Naučnici sa Univerziteta u Pittsburghu dokazali su da konzumiranje previše šećera ugrožava ćelije koje održavaju debelo crijevo zdravim kod miševa sa inflamatornom bolešću crijeva (IBD).
"Prevalencija IBD-a konstantno raste širom svijeta, a najbrže raste u kulturama s industrijaliziranim, urbanim načinom života, koje obično imaju dijetu s visokim sadržajem šećera", kazao je autor studije Timothy Hand, vanredni profesor pedijatrije i imunologije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Pittsburghu.
“Previše šećera nije dobro iz raznih razloga, a naša studija navodi dokaze, pokazujući kako šećer može biti štetan za crijeva. Za pacijente sa IBD, šećer visoke gustine – koji se nalazi u stvarima poput gaziranih pića i slatkiša – mogao bi biti nešto čega se treba kloniti”, kazao je prof. Hand.
Opasnost od hrane bogate šećerom
U ovoj studiji istraživači su miševe hranili standardnom ili hranom bogatom šećerom, a zatim su oponašali simptome IBD-a, izlažući ih hemikaliji zvanoj DSS, koja oštećuje debelo crijevo.
Svi miševi koji su jeli hranu sa visokim sadržajem šećera uginuli su u roku od devet dana. Sve životinje koje su jele standardnu hranu živjele su do kraja 14-dnevnog eksperimenta.
Kako bi shvatio gdje su stvari pošle po zlu, tim istraživača je tražio odgovore unutar debelog crijeva.
Inače, debelo crijevo je obloženo slojem epitelnih ćelija koje su raspoređene s izbočinama sličnim prstima koje se nazivaju kripte.
Često se obnavljaju dijeljenjem matičnih ćelija kako bi se debelo crijevo održalo zdravim. "Epitel debelog crijeva je poput pokretne trake.
Potrebno je pet dana da ćelije putuju kroz strujni krug od dna do vrha kripte, gdje se izbacuju u debelo crijevo i potom se vrši nužda.
U suštini pravite potpuno novo debelo crijevo svakih pet dana”, kazao je prof. Hand u saopštenju za medije.
Utjecaj na debelo crijevo
Ustvari, zaštitni sloj ćelija je potpuno nestao kod nekih životinja, ispunjavajući debelo crijevo krvlju i imunološkim ćelijama.
Ovo pokazuje da šećer može direktno utjecati na debelo crijevo, umjesto da šteta ovisi o crijevnom mikrobiomu, što je tim istraživača prvobitno mislio.
Kako bi uporedili dokaze s ljudskim debelim crijevima, istraživači su koristili crijevne kulture veličine sjemena maka koje bi se mogle uzgajati u laboratorijskoj posudi.
Otkrili su da, kako se koncentracija šećera povećava, razvija se manje kultura, što sugeriše da šećer ometa diobu ćelija.
“Otkrili smo da se matične ćelije dijele mnogo sporije u prisustvu šećera, vjerovatno presporo da bi popravile oštećenje debelog crijeva”, ističe Hand te naglašava: “Druga čudna stvar koju smo primijetili je da je metabolizam ćelija bio drugačiji.
Ove ćelije obično više vole da koriste masne kiseline, ali nakon uzgoja u uslovima sa visokim sadržajem šećera, činilo se da su zarobljene u upotrebi šećera.”
Ključni rezultati
Prof. Hand napominje također da ovi rezultati mogu biti ključni za jačanje postojećih veza između zaslađenih pića i lošijih ishoda IBD-a.
“Mislim da moramo temeljitije istražiti koju hranu će jesti pacijenti koji imaju oštećenje crijeva, bilo da je to uzrokovano IBD-om ili zračenjem tokom liječenja raka debelog crijeva”, kaže Hand.
“Radi se o nutricionističkom pristupu oštećenju debelog crijeva, ili o ideji pronalaženja prave prehrane za određenog pacijenta.” Rezultati studije objavljeni su u naučnom časopisu “Cellular and Molecular Gastroenterology and Hepatology“.
