Čak i lagana desetominutna šetnja smanjuje rizik od zatajenja srca

Naučnici ističu da je 150 do 300 minuta vježbe umjerenog intenziteta svake sedmice, kao što je brza šetnja, dovoljno da se smanji rizik od srčanog zastoja i moždanog udara.

Također, 75 do 150 minuta intenzivnog vježbanja sedmično smanjuje rizik, ali samo za dodatnih tri posto. Istraživači su u saradnji sa Američkim udruženjem za srce otkrili da su ljudi koji su praktikovali 150 do 300 minuta umjerenog vježbanja sedmično imali 63 posto manji rizik od razvoja srčane insuficijencije, ili zatajenja srca, u poređenju s onima koji su jedva učestvovali u bilo kojoj vježbi.

Ljubitelji vježbanja koji su sedmično radili 75 do 150 minuta snažne fizičke aktivnosti imali su 66 posto manji rizik od razvoja srčane insuficijencije. Međutim, ljudi koji šetaju do 500 minuta sedmično mogu imati još veće koristi.

Svaka fizička aktivnost pomaže

Iako su slični rezultati prikupljeni u ranijim istraživanjima, autori ističu da je njihova studija među prvima koje pokazuju da povezanost još uvijek postoji neovisno o demografiji, načinu života i postojećim faktorima rizika.

Ljudi sa faktorima rizika za srčane probleme, poput prekomjerne težine, visokog krvnog pritiska i visokog nivoa šećera u krvi i holesterola, posebno bi imali koristi od više vježbanja, smatraju autori.

“Ovi rezultati pokazuju da je svaki fizički pokret bitan. Lagana, desetominutna šetnja je bolja od sjedenja i bez fizičke aktivnosti. Također, ako je moguće, pokušajte hodati malo brže jer to povećava intenzitet i potencijalne prednosti vježbanja”, naveo je u saopćenju saradnik na istraživanju dr. Frederick Ho sa Univerziteta u Glasgowu.

“Generalno, umjerenu fizičku aktivnost je lakše uključiti u svakodnevnu rutinu i općenito je sigurnija. Intenzivna fizička aktivnost ponekad je vremenski najefikasnija i može biti prikladnija za zauzete ljude. Međutim, svima se savjetuje oprez kada započinju novi režim fizičke aktivnosti kako bi se spriječile povrede ili akutni neželjeni događaji (kao što je srčani udar kod osobe koja je ranije vodila sjedilački način života, a koja počinje s programom intenzivnog vježbanja)“, dodao je Ho.

500 minuta može biti ograničenje

Za potrebe istraživanja, tim naučnika je analizirao zdravstvene kartone skoro 100.000 odraslih osoba između 37 i 73 godine čiji su zdravstveni podaci dio britanske Biobanke, ogromne baze podataka koja sadrži zdravstvene informacije o pola miliona osoba. Ovi učesnici su se upisali u bazu podataku između 2006. i 2010. godine.

Između 2013. i 2015. godine istraživači su nasumično pozvali 94.739 učesnika da učestvuju u istraživanju. Prosječna starost učesnika bila je 56 godina, sa 57 posto žena i 96 posto bijelaca. Niko od njih nikada nije imao srčani udar prije nego što su učestvovali u istraživanju.

Svaki učesnik je sedam uzastopnih dana, 24 sata dnevno, nosio akcelerometar na zglobu kako bi izmjerio intenzitet i trajanje fizičke aktivnosti. Tim naučnika je prikupio naknadne podatke putem bolničkih kartona i smrtnih slučajeva. Također su pratili svaku osobu u prosjeku narednih šest godina. Autori istraživanja su prilagodili smanjenje rizika u zavisnosti od starosti, spola, etničke pripadnosti, obrazovanja, socioekonomskih uslova, pušenja, unosa alkohola i ishrane.

„Postoji mnogo potencijalnih načina na koje redovna fizička aktivnost može smanjiti rizik od razvoja srčane insuficijencije", objašnjava Ho. “Naprimjer, fizička aktivnost pomaže u sprečavanju debljanja i povezanih kardiometaboličkih stanja, poput visokog krvnog tlaka i dijabetesa tipa 2, koji su svi faktori rizika za srčanu insuficijenciju. Redovne fizičke vježbe mogu također ojačati srčani mišić, što zauzvrat može spriječiti razvoj zatajenja srca.”

“Otkrili smo također da umjerena fizička aktivnost ima potencijalno veće koristi od kardiovaskularnog rizika sve do 500 minuta sedmično, ovisno o svakom pojedincu.”

“Naši rezultati doprinose ogromnoj količini drugih dokaza, sugerirajući da održavanje čak i skromne količine redovne fizičke aktivnosti može pomoći u sprečavanju razvoja niza hroničnih stanja, uključujući zatajenje srca“, kazao je još jedan autor istraživanja Naveed Sattar, profesor metaboličke medicine.

Šta je zatajenje srca?

Zatajenje srca je hronično, progresivno stanje koje se razvija kada srce nije sposobno pumpati dovoljno krvi da bi pratilo potrebe tijela za krvlju i kisikom.

Znakovi i simptomi obično uključuju nedostatak daha, pretjeran umor i oticanje nogu. Kratkoća daha je obično lošija u nedostatku fizičkih vježbi, a pojava ležećih apnea i paroksizmalno noćno otežano disanje mogu noću probuditi osobu. Ograničena sposobnost vježbanja je također i zajednička karakteristika.

Najčešći uzroci zatajenja srca su bolest koronarnih arterija, uključujući predinfarktno stanje miokarda, srčani udar, visok krvni pritisak, fibrilaciju arterija, bolest srčanih zalizaka, prekomjerno alkoholiziranje, infekciju i kardiomiopatiju nepoznatog uzroka. Ovi uzroci zatajenja srca se odnose na promjenu strukture ili rada srčanog mišića.

Postoje dvije glavne vrste zatajenja srca: zatajenje srca zbog disfunkcije lijeve komore i zatajenje srca s normalnim izbacivanjem frakcija, u zavisnosti od toga da li utječe na sposobnost lijeve komore ili sposobnost srca da se opusti. Ozbiljnost bolesti se obično ocjenjuje stupnjem sposobnosti vježbanja i opterećenja.

Zatajenje srca je uobičajeno, skupo i potencijalno fatalno stanje. U razvijenim zemljama srčanu insuficijenciju ima oko 2 posto odraslih osoba, a kod onih starijih od 65 godina, to se povećava za 6-10 posto. U godinu dana nakon dijagnoze rizik od smrti je oko 35 posto, nakon čega se svake godine smanjuje na ispod 10 posto. To je slično riziku s više vrsta raka. U Velikoj Britaniji ova je bolest za 5 posto hitne hospitalizacije.

Rezultati istraživanja su objavljeni u časopisu “Circulation“ Američkog udruženja za srce.