Osjećaj bezvrijednosti najveći uzrok depresije

Loše raspoloženje. Loš san. Poremećaj koncentracije. Nedostatak radosti, inicijative i interesa. Depresivno stanje se može izraziti na mnogo načina i može se razviti različito od osobe do osobe.

Ali ne nose svi simptomi jednak rizik da osoba razvije depresivno stanje ili da ga pogorša. Ovo su zaključili istraživači iz klinike Modum Bad, privatne klinike koja nudi liječenje psiholoških problema, i Univerziteta u Oslu (UiO) u najnovijem istraživanju.

Istraživači ističu da nam njihovi rezultati mogu pokazati šta najviše pokreće ovaj poremećaj, napominjući da sada znaju dosta više o znakovima koji nam govore da se depresija neke osobe pogoršava.

Velike količine podataka o emocijama

Studija je zasnovana na informacijama od oko 1.700 odraslih osoba. Istraživači su ih pažljivo pratili 40 dana tokom pandemije. Svaki dan učesnici su govorili istraživačima kako se osjećaju. Ovo je ostavilo istraživačima ukupno oko 70.000 zapažanja o simptomima, osjećajima i misaonim procesima učesnika.

Kada se sva ova zapažanja zbroje, istraživači su otkrili šta je imalo najveći uticaj na razvoj i ostanak u depresivnom stanju.

Osjećaj bezvrijednosti

“Otkrili smo da je bolan osjećaj bezvrijednosti među najvažnijim simptomima koji pokreću depresivno stanje. Isto se odnosi i na osjećaj nedostatka energije”, rekao je Omid V. Ebrahimi za Sciencenorway.

S druge strane, simptomi kao što su depresivno raspoloženje i gubitak interesa su neki od simptoma koji se razvijaju tek kasnije.

“Njih u većoj mjeri pokreću, a ne izazivaju drugi simptomi depresije“, rekao je Ebrahimi, psiholog i istraživač koji je predvodio studiju. Istraživači Asle Hoffart i Sverre Urnes Johnson sa Univerziteta u Oslu i Modum Bada također su dali svoj doprinos.

Loše raspoloženje

Istraživači su u ovoj studiji koristili metodu koja im omogućava da uporede efekte nekoliko procesa za koje psiholozi znaju da mogu izazvati depresivno stanje. To im je omogućilo da otkriju koji simptomi se javljaju prvi, a koji kasnije.

Istraživači također sada znaju dosta više o tome koji simptomi imaju najveću povezanost sa specifičnim depresivnim poremećajima.

Rezultati mogu dati smjernice o tome na šta je najvažnije fokusirati se tokom liječenja, rekao je Ebrahimi. Osjećaj potištenosti i gubitak interesa i radosti su, naprimjer, tipične karakteristike depresije.

Istraživači su sada uvidjeli da osjećaj depresije dolazi nakon osjećaja bezvrijednosti. Obično ne dolazi prije drugih simptoma.

Ovo sugeriše da je možda važno za psihologe i druge medicinske radnike da se prvo pozabave nečijim osjećajem bezvrijednosti, jer će taj osjećaj često pojačati loše raspoloženje i na kraju učiniti osobu sve depresivnijom.

Psihološke bolesti ili simptomi nadovezuju se jedni na druge, a mogu jedni druge i pojačati. Istraživači su pokušali otkriti kako su ovi simptomi povezani. Ovo im također može pomoći da bolje shvate šta neke od ljudi čini ranjivijim na razvoj depresije.

Ebrahimi vjeruje da je ovo malo drugačiji način proučavanja depresije od onoga što su drugi istraživači radili dosad u prošlosti.

“Većina drugih studija vidi depresiju kao fenomen koji izaziva simptome. Na depresiju gledamo kao na proces. Simptomi se prepliću i vremenom se razvijaju u veći problem. Konačno, to može postati depresivno stanje”, rekao je.

Tri centralna procesa

Istraživači su posmatrali tri znaka depresivnih stanja. Sva tri su dobro poznata iz prethodnih istraživanja.

Duboka zabrinutost je prvi, odnosno to je kada stalno razmišljate o negativnim stvarima.

Regulacija emocija je drugi. Ovo se odnosi na činjenicu da svi, svjesno ili nesvjesno, koristimo različite strategije za suočavanje s osjećajima kao što su nelagoda, nemir, dosada, tuga, iritacija, gubitak nečega, stres i anksioznost. U tom smislu važna je oslabljena sposobnost regulacije osjećaja.

Naučena bespomoćnost je treći proces koji su istraživači posmatrali. Ovo je psihološko stanje u kojem osoba osjeća da nema uticaja na svoju okolinu, život ili probleme. Osoba misli da nema smisla ništa raditi jer smatra da se ništa ne može učiniti u vezi sa postojećom situacijom.

Duboko razmišljanje manje važno nego se mislilo

U ovoj studiji istraživači su ustanovili da je naučena bespomoćnost aktivna pokretačka snaga iza pokretanja i održavanja dugotrajnih depresivnih poremećaja.

Naučena bespomoćnost bila je, između ostalog, ključna u pokretanju depresivnih simptoma bezvrijednosti i lošeg raspoloženja. Ovaj rezultat je u suprotnosti sa nalazima iz prethodnih istraživanja.

“Nekoliko prethodnih studija je zaključilo da je duboka zabrinutost najvažniji faktor koji stoji iza održavanja depresivnih stanja”, rekao je Ebrahimi.

Značaj za liječenje

“Smatramo da je duboka zabrinutost, naprotiv, nešto što se pokreće drugim procesima, kao što je naučena bespomoćnost. Razvijate stanje u kojem osjećate da imate malo uticaja na svoju situaciju prije nego što to pokrene ponavljajuće negativne misaone obrasce”, rekao je on.

Naučena bespomoćnost je također bila direktno povezana sa simptomima depresije, što nije bio slučaj kod duboke zabrinutosti. Redoslijed različitih procesa i simptoma je od velike važnosti za razumijevanje kako nastaju depresivna stanja i kako stručnjaci trebaju postupiti u njihovom liječenju.

Pratite razvoj

Ako živite s osobom koja je u procesu razvoja depresije, važno je slušati šta ta osoba govori o vlastitim osjećajima, smatra Ebrahimi.

"Ljudi koji tokom dužeg perioda doživljavaju snažan osjećaj bezvrijednosti i nedostatka energije pokazuju simptome koji su snažnije povezani trajnijim depresivnim stanjem", rekao je.

Ako dotična osoba ima problema s kontrolom svojih emocija, kao što je iritacija, to može biti pokazatelj da će se njeni depresivni simptomi pogoršati, rekao je istraživač.

Uzbudljiv i važan rad

Catharina Elisabeth Arfwedson Wang je profesorica kliničke psihologije na Arktičkom univerzitetu u Norveškoj koja također proučava depresiju skoro 30 godina.

Wang je pročitala novu studiju te smatra posebno zanimljivim što su istraživači skrenuli pažnju na negativne cikluse u kojima se možete naći kada se depresija razvije i koji mogu dovesti do ozbiljne bolesti.

“Znali smo mnogo o simptomima depresije, ali ne toliko o tome kako ti simptomi utiču jedni na druge“, rekla je Wang, dodajući kako vjeruje da su istraživači uradili važan posao pokušavajući da objasne unutrašnju dinamiku depresije.

“Ovi istraživači imaju vrhunsku ekspertizu da sagledaju depresiju. U ovoj studiji koristili su nove vrste statističkih metoda i pristupa, koji su i zahtjevni i sveobuhvatni. Nije lako ubijediti toliko ljudi da odgovori na toliko pitanja tokom dugog perioda”, kazala je ova istraživačica.

Wang smatra da je studija potvrdila da je važno razmišljati o vanjskim faktorima koji mogu izazvati depresiju, te da je šira zajednica oko nas od velikog značaja za mentalno zdravlje.

“Iskustvo kontrole nad vlastitim životom, nad svime, od finansija do klime, te da se ne osjećate bespomoćno i usamljeno, veoma je važno u suzbijanju lošeg raspoloženja i depresije”, rekla je Wang.