Godina 1874. Amerika.
Jedan mladić srpskog porijekla, sa samo pet centi u džepu, stiže u “obećanu zemlju”, ne sluteći da će promijeniti način na koji svijet komunicira.
Ovo je priča o Mihajlu Pupinu.
9. oktobra 1854. godine, u malom banatskom selu Idvor, rodio se Mihajlo Pupin. Odrastao je u skromnoj porodici nepismenih, ali mudrih zemljoradnika, koji su ga od ranog djetinjstva poticali da ide u svijet i bavi se naukom.
Međutim, sudbina je ubrzo promijenila tok njegovog života.
Nakon iznenadne smrti oca, Mihajlo je bio prinuđen napustiti školu i odlučiti se na putovanje u Ameriku, u potrazi za boljim životom. Da bi obezbijedio putovanje, prodao je sve svoje stvari, čak i odjeću i knjige.
Njegova sreća bila je u pet centi koje je nosio u džepu, a koje je potrošio na pitu od šljiva čim je stigao u New York. Prvi posao koji je pronašao bio je na farmi, gdje je, radeći fizički naporno, savladao engleski jezik za samo mjesec dana.
Teški fizički poslovi i neprekidno usavršavanje znanja pratili su ga tokom godina. Svaki dan se sjećao obećanja koje je dao majci – da će se jednog dana vratiti bogat znanjem i počastima.
I tako, nakon četiri godine boravka u Americi, sa svojih 25 godina uspijeva upisati prestižni Univerzitet Kolumbija, a već 1889. postaje doktor nauka. I od tada – počinje da ispisuje historiju. Njegova karijera se brzo razvijala, a uskoro postaje prepoznat i cijenjen u naučnim krugovima širom Sjedinjenih Američkih Država i Evrope.
Upravo zbog toga, 1915. prisustvovao je i prvom sastanku Nacionalnog savjetodavnog komiteta za aeronautiku, koji je kasnije postao NASA.
Prostoriju je dijelio s nekoliko važnih birokrata, vojnih zapovjednika i nekoliko uglednih profesora američkih univerziteta.
Njegovo prisustvo nije bilo slučajno.
Profesor Pupin bio je jedan od osnivača današnje NASA-e, i na toj funkciji je ostao od osnivanja do 1922. godine.
Jedan od njegovih najvećih uspjeha bilo je i rješenje problema telefonskog prijenosa na velike udaljenosti korištenjem induktivnih kalemova. Ovaj izum omogućio je telefonske veze između gradova i država, povezavši svijet na način koji dotad nije bio moguć.
Bio je počasni doktor na 18 univerziteta, dobitnik brojnih nagrada, profesor četvorici nobelovaca, a čak je osvojio i Pulitzerovu nagradu za svoju autobiografiju "Od imigranta do izumitelja”.
Iako je svojim patentima zadužio cjelokupno čovječanstvo, nikada nije zaboravio svoje korijene, pa je tako životnu biografiju posvetio upravo ženi koja ga je rodila.
Preminuo je 1935. godine u New Yorku, ostavivši za sobom naslijeđe koje je zauvijek promijenilo svijet nauke i tehnologije.
