Kriška lubenice probodena noževima. Bezlična figura u odijelu, ogrnuta američkom zastavom, upravlja kolicima s litice u plamen. Set vaga, balansirajući Hitlera s jedne strane, Netanyahua s druge strane. Bezobličan globus, uhvaćen u stisak monstruozne hobotnice s mnogo udova.
To su slike Muammera Erkula, turskog ilustratora i novinara čiji su se radovi — u isto vrijeme hrabri, nepokolebljivi i mračno satirični — proširili društvenim mrežama. Njegovi crteži ne šapuću; oni govore glasno.
Satira je zajedljiva, ali implikacije su ozbiljne. U vrijeme kada mnogi umjetnici zaobilaze kontroverzu, oprezni zbog političkih posljedica, Erkul je prihvata.
“Imam ideju i želim je prenijeti drugoj strani. Želim prenijeti svoje osjećaje. Jedan od najefikasnijih načina da se to uradi je kroz karikature ”, kaže on.
Njegove ilustracije postale su svojevrsno vizuelno novinarstvo, kontranarativ političkim apstrakcijama koje često zamagljuju ljudsku cijenu rata.
Od 1970-ih Erkul je izborio svoje mjesto u turskim novinama i časopisima, a njegov je rad poznat po duhovitosti, preciznosti i nepopustljivoj društvenoj kritici.
Njegovi crteži ne samo da dokumentuju patnju; oni svjedoče.
Scene bombardovanih domova, ožalošćenih majki, djece koja drže kamenje — njegov rad prikazuje razornu stvarnost okupacije, a istovremeno prikazuje tihu, tvrdoglavu otpornost ljudi koji odbijaju da budu izbrisani.
"Milioni Palestinaca su izgubili sve - domove, porodice i živote", kaže Erkul. “Više od 150.000 tijela je uništeno, a 50.000 ih je ubijeno – većinom djece i žena.”
Njegove riječi, poput njegove umjetnosti, ne odstupaju od brutalne aritmetike rata. Erkul je uvijek koristio svoj rad kao platformu za iznošenje važnih pitanja.
Zašto karikatura?
Za Erkula je karikatura više od puke duhovite umjetničke forme; to je sredstvo otpora.
„Karikatura je najlakši i najefikasniji način da se neke stvari objasne“, kaže Erkul. “Crtež se nacrta za jedan dan i shvati u trenu. On je poput projektila najvećeg dometa i drži se svog cilja.”
U doba društvenih mreža, gdje se informacije kreću vrtoglavom brzinom, ova neposrednost je ključna. Jedan crtež, koji se dijeli naširoko, može razriješiti šum na način na koji članci i eseji često ne mogu.
"Imam ideju i želim je prenijeti", jednostavno kaže. “Jedan od najefikasnijih načina za to je karikatura.”
Erkul se dugo bavi izdavaštvom, a do 2018. je bio glavni urednik Divanyolua, časopisa za kulturu i književnost.
Nakon razornog zemljotresa 2023. podijelio je svoja umjetnička djela na društvenim mrežama i stavio ih na raspolaganje časopisima, vjerujući da umjetnost može poslužiti kao moćan alat za sjećanje.
Osvrnuvši se na katastrofu, Erkul ju je opisao kao jedan od najkatastrofalnijih zemljotresa u historiji, nagasivši njegove razmjere i posljedice.
Prisjetio se početnog šoka i straha koji su ga obuzeli, zajedno sa neodoljivim osjećajem bespomoćnosti. Želeći da doprinese na smislen način, okrenuo se svojoj umjetnosti, shvatajući da, iako će katastrofa na kraju izbledjeti iz sjećanja javnosti, vizuelna dokumentacija može osigurati da buduće generacije ne zaborave.
Na početku karijere, njegovi su crteži kombinovali humor s kulturnim komentarima, ali s vremenom se njegov fokus izoštrio pa je svoje pero sve više usmjerio prema borbama palestinskog naroda.
„Umjetnost nije neutralna; mora zauzeti stranu”
Erkul ne bilježi samo nepravdu, on gradi solidarnost.
Njegove ilustracije nisu samo kritike; one su povici. Erkulovo djelo je mnogo više od bilježenja patnje Palestinaca - ono propituje mašineriju koja ga održava.
Erkulove karikature često razotkrivaju neugodnih uplitanja zapadnih nacija i izraelske agresije.
„Svi znaju za bliskost SAD-a i Izraela“, kaže on. „Ali nikada, ni u jednom periodu historije, ova tajna igra nije se igrala tako otvoreno. To je priča o kokoši i jajetu – izraelsko jaje se izleže iz američke kokoške, američko pile izleže se iz izraelskog jajeta, odraste i ponovo snese izraelska jaja.”
Vjeruje da umjetnici imaju odgovornost angažirati se i koristiti svoje platforme za pojačavanje borbi onih bez glasa. Prema njegovom mišljenju, umjetnost nije neutralna – mora zauzeti stranu.
Za Erkula je ta strana uvijek bila jasna: umjetnost nije samo sredstvo zabave; to je čin prkosa nepravdi.
Po njegovom mišljenju, svaki umjetnik ima odgovornost da se zalaže za pravdu i koristi svoje umijeće u borbi protiv ugnjetavanja.
Njegovo je djelo posebno značajno u eri u kojoj digitalni mediji brzo šire poruke, osiguravajući da njegovi prikazi palestinske patnje i otpornosti dopru do globalne publike.
Naslijeđe Muammera Erkula nije samo umjetničko postignuće, već i moralno uvjerenje.
Njegovo pero, kao i glasovi palestinskih pjesnika, scenarista i muzičara, oruđe je za očuvanje sjećanja, za borbu protiv zaborava. On čvrsto vjeruje da što se umjetnici više bave ovim temama, poruka postaje jača.
„Što više karikaturista i umjetnika imamo, to su naše ideje jače“, smatra Erkul.
