U septembru 2015. godine, slika Alana Kurdija – dvogodišnjeg sirijskog izbjeglice – kako nepomično leži licem prema dolje u pijesku na plaži na jugozapadu Turkiye, postala je viralna, izazivajući šok širom svijeta.
Među onima koje je duboko potresla bio je i Ugur Gallenkus, digitalni umjetnik kolaža iz Istanbula, za koga je ova fotografija postala više od simbola gubitka. Za njega je to bila slika koja prikazuje eroziju ljudskosti i uništenje nevinih i ranjivih života.
„Fotografija Alana Kurdija natjerala me da pomislim na neko dijete oko mene“, rekao je Gallenkus za TRT World.
„Pomislio sam: ‘To bi moglo biti dijete koje poznajem na tom mjestu’.“
Kao odgovor, stvorio je fotomontažu: pored Kurdijevog tijela postavio je kantu s igračkama i sjenku djeteta – zamišljenu alternativnu stvarnost u kojoj igra i sigurnost još uvijek postoje.
Bio je to prvi od mnogih kontrasta u kojima su svjetovi postavljeni jedan pored drugog, otkrivajući surove suprotnosti. Gallenkus spaja fotografije fotoreportera sa svojim upečatljivim kompozicijama.
„Moj cilj je da srušim granice koje nam nameću vlade i države, podstičući ljude da na probleme gledaju iz humanitarne perspektive“, rekao je.
Hitnost krize snažno ga je pogodila, postajući nemoguća za ignorisanje.
„Stojeći tamo, razmišljao sam o očaju koji tjera ljude da krenu na opasna putovanja koja im mogu zauvijek promijeniti živote“, rekao je.
Izgradio je opus koji se suočava s pukotinama u svijetu – od rata i prisilnih migracija do ekoloških kriza.
„Činjenica da fotografi i fotoreporteri, čije uredničke ili stock fotografije koristim u svojim radovima, dozvoljavaju i podržavaju moje projekte, predstavlja moj najveći izvor motivacije“, rekao je Gallenkus.
Posljednjih godina objavio je dvije knjige fotomontaža – prvu, „Paralelni univerzumi djece“, 2021. godine, i drugu, „Paralelni univerzumi rata i mira“, 2024. godine.
Marija Vittoria, galeristica koja zastupa njegov rad u Rimu, opisuje njegov pristup kao beskompromisan i duboko potreban.
„Ono što me kod Ugura Gallenkusa impresionira jeste njegova sposobnost da razotkrije globalne nejednakosti bez suvišne retorike“, rekla je za TRT World.
„On prikazuje svijet onakvim kakav zaista jeste.“
Montaža bola i gubitka
Rođen i odrastao u Istanbulu, Ugur Gallenkus je do političke umjetnosti stigao neočekivanim putem. Njegove kolaže ne samo da pričaju priče – one primoravaju posmatrače da spoznaju jaz između privilegije i očaja.
Na jednoj, otac kupa svoju djecu u ruševinama bombardovanog doma u Gazi, dok s druge strane blista netaknuto kupatilo osvijetljeno lusterom. Na drugoj, polusmrskano lice ranjenog afganistanskog djeteta postavljeno je uz besprijekorni glamur Lady Gage. Treća prikazuje sirijsku djevojčicu čiji se portret savršeno stapa s Vermeerovom „Djevojkom s bisernom naušnicom“.
„U svom radu reinterpretiram fotografije iz svijeta, nastojeći da iz nove perspektive osvijetlim goruće globalne probleme“, kaže Gallenkus.
Njegov pristup odjeknuo je širom svijeta. Na Instagramu i X-u ima više od milion pratilaca, a njegove slike se često dijele i postaju viralne.
„Kombinujući univerzalni vizuelni jezik s dostupnošću društvenih mreža, trudim se da prenesem poruke koje nadilaze kulturne i jezičke granice“, dodaje.
Njegov rad je izlagan širom Evrope, a neočekivano je pronašao mjesto i u školskim udžbenicima. Njegove kolaže se pojavljuju u nastavnim materijalima u Brazilu i Belgiji, a uvršten je i u predmet Engleskog jezika u okviru Međunarodne mature (IB).
Novi okvir za podijeljeni svijet
„U svom radu reinterpretiram fotografije fotografa iz svijeta, nastojeći da istaknem ključne globalne probleme u novom kontekstu“, kaže Gallenkus.
„Kroz svoje kolaže, podsjećam publiku na ove probleme smještajući ih u novu kompoziciju.“
Njegove slike izazivaju i divljenje i osudu, razotkrivajući polarizaciju u reakcijama ljudi na prizore patnje.
„Užasava me koliko su ljudi postali neosjetljivi, militarizovani i lišeni humanosti“, kaže.
Iako je djelimično inspirisan radom američkog umjetnika Stephena McMennamyja, čiji digitalni kolaži spajaju nespojive slike u jedinstvene kompozicije, Gallenkus vidi svoj rad kao razotkrivanje realnosti od koje mnogi okreću pogled.
„Ova serija je nastala iz moje želje da ukažem na ljudske tragedije i probudim osjećaj zajedničke humanosti“, kaže.
Reakcije na njegov rad često zavise od identiteta prikazanih osoba.
„Ako moj kolaž prikazuje majku i dijete kako bježe od raketa, a oni su Izraelci, reakcije su jedne vrste“, kaže, „dok ista slika prikazuje majku i dijete iz Gaze u pogrebnim čaršafima, reakcije su potpuno drugačije“.
Uprkos tome, Gallenkus smatra da je njegov rad nužan.
„Kombinujući univerzalni jezik vizuala s globalnom dostupnošću društvenih platformi, želim prenijeti poruke koje nadilaze kulturne i jezičke barijere“, dodaje.
Ali, može li umjetnost promijeniti svijet?
„Vjerujem da umjetnost može podići svijest i inspirisati akciju“, kaže. „Da, umjetnost može promijeniti svijet.“
