Santorini izgleda da plaća cijenu svoje ljepote. Njegove zapanjujuće litice i naselјa ostaju opasno smještene na nestabilnom tlu.
Otok je stavljen pod stanje vanredne situacije nakon što je u srijedu uveče pogodio zemljotres jačine 5,2, najjači u seriji podrhtavanja od kraja januara.
Tokom protekle sedmice, hiljade gotovo kontinuiranih zemljotresa — dubine od 5 km do 25 km — zabilježene su u tom regionu, prema preliminarnom izvještaju Turske agencije za upravljanje katastrofama (AFAD) i Generalne direkcije za istraživanje i eksploataciju minerala (MTA).
Santorini se nalazi na aktivnom vulkanskom luku u južnom Egejskom moru, duž Egejskog vulkanskog luka, seizmički aktivne regije.
Seizmička događanja na otoku, plitka i ograničena na egejsku ploču, nemaju dublje seizmičke aktivnosti, što sugeriše da su tektonski stresovi koncentrisani u gornjoj ploči.
„Plime koje se događaju u južnom Egejskom moru, afričke plime, trenutno se kreću ispod anatolijskih plima kroz egejsko-kiparski luk“, kaže dr. Naci Gorur, turski seizmolog, za TRT World.
Zemljotresi su posebno zbijeni u blizini otoka Amorgos, u seizmičkom pojasu koji se prostire od Atine do Bodruma i uključuje vulkanske otoke poput Milosa, Santorinija i Nisyrosa. Egejska subdukcijska zona, gdje afrička ploča pada ispod Egejske, prolazi južno od ovog luka.
„Ovi zemljotresi uzrokovani su malim pukotinama ispod mora. Naravno, sa svakom pukotinom dolazi do gubitka energije. Međutim, to ne pomaže u smanjenju toplinske energije uzrokovane tim zemljotresima“, kaže Gorur.
Ali da li ovi manji potresi pomažu u otpuštanju pritiska, sprečavajući veći i razorniji zemljotres? Gorur je sumnjičav.
„Ima mali uticaj. Dakle, gubitak energije ne smanjuje energiju uzrokovanu bilo kojim od naših stvarnih događaja. Ne čini ga neučinkovitim“, kaže on.
Seizmolog je dodao da bi efekti većeg zemljotresa na Turkiye bili ograničeni.
„Ne mislimo da će Turkiye biti pogođena ovim“, kaže on. Međutim, vulkanska aktivnost je drugačija stvar.
„Ako se razvoj plima i vulkanske aktivnosti usmjere prema Turkiye, ili ako postane stvarna vulkanska aktivnost. Ako preraste u vulkanski erupciju, pepeo koji bude izlazio iz mora i lava će pogoditi Turkiye“, kaže on.
Gorur upozorava da bi cunamiji mogli pogoditi obalu Turkiye i izazvati štetu, ali „do određenog stepena“.
„Ovi zemljotresi trenutno funkcionišu kao oluja zemljotresa“, kaže on. „Iako su uglavnom tektonski, mogu imati vulkanske efekte.“
Vulkan ili ne?
Seizmička aktivnost u regiji s dugom historijom vulkanskih erupcija izaziva zabrinutost zbog potencijalnog buđenja vulkana Santorinija i hoće li trenutni potresi pokrenuti aktivnost magme.
Grčka je najviše seizmički aktivna zemlja u Evropi. Santorini je dom dva vulkana, uz Nea Kameni podzemni vulkan, smješten unutar Santorinske kaldere i Kolumbo, koji leži pod vodom blizu 8 km (5 milja) sjeveroistočno od otoka.
Preliminarni izvještaj Turske agencije za upravljanje katastrofama (AFAD) i Generalne direkcije za istraživanje i eksploataciju minerala (MTA) priznaje složeni odnos između tektonskih i vulkanskih aktivnosti.
Izvještaj navodi: „Dok seizmički pokreti koji se razvijaju u magmatskoj komori mogu da se jave, vulkanizam može nastati i kao rezultat tektonskih pomjeranja.“
Gorurovo mišljenje se slaže s izvještajem AFAD-a da ploče uglavnom nastaju kao rezultat tektonskih pomjeranja „ali mogu imati i vulkanske efekte“.
Međutim, historija sugerira da zemljotresi ne moraju nužno dovesti do erupcija. Izvještaj pravi razliku, navodeći da seizmička aktivnost slične jačine, koja je zabilježena u istoj regiji tokom 14 mjeseci između 2011. i 2012. godine, nije dovela do vulkanske aktivnosti.
Neki stručnjaci vjeruju da u komorama koje se nalaze duboko u vulkanu nema dovoljno magme da bi opravdala erupciju.
Posljednja velika erupcija vulkana Santorini, poznata kao Minoanska erupcija, bila je destruktivna. Desila se prije blizu 3.500 godina, 1600. godine prije nove ere. Neki historičari je povezuju s kolapsom Minojske civilizacije na otoku Kritu. Najnovija erupcija, 1950. godine, nije bila tako katastrofalna.
Izvještaj AFAD-a navodi da vulkanska aktivnost zavisi od različitih geoloških faktora „kao što su tip i intenzitet erupcije, interakcija magme i vode i tako dalje.“
Vjerovatnost da će se uskoro desiti još jedna velika erupcija ostaje nejasna.
Prema Efthymiosu Lekkasu, grčkom seizmologu koji predvodi naučni monitoring odbor za Egejsku vulkansku arkadu: „Imat ćemo još vrlo dug period pred sobom prije nego što se suočimo s velikom eksplozijom.“
