Petogodišnja Jannat svaki dan traži boce i limenke u izbjegličkom kampu Rohingya u kojem živi u Bangladešu. Kad skupi dovoljno, kupuje užinu da utaži napade gladi.
Ona je jedno od sve većeg broja djece koja se okreću skupljanju smeća otkako su Ujedinjeni narodi ovog mjeseca smanjili obroke za gotovo milion stanovnika kampa Rohinja na samo devet centi po obroku.
Smanjenje – izazvano ogromnim nedostatkom sredstava – izazvalo je strah od porasta akutne pothranjenosti i smrti djece u najvećem izbjegličkom naselju na svijetu.
"Rohinje se suočavaju s teškim izborima kako bi spojili kraj s krajem. Bit će teških posljedica," rekla je Simone Parchment, zamjenica direktora za Bangladeš u Svjetskom programu za hranu UN-a (WFP), koji pruža podršku izbjeglicama otkako su pobjegli iz Mijanmara.
Humanitarne agencije su predviđale da će rezovi podstaći rastući kriminal i nasilje bandi, potencijalno destabilizujući kampove i podstaći trgovinu ljudima jer sve više ljudi pokušava pobjeći u inostranstvo, što će imati posledice na širu regiju.
Povećana glad bi također mogla dovesti do dječijih brakova, dječijeg rada i nasilja u porodici kako se tenzije rastu.
Jannatin otac, Karim, rekao je da je njegova kćerka već izgubila na težini. Porodica često preskače doručak i sada se hrani rižom i grahom.
"Ponekad moja djeca traže jabuku, ali mi nemamo novca. Zbog toga se osjećamo krivim i bespomoćnim", rekao je vođa zajednice Karim, koji je tražio da koristi pseudonime za sebe i svoju porodicu.
Rohinja, uglavnom muslimanska manjina iz mijanmarske države Rakhine, živi u kolibama od bambusa i cerade u Cox's Bazaru u jugoistočnom Bangladešu.
Blizu 730.000 pobjeglo je tamo nakon vojnog obračuna 2017. za koji su Ujedinjeni narodi rekli da je genocidan u namjeri, pridruživši se drugima iz prethodnih talasa raseljenja.
Kako se Svjetski dan izbjeglica obilježava globalno 20. juna, izbjeglice su rekle Fondaciji Thomson Reuters u video pozivu da glad tjera neke porodice da udaju svoje kćerke od 13 ili 14 godina, da bi imali manje usta za hranjenje.
Rohinje su rekli da je kriminal u porastu i da su posebno uznemireni naglim porastom kidnapovanja djece.
“Prije nekoliko sedmica otmičari su odsjekli ruku jednom tinejdžeru kada njegova porodica nije mogla platiti otkupninu”, rekao je Karim, dodajući da kriminalci ciljaju porodice s članovima u inostranstvu za koje misle da će poslati novac.
Akutna pothranjenost
WFP je prvo smanjio vrijednost mjesečnog vaučera za hranu s 12 na 10 dolara u martu, ali je bio primoran da je smanji na 8 dolara ovog mjeseca nakon što donatori nisu uspjeli da povećaju vrijednost. Potrebno je 48 miliona dolara da bi se obnovili puni obroci.
Wendy McCance, državna direktorica agencije za pomoć Norveškog vijeća za izbjeglice (NRC) u Bangladešu, upozorila je da bi stvari mogle postati još gore s daljnjim smanjenjem koje se očekuje ove godine.
Ne tako davno, Karimova porodica je mogla priuštiti da jede piletinu ili riblji kari pet puta sedmično, uz malo povrća i voća.
Ali prošlog mjeseca njegova lista za kupovinu smanjena je na tri stavke - riža, ulje i so. Nije mogao čak ni da se protegne do malo kurkume da doda okus jednoličnoj prehrani porodice.
WFP je rekao da će najnovije smanjenje vjerovatno dovesti do "naglog porasta akutne pothranjenosti", povećavajući smrtnost djece, bolesti i zaostajanje u razvoju.
Čak i prije prvog smanjenja, jedno od osmero djece bilo je akutno pothranjeno, a dvoje od pet zakržljalo, što je utjecalo na njihov kognitivni i fizički razvoj i buduće mogućnosti.
Umor donatora je čest u produženim krizama. Konkurentni zahtjevi uključuju sukob u Ukrajini, zemljotres u Turkiye i sjevernoj Siriji i sušu u istočnoj Africi.
WFP je također smanjio obroke u Afganistanu, Bangladešu, Burundiju, Čadu, Ekvadoru, Maliju, Palestini, Tanzaniji i Ugandi.
Ali grupa stručnjaka UN-a rekla je da su "katastrofalni rezovi" za Rohinje "mrlja na savjesti međunarodne zajednice".
Rekli su da su mnoge vlade ponudile snažnu retoričku podršku Rohinjama, ali nisu dale ni jedan peni humanitarnoj pomoći u Bangladešu.
Humanitarni plan od 876 miliona dolara za zadovoljenje širih potreba Rohinja finansira se samo četvrtinom.
Nije dozvoljeno raditi
Za razliku od nekih drugih izbjegličkih populacija, Rohinje gotovo u potpunosti ovise o pomoći jer im bangladeške vlasti zabranjuju rad i ne mogu napustiti kampove.
Ne postoje formalne škole za njihovu djecu i nemaju pristup zemljištu za uzgoj vlastite hrane.
Neke Rohinja osobe zarađuju malo novca pomažući humanitarnim grupama i agencijama UN-a u kampu u poslovima poput čuvanja skladišta i izgradnje odvoda.
Iako je Bangladeš ogradio kampove, drugi idu na pecanje noću ili rade na crno u Cox's Bazaru – često prihvatajući ispodprosječne plate kao nadničari, što uzrokuje tenzije s lokalnim stanovništvom u jednom od najsiromašnijih okruga u zemlji.
Bangladeš želi da se izbjeglice vrate u Mijanmar, ali Rohinje kažu da se neće vratiti ako im se ne odobri državljanstvo i ako im se ne osigura sigurnost.
Agencije UN-a i humanitarne grupe žele da Bangladeš ukine svoja ograničenja kako bi izbjeglice mogle početi da se izdržavaju.
"Izbjeglice su na prijelomnoj tački", rekao je McCance iz NRC-a. "Potreban im je pristup sredstvima za život, zemljištu i sigurnim mjestima za život kako bi prestali da se oslanjaju na pomoć."
Smanjenje obroka dolazi zbog pogoršanja sigurnosti u kampovima u kojima vlada kultura bandi, a naoružane grupe, uključujući neke militantne grupe uključene u borbe u Mijanmaru, sve su aktivnije.
McCance je rekao da će smanjenje hrane vjerovatno povećati nasilje bandi i da bi naoružane grupe mogle iskoristiti očaj ljudi da regrutuju nove članove dok se bore za vlast.
Kriminalne bande – neke od njih povezane s oružanim grupama – bave se prostitucijom, krijumčarenjem oružja i droge, uglavnom amfetamina proizvedenim u Mijanmaru i usmjerenim ka Indiji.
Kako nasilje raste, a hrana jenjava, sve veći broj izbjeglica razmišlja o rizičnim putovanjima u inostranstvo.
Hiljade su već pobjegle u Maleziju i Indoneziju, ponekad plaćajući krijumčarima hiljade dolara.
Izbjeglice znaju da su putovanja opasna. Čamci su često klimavi i stotine su se utopile u moru, ali mnogi smatraju da nemaju izbora.
"Ne želimo da budemo ovisni o drugima do kraja života. Moramo stati na svoje noge", rekao je Karim.
"Ići ćemo sa svakim ko nam kaže da ima nade."
