Nekoliko dana nakon pada režima Bashara al-Assada prošlog mjeseca, turski ministar energetike Alparslan Bayraktar nagovijestio je da bi odavno zaustavljeni projekt plinovoda između Turkiye i Katara mogao biti oživljen.
Njegov komentar, koji je uslijedio kao odgovor na novinarsko pitanje nakon sjednice vlade, ponovo je podstakao interesovanje za davno zaboravljeni projekat koji je dobio novu važnost kako se Evropa udaljila od ruskih snabdijevanja energentima.
Povezivanjem katarskih rezervi plina s Evropom, projekat obećava da će preoblikovati energetsku sigurnost, geopolitičku dinamiku i ekonomsku stabilnost širom Bliskog istoka i dalje.
“Pružajući alternativnu rutu za katarski plin, plinovod bi mogao smanjiti ovisnost o pomorskim čvorištima poput Hormuškog moreuza i Bab al-Mandeba”, izjavio je dr. Justin Dargin, viši stručnjak za energiju i klimu u MENA-i.
"Uloga Turkiye kao ključnog mosta između Bliskog istoka, Kaspijskog mora i Evrope bi se proširila, jačajući njen geopolitički utjecaj", dodao je Dargin. Povezivanje sirijske infrastrukture s robusnom plinskom mrežom Turkiye nudi isplativu alternativu plinovodu EastMed.
Vanredni profesor Necmettin Acar s Univerziteta Mardin Artuklu naglasio je ulogu plinovoda „u povezivanju ogromnih rezervi plina Katara s Evropom, najvećim svjetskim centrom za potrošnju prirodnog gasa“.
„Ako se realizuje, plinovod bi umanjio oslanjanje Evrope na ruski plin i skupi uvoz LNG-a iz SAD-a i Katara, podstičući veću energetsku sigurnost“, rekao je Acar.
Od 1. januara obustavljen je dotok ruskog plina u Evropu nakon što je Ukrajina odbila da obnovi tranzitni sporazum s Moskvom.
Cjevovod kojim se plin prenosi iz Rusije u Evropu prolazi preko Ukrajine. Kopnena ruta naftovoda ne samo da bi poboljšala sigurnost snabdijevanja Turkiye i Evrope, već bi i zaštitila ove regije od pomorskih poremećaja, uključujući prijetnje koje predstavljaju napadi Huta u Crvenom moru.
Izvodljivost projekta je komplicirana nestabilnošću na Bliskom istoku, koja zahtijeva stabilnost u Siriji i suradnju između rivalskih sila poput Irana i zaljevskih država.
Uprkos ovim izazovima, prekomjerna ponuda na LNG tržištima do kraja decenije mogla bi potaknuti Katar da preispita cjevovode za dugoročne sporazume o snabdijevanju, pod uvjetom da potražnja i cijene opravdavaju ulaganje.
Prepreke realizaciji
Stabilna Sirija mogla bi utrti put za oživljavanje dugog zastoja plinovoda koji povezuje ogromne rezerve prirodnog plina Katara i Turkiye preko Saudijske Arabije, Jordana i Sirije.
Kao što je Dargin napomenuo, „fragmentirano sigurnosno okruženje u Siriji čini stabilnost preduvjetom za uspjeh plinovoda o kojem se ne može pregovarati".
Acar je također naglasio važnost regionalnog jedinstva i koherentnosti: "Bez ujedinjene i sigurne rute kroz Siriju i Irak, malo je vjerovatno da će se projekt materijalizirati".
Iran, koji na plinovod gleda kao na direktnog konkurenta, mogao bi omesti njegov razvoj. On ima značajan utjecaj na iračke političke frakcije i osigurava značajan dio iračkih potreba za plinom i električnom energijom, vjerovatno će na plinovod Katar-Turkiye gledati kao na direktan izazov.
Prema Darginu, "Iran bi mogao poduzeti mjere da opstruira ili potkopa projekat, s obzirom na to da on predstavlja prijetnju njegovoj regionalnoj energetskoj i geopolitičkoj strategiji".
Očekuje se da će se i Rusija protiviti plinovodu. Potencijalno narušavajući svoj udio na evropskom tržištu plina, plinovod ugrožava utjecaj Moskve na evropsku energetsku bezbijednost, poziciju koja je bila centralna za njenu geopolitičku strategiju.
Ekonomske i ekološke implikacije
Ekonomska izvodljivost naftovoda zavisi od promjene tržišne dinamike. Njegova ekonomska održivost zavisi od tržišne dinamike i strukture cijena. Historijski gledano, Katar je favorizirao LNG u odnosu na izvoz plinovoda zbog fleksibilnosti i profitabilnosti povezane s tečnim plinom.
Međutim, kako Dargin ističe, "predviđanja potencijalne prekomjerne ponude LNG-a do kasnih 2020-ih mogla bi učiniti izvoz plinovoda privlačnijim jer Katar nastoji da se zaštiti od nestabilnosti tržišta".
Acar se složio: „Naftovod bi mogao poremetiti dominaciju SAD-a na evropskom LNG tržištu, nudeći jeftinije i stabilnije energetske opcije. Naftovod nudi Evropi veću raznolikost i pristupačnost u opskrbi energijom”.
Za Katar, naftovod predstavlja priliku da osigura dugoročne izvozne ugovore i smanji oslanjanje na spot LNG tržište, koje postaje sve nestabilnije.
"Diverzifikacijom svojih izvoznih mehanizama, Katar bi mogao ublažiti rizike od fluktuacije globalnih cijena LNG-a i nesigurnosti u transportu", objasnio je Dargin.
Evropa, ključni korisnik plinovoda, postigla je značajan napredak u smanjenju svog oslanjanja na ruski plin kroz politiku dekarbonizacije, ulaganja u obnovljive izvore energije i partnerstva s alternativnim dobavljačima LNG-a, uključujući Katar i Sjedinjene Države.
Dok evropska energetska tranzicija stavlja naglasak na obnovljive izvore, prirodni plin ostaje kritičan kao gorivo za most tokom ove promjene.
Dekarbonizacija i dugoročna održivost
Globalni pomak ka obnovljivoj energiji postavlja pitanja o dugoročnoj važnosti naftovoda Katar-Turkiye.
Kako se prirodni plin suočava sa sve većom kontrolom, posebno u Evropi, zbog obaveza nulte emisije, plinovod mora biti usklađen s ciljevima održivosti da bi ostao održiv.
"Miješanje vodika u zalihe plina ili korištenje tehnologija za hvatanje ugljika bit će ključno kako bi se izbjeglo zastarjevanje u svijetu koji je svjestan ugljika", tvrdi Dargin.
"Bez usklađivanja s naporima dekarbonizacije, naftovod rizikuje da postane nasukana imovina u svijetu u kojem sve više dominiraju investicije u čistu energiju", upozorava on.
Štaviše, agresivno ulaganje Evrope u skladištenje zelenog vodika i energije moglo bi da umanji potražnju za prirodnim plinom u narednim decenijama, dovodeći u pitanje ekonomsko obrazloženje za velike infrastrukturne projekte plinovoda, koji zahtijevaju stotine miliona dolara investicija.
Regionalno „energetsko“ ujedinjenje
Oživljavanje naftovoda Katar-Turkiye moglo bi katalizirati veću regionalnu saradnju, nudeći mogućnosti za ekonomsku integraciju i zajedničke energetske strategije.
Međutim, kako je rekao Dargin, "projekat također rizikuje intenziviranje konkurencije između velikih igrača kao što su Saudijska Arabija i Iran".
Ipak, kako je Acar upozorio, “uspjeh ovog naftovoda ovisi o prevazilaženju duboko ukorijenjenih geopolitičkih rivalstava, uključujući ona između Irana, Saudijske Arabije i zaljevskih država”.
Pozicija Saudijske Arabije će također biti kritična. Iako je Rijad tradicionalno davao prioritet izvozu nafte u odnosu na prirodni plin, naftovod bi mogao da unaprijedi saradnju u Zaljevu tako što će podsticati saradnju između Turkiye, Katara i Saudijske Arabije.
Takvo usklađivanje moglo bi smanjiti oslanjanje regije na iranske i ruske zalihe energije. Dargin je naglasio da će uspjeh naftovoda ovisiti o upravljanju ovim geopolitičkim tenzijama i podsticanju konsenzusa među dionicima.
"Izgradnja povjerenja i usklađenosti među regionalnim igračima je od suštinskog značaja da bi naftovod krenuo naprijed", ustvrdio je on.
"Ovaj plinovod nije samo o energiji – to je čin balansiranja između ekonomskih ambicija, geopolitičke stvarnosti i globalnog pritiska za održivošću."
