Međutim, centralna Azija pretežno naseljena turkijskim narodima – od Kazahstana do Azerbejdžana – igrala je ključnu ulogu u globalnoj geopolitici mnogo prije nego što je Rusija napala Ukrajinu 24. februara. Ove turkijske nacije – koje se protežu od Kine do turskijskih granica – bile su u centru onoga što je poznato kao 'Velika igra' 19. stoljeća, žestoko nadmetanje za dominaciju između bivšeg ruskog i britanskog carstva.
Budući da su oba carstva nestala, a njihove države nasljednice nisu bile toliko moćne da diktiraju uvjete, centralnoazijske republike se sada okreću prema Turkiye dok nastoje izgraditi novi uzajamno koristan savez – osnaženu Organizaciju turkijskih zemalja (OTS).
Stručnjaci smatraju da bi jačanje veza između centralne Azije i Turkiye, koja je nedavno krenula ka tome da postane potencijalno plinsko čvorište za Evropu nakon sukoba u Ukrajini, moglo imati ključne efekte na snabdijevanje Zapada energijom.
„Protok plina u Evropu iz Rusije smanjen je na veoma niske nivoe. Evropa treba da diverzifikuje svoje resurse i kupuje plin iz različitih izvora,” kaže Emre Erturk, istaknuti energetski stručnjak i osnivač i generalni direktor kompanije CEEN Energy Information Services and Consultancy. „Jedan od najvjerovatnijih izvora plina koji može stići u Evropu u najkraćem vremenu može doći iz zemalja koje se nalaze istočno od Turkiye“, kaže Erturk za TRT World, misleći na države poput Azerbejdžana, Turkmenistana i Kazahstana.
Transport plina iz centralne Azije u Evropu preko Turkiye je projekat koji se dugo čeka, a datira iz 1990-ih. Ali nedavni trilateralni sastanak lidera Turkmenistana, Turkiye i Azerbejdžana u turkmenistanskom gradu Awaza pokazao je da ovaj projekat više nije san.
„Sada moramo početi da radimo na transportu turkmenistanskog prirodnog plina na zapadna tržišta. Spremni smo da sarađujemo s našom braćom iz Turkmenistana i Azerbejdžana na polju 'Dostluq' (Prijateljstvo) u Kaspijskom moru”, rekao je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan poslije samita prošle sedmice.
Zbog spora o pomorskim pravima, Turkmenistan i Azerbejdžan nisu mogli ranije postići sporazum o izgradnji plinovoda za transport turkmenistanskog plina u Azerbejdžan preko Kaspijskog mora, a zatim u Turkiye i Evropu.
Ali prošle su godine dvije turkijske države postigle značajan sporazum koji im omogućava proizvodnju plina u bušotinama širom spornog plinskog područja, koje sada zovu polje Dostluq. Turkmenistan ima drugo najveće plinsko polje na svijetu u Galkynyshu, koje se nalazi u jugoistočnoj pokrajini Mary.
Hoće li turkmenistanski plin stići u Evropu?
Realizacija ove zajedničke proizvodnje između Bakua i Ašhabada povećala je nade da bi turkmenski plin mogao biti transportovan u Azerbejdžan plinovodom s kaspijskim prelazom, navodi Erturk. Zatim, dodaje, može teći kroz TANAP (Turkiye-Azerbejdžan prirodni plinovod) do Turkiye i Evrope. TANAP je povezan s Transjadranskim plinovodom (TAP), kojim se plin u Evropu prenosi iz Turkiye.
"Kao rezultat toga, nedavni energetski pregovori između Turkiye, Azerbejdžana i Turkmenistana su od velike važnosti za sigurnost snabdijevanja energijom i Ankare i Evrope", kaže Erturk.
Matthew Bryza, bivši američki ambasador u Azerbejdžanu koji je u prošlosti bio vodeći glas u formiranju politike Washingtona za centralnu Aziju, također smatra da nedavni sastanak može imati akutne posljedice. "Usaglasili su se o nečemu što uključuje premeštanje turkmenistanskog prirodnog plina preko Kaspijskog mora u Azerbejdžan", kaže Bryza za TRT World. A iz Azerbejdžana preko Turkiye, turkmenistanski plin bi mogao da stigne u Evropu, kaže on.
„To je nešto što nikad ranije nije bilo dogovoreno“, kaže Bryza, ukazujući na promjenjivo raspoloženje širom turskog svijeta. Djelimično zbog pritiska Rusije, dodaje da je Turkmenistan oklijevao da se pridruži Turkiye i Azerbejdžanu u planu izvoza plina u Evropu.
Prije nedavnog trilateralnog sastanka, prošlog mjeseca, Turkiye, Kazahstan i Azerbejdžan su se također okupili zajedno s Gruzijom, kavkaskom državom i jednom od država domaćina naftovoda Baku-Ceyhan-Tbilisi (BTC). Na sastanku su tri turkijske zemlje razgovarale o kritičnim pitanjima, poput toga kako transportirati plin iz turkijskog svijeta na Zapad.
Zbog sukoba u Ukrajini i sve veće saradnje među turskijskim zemljama, Kazahstan je navodno pokazao veći interes za transport svoje nafte neruskim rutama, poput BTC-a, u Evropu.
Poput Turkmenistana, Kazahstan također ima za cilj jačanje kaspijskog prelaza i za transport i za izvoz plina. „Naš predsjednik (Kassym-Jomart Tokayev) uvijek je naglašavao da je kaspijski prelaz preko Srednjeg koridora (koji se proteže od Kine do Turkiye) jedan od naših nacionalnih prioriteta“, kaže Abzal Saparbekuly, bivši ambasador Kazahstana u Turkiye, za TRT World.
„Veoma smo zainteresovani za otvaranje tržišta Evropske unije bez Rusije preko Azerbejdžana, preko Turkiye, našeg ključnog partnera u ovom regionu“, kaže Zhanibek Baidulla, izvršni partner Centra za strateške inicijative, konsultantske kompanije koja radi s različitim energetskim kompanijama, uključujući i državne – finansirana preduzeća u Kazahstanu.
Turkiye sada postaje "veoma veliko energetsko čvorište u regionu. I, naravno, Kazahstan je veoma zainteresovan da postane dio tog velikog projekta", kaže Baidulla za TRT World.
Erdogan je u petak, u Silivriju, evropskoj četvrti Istanbula, otvorio najveće skladište prirodnog plina na kontinentu, demonstrirajući još jedan jasan korak ka cilju Turkiye da bude plinsko čvorište za Zapad.
Jačanje veza
Proteklih nekoliko sedmica svjedočili smo ne samo dva trilateralna sastanka fokusirana na energiju u Turkmenistanu i Kazahstanu, već i samitu Organizacije turkijskih zemalja (OTS) u uzbekistanskom Samarkandu, demonstrirajući trend jačanja veza među zemljama članicama koje govore turski jezik, koji uključuje Turkiye, Kazahstan, Uzbekistan, Kirgistan i Azerbejdžan.
Prošle godine, Tursko vijeće, osnovano 2009. godine, promijenilo je ime u Organizacija turkijskih zemalja, signalizirajući da politička povezanost između centralne Azije i Turkiye pušta korijene i ide naprijed kako bi ponovo otkrila svoj historijski put preko Evroazije.
Turkmenistan je bio država posmatrač u OTS-u, poput Mađarske, centralnoevropske zemlje, koja je nedavno pokazala snažnu spremnost da otkrije svoje turske korijene. Centralnoazijska država je također signalizirala da će se uskoro pridružiti političkom bloku, što je dovelo do sve veće privlačnosti grupe u centralnoj Aziji.
„Organizacija turkijskih zemalja je nešto poput Ujedinjenih nacija za turkijski svijet“, kaže Uli Schamiloglu, profesor i voditelj Odsjeka za kazahstanski jezik i turske studije na Univerzitetu Nazarbayev u Kazahstanu.
Godine 2006. bivši predsjednik Kazahstana Nur Sultan Nazarbayev bio je prvi političar koji je predložio formiranje Turkijskog vijeća. Kazahstan je, kao i Turkiye, dugo bio žestoki zagovarač turkijskog saveza.
Stručnjaci poput Schamiloglua ističu da se turkijska saradnja više odnosi na mirne integracijske projekte nego na bilo kakvu prijetnju Rusiji. Sve centralnoazijske turske države bile su bivše sovjetske republike, pod vlašću Moskve.
“Ljudi vole da kažu da ovo nije osmišljeno ni protiv koga. Naprotiv, riječ je o promicanju prijateljstva, integracije, kulturne razmjene i ekonomske saradnje u turskom svijetu”, kaže Schamiloglu za TRT World.
Slično misli i Omer Kocaman, zamjenik generalnog sekretara OTS-a. „Mi smo veoma mlada organizacija, a također smo i dobronamjerna organizacija“, kaže Kocaman za TRT World.
“Ono što radimo dijelimo na našoj web-stranici i društvenim mrežama. Nemamo tajni plan”, kaže Kocaman. Aktivnosti OTS-a će doprinijeti regionalnom miru i ekonomskom razvoju, kao i pozitivno utjecati na stabilizaciju Afganistana, kaže visoki zvaničnik OTS-a.
„Kao rezultat toga, niko ne mora da se plaši aktivnosti naše organizacije“, kaže on. „Nismo ni protiv koga, ali se nikoga i ne plašimo“, dodaje.
