Danska tvrđava iz 18. vijeka, smještena uz obalu Gane s palmama, nekada je bila posljednja stanica za zarobljene Afrikance prije nego što su bili primorani ukrcati se na brodove robova koji su plovili za Ameriku.
Danas je more progutalo tri četvrtine UNESCO-ve svjetske baštine.
"Bilo je jutara nakon oluje kada sam otkrio da su veliki dijelovi tvrđave upravo nestali," požalio je Akorli dok je stajao pored zidova spomenika koji se ruše nekoliko metara od obale u gradu Keta, 180 km istočno od glavnog grada Gane, Accre.
"Kompletne strukture, uključujući glavne tamnice, sada su u moru."
Ubrzani klimatskim promjenama, porast nivoa mora i pojačani olujni udari i poplave odnose slavne tvrđave i dvorce robova u Gani – ugrožavajući priobalne poslove, domove, kao i uspješnu turističku industriju zemlje, kažu stručnjaci.
Između 2005. i 2017. godine, 37% obalnog zemljišta oko grada Keta izgubljeno je erozijom i poplavama, prema istraživanju koje je proveo Institut za okoliš i sanitarne studije Univerziteta Gane (IESS).
Trenutno, obalna linija erodira prosječnom godišnjom stopom od blizu dva metra – ali neka područja su zabilježila i do 17 metara erozije u jednoj godini.
Hodočašće za potomke
Transatlantska trgovina robljem, aktivna između 16. i 19. stoljeća, nasilno je uklonila 12,5 miliona ljudi uglavnom iz centralne i zapadne Afrike i poslala ih na rad širom Amerike, Evrope i Kariba.
Odvedeni od evropskih trgovaca robljem, muškarci, žene i djeca držani su u užasnim uslovima u bezbroj kolonijalnih trgovačkih stanica razasutih duž obale zapadne Afrike, ranije poznate kao Zlatna obala zbog opsežne trgovine zlatom.
Zbijeni u mračne tamnice bez vazduha, sedmicama su bili žigosani, tučeni, okovani lancima i izgladnjivani. Mnogi su umrli prije nego što su brodovi stigli iz Evrope da ih odvezu u Ameriku. Drugi su stradali u skučenim trupovima čamaca tokom dugog putovanja.
Ove primorske tvrđave robova nisu samo oblikovale historiju Gane, već su postale i mjesta hodočašća pripadnika afričke dijaspore koji žele da se povežu sa svojim korijenima i odaju počast svojim precima.
Odbrambeni zidovi mora
Ali klimatske promjene zagrijavaju mora i otapaju glečere, polako podižu nivo mora širom svijeta, prijeteći obalnim zajednicama, infrastrukturi i historijskim lokalitetima sve većim poplavama i olujnim udarima.
Poput tvrđave Prinzenstein, mnoge od više od 30 tvrđava i zamkova robova u svjetskoj baštini UNESCO-a duž 550 km obale Gane ozbiljno su oštećeni - ili potpuno uništeni - porastom nivoa mora i obalnom erozijom.
U uspavanom primorskom gradu Ada Foah, 100 km istočno od Accre, ostali su samo tragovi druge ispostave, Fort Kongenstein.
Sagrađena 1783. godine od Danca kao trgovačko mjesto, a zatim korištena od Britanaca za držanje robova, glavna tvrđava je potpuno potopljena u more.
Jedini ostatak koji je ostao na obali je raspadnuta školjka administrativnog bloka tvrđave.
Druge lokacije kao što su Cape Coast Castle, Elmina Castle i Fort Christiansborg mogu biti izložene manjem riziku jer su izgrađene na kamenitom terenu, kažu klimatski naučnici. Ali vremenom, ni oni neće biti pošteđeni, dodaju.
U nadi da će usporiti štetu, vlada je posljednjih godina izgradila niz morskih odbrambenih zidova duž dijelova obale kako bi spriječila plavljenje gradova, sela i kulturnih znamenitosti.
Ali stručnjaci za klimu poput Adda kažu da zidovi guraju sediment dalje duž obale gdje uzrokuje eroziju u drugim područjima, pozivajući na holistički pristup.
"Ovi odbrambeni zidovi mogu biti kratkoročno rješenje, ali dugoročno nisu pravi pristup", rekao je Addo.
"Morski zidovi se bore protiv erozije, ali ne upravljaju erozijom. Moramo sagledati cijeli obalni ekosistem - ne samo ono što se dešava u određenim područjima - i razviti rješenja zasnovana na prirodi kao što je korištenje mangrova."
Addo je rekao da, osim klimatskih promjena, i druge aktivnosti - kao što su ilegalno iskopavanje pijeska i drugi razvojni projekti - pogoršavaju eroziju i također ih treba ograničiti.
