Poznat po svojim šarenolikim sokacima, bogatoj kulturi i historijskoj teksturi, Balat je mjesto gdje muslimani, kršćani i Jevreji vijekovima žive zajedno. Ali, istovremeno, Balat je jedna od najvažnijih četvrti Istanbula gdje se održava aukcijska kultura ovog grada.
Aukcije koje se ovdje održavaju okupljaju stare predmete s njihovim novim vlasnicima. Ovdje svaka stvar na aukciji ima svoju priču i posebnu vrijednost.
Riječ “aukcija” izvedena je iz latinskog augeō, što znači "povećavam". Onaj ko da najvišu ponudu za neki predmet - pobjeđuje, za razliku od nizozemskog sistema aukcije koji funkcionira obrnuto: aukcionar počinje s najvišom cijenom koju nakon toga učesnici smanjuju. Aukcije su zabilježene još 500. godine pr.n.e.
Prema Herodotu, u Babilonu su se svake godine održavale aukcije žena za udaju. Aukcije su se održavale i u staroj Grčkoj i drugim helenističkim društvima, a također i u Rimu, gdje se trgovalo ratnim zarobljenicima, a prihod od tih aukcija išao je za finansiranje oružanih snaga.
U nekim dijelovima Engleske tokom 17. i 18. vijeka, aukcije svijećama počele su da se koriste za prodaju robe i zakupa. Na ovaj način je trebalo osigurati da niko ne može tačno znati kada će se aukcija završiti i dati ponudu u posljednjoj sekundi.
Čak je i car Marko Aurelije prodavao kućni namještaj na aukciji kako bi podmirio svoje dugove, a najlegendarnija aukcija desila se 28. marta 193. godine, kada je vršena prodaja cjelokupnog Rimskog Carstva.
Aukcija je bila vrlo uobičajena kultura i u osmanlijskom periodu. U to vrijeme Istanbul je bio u centru ovog posla i prvi aukcionari tog perioda pojavili su se u području koje zovemo Grand Bazaar.
Bazar antikviteta Uskudar na anadolskoj strani Istanbula i četvrt Balat u okrugu Fatih na evropskoj strani su dvije adrese koje okupljaju ljubitelje antikviteta. Aukcije koje se održavaju više puta sedmično okupljaju stare predmete s njihovim novim vlasnicima i one koji žele podijeliti iskustva starih predmeta.
Uz topli čaj, oči radoznalo prate artikle koje je prodavac stavio na prodaju. Također, ove aukcije u prodavnicama antikviteta i vrijednih polovnih predmeta otvaraju vrata iskrenim i toplim prijateljstvima gdje se ljudi susreću i druže.
Aukcije održane u Balatu, koji je skromnog izgleda sa svojim šarenim kućama i uskim kamenom popločanim ulicama, dom su veoma neobičnih predmeta.
Kako kaže Yucel Demir Bicer, aukcionar, “na Balatu se možete sresti s predmetima koji vam nikada čak ne bi pali na pamet. Naprimjer, možete vidjeti i drvenog Pinokija, ali i sat iz doba Osmanlija ili neki francuski predmet. Naše kolege ponekad donose tako neobične predmete, da ih uzmem u ruku i pitam se kako ću da objasnim ovo sada“.
Dok ljubitelji antikviteta smiruju svoje "bolesti" u malim radnjama koje traju do ponoći, gdje se sve prodaje na aukciji, oni koji prolaze stoje ispred vrata pokušavajući da shvate šta se dešava.
Antikvarnici, koji vole duh stare robe, ne propuštaju aukcije na kojima postaju redovni, a očima i ušima prate aukcionara kako bi kupili stvari koje će im koristiti prilikom susreta i ćaskanja s prijateljima, a možda će ih i prodati kasnije.
Šta se prodaje u ovim radnjama? Drvorezni radovi, popravljeni stari abažuri, radioaparati, gramofoni, ploče, svijećnjaci i plinske lampe, šolje, satovi i srebrni nakit, kolekcije koje se sastoje od vrijednih i bezvrijednih predmeta iz Turkiye i raznih zemlje svijeta koji su nekako putujući kroz vreme i prostor zalutali baš do ovih radnji.
Za Neslihan Kurum, kolekcionarku kojoj je sakupljanje starih predmeta velika strast, ovo mjesto je “lijepa kultura, atmosfera i mozaik“.
