Predsjednik Recep Tayyip Erdogan u nedjelju je još jednom pokazao skepticima da nikad nije dobra ideja djelovati prije vremena, posebno kada je u pitanju demokratsko pravo naroda na izbor lidera.
Nacionalni izbori u Turkiye doveli su Erdogana u vodstvo u odnosu na Kemala Kilicdaroglua, kandidata opozicionog bloka šest stranaka predvođenog CHP-om. Predsjednički izbori otišli su u drugi krug jer je Erdogan dobio 49,51 posto glasova, malo manje od praga od 50 posto, koji je potreban za potpunu pobjedu.
I u parlamentu, Erdoganova AK partija, zajedno sa svojim saveznicima, MHP-om i Yeniden Refahom, osvojila je većinu mjesta. Erdogan i AK partija pobijedili su na više od deset izbora otkako su prvi put preuzeli kormilo u Ankari 2002. godine.
Ali svako ko je naišao na naslov poput ovog: “Da, Erdoganova vladavina bi zapravo mogla završiti ovog vikenda”, potječe iz priče objavljene u Foreign Policyju, otišao bi s utiskom da je pobjeda opozicije neizbježna.
„Mnoge zapadne novinske kuće namjerno su željele prikazati opoziciju kao budućeg pobjednika jer su opsjednuti harizmatičnim, uspješnim i mnogo cijenjenim predsjednikom Turkiye“, kaže Klaus Jurgens, politički analitičar iz Istanbula. „To su sve kvalitete koje njihovi lideri više nemaju“, kaže on za TRT World.
Prebrojavanje i predsjedničkih i parlamentarnih glasova je završeno, a turska Vrhovna izborna komisija (YSK) objavila je drugi krug za 28. maj za predsjedničku trku između sadašnjeg predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i Kemala Kilicdaroglua, lidera opozicione CHP.
U svakom slučaju, visoka izlaznost, 89 posto, potvrdila je status Turkiye kao snažne izborne demokratije. Izbori su protekli glatko, bez ikakvog nasilja bilo gdje u zemlji. Glasalo je najmanje 64,1 milion ljudi.
Uoči izbora, mnogi analitičari i ankete su predviđali da se nazire kraj Erdoganove vlade.
Zašto su to zapadni mediji tako pogrešno shvatili?
Tokom predizborne kampanje, Erdogan i lideri AK partije istaknuli su postignuća svoje vlade – od izgradnje javne infrastrukture svjetske klase do lansiranja najsavremenijeg odbrambenog oružja – koje može pomoći običnim Turcima da se ponose svojom zemljom. Izborni kampovi AK partije bili su ukrašeni posterima koji prikazuju projekte inaugurirane pod Erdoganovim nadzorom: nosač dronova TCG Anadolu, turski električni automobil Togg i nebodere.
“Turkiye je postala snažan, cijenjen regionalni igrač, pa čak i globalni akter, nema više da se djetetu daju komplomenti samo zato što radi ono što Zapad kaže. Zapadni mediji namjerno griješe”, kaže Jurgens.
Erdogan, praktički musliman, karakteristično je završio svoju izbornu kampanju u Velikoj džamiji Aja Sofija, učenjem kur'anskih ajeta.
Aja Sofija je vraćena kao džamija 2020. godine, 80 godina nakon što je pretvorena u muzej. Odluku zasnovanu na presudi Turskog vrhovnog suda, kritikovali su mnogi na Zapadu.
„Erdogan nije nužno pokoran Zapadu“, kaže Yasser Louati, francuski politički analitičar.
„Zapad voli marionetske režime. Oni vole kada su strani lideri pokorni njihovim interesima i kopiraju njihove vrijednosti.”
Naprimjer, Francuska nije bila sretna kada je Turkiye 2000-ih ukinula zabranu nošenja marama djevojkama u školama i na univerzitetima, kaže on.
Pod Erdoganom, Ankara nije bježala od jačanja svojih diplomatskih i vojnih mišića u regionu. Od Sirije, Libije do istočnog Mediterana, Turkiye se pojavila kao glavni igrač. Izbalansirani pristup Turkiye ukrajinsko-ruskom sukobu također je iznervirao Brisel, koji želi da Ankara podrži njegove oštre ekonomske sankcije Moskvi.
Ali Turkiye kupuje prirodni gas iz Rusije pod dugoročnim ugovorom i ugošćuje milione ruskih turista koji posjećuju njene plaže u Antaliji tokom ljeta.
Ono što je dokaz Erdoganove političke oštroumnosti je Sporazum o žitu, koji je Ukrajini omogućio da svoje poljoprivredne proizvode isporučuje na svjetsko tržište.
U isto vrijeme, Ankara je nastavila podržavati Kijev i priznala svoje pravo na Krim, koji je Rusija nezakonito pripojila 2014. Louati kaže da je bio iznenađen kada je vidio čak i ljevičarske novine poput L'Humanitea, pogrešno upoređivale Erdoganovu pobjedu s pobjedom takozvanog "islamskog fašizma".
„Toliko su bili spremni da poguraju retoriku da je Erdogan sve što nije dobro u Turkiye“, kaže on za TRT World. Louati se zapitao zašto premijeri Izraela i Indije nisu podvrgnuti istom ispitivanju iako su, za razliku od Erdogana, gurali etnosuprematističku agendu.
“Ova vrsta izvještavanja čini da zapadni mediji gube svoj kredibilitet.”
