Najtrofejniji i jedan od dva najpopularnija bh. kluba, FK Željezničar, prošle godine je proslavio stoti rođendan. U bogatoj i živopisnoj historiji, klub ima šest osvojenih trofeja nacionalnog prvenstva, šest titula nacionalnog kupa i tri titule superkupa. Prvu ligu Jugoslavije osvojio je u sezoni 1971/72. a finale jugoslovenskog kupa igrao je 1981. godine. Najveći uspjeh na međunarodnoj sceni Željezničar je ostvario u sezoni 1984/85. plasmanom u polufinale Kupa UEFA-e.
Boje Željezničara branio je veliki broj reprezentativaca Jugoslavije i Bosne i Hercegovine, među kojima su najpoznatiji: Ivica Osim, Mehmed Baždarević, Josip Katalinski, Edin Bahtić, Haris Škoro i Edin Džeko.
Kako je sve počelo?
Radnici Željezničke radionice u Sarajevu su 15. septembra 1921. godine osnovali fudbalski klub i dali mu ime Željezničar. Začetnikom ideje o osnivanju kluba smatra se Dimitrije Dimitrijević, mladi željeznički radnik i zaljubljenik u fudbal. Bio je to jedini radnički klub u Sarajevu, među ostalim nacionalno orijentisanim klubovima.
Prvu utakmicu Željezničar je odigrao 17. septembra 1921. protiv SAŠK-a, tada najboljeg sarajevskog kluba. Željezničar je izgubio rezultatom 1:5, što je bio realan odnos snaga. Ipak, rezultat je bio u drugom planu a do danas se pamti historijski, prvi pogodak, koji je postigao Dimitrije Dimitrijević, inicijator osnivanja kluba.
Prve takmičarske utakmice
Prvu takmičarsku sezonu Željezničar je odigrao u drugoj ligi sarajevskog podsaveza, u kojoj su još nastupali: Troja, Šparta i Barakohba. Prvu pobjedu u zvaničnim utakmicama "Plavi" su zabilježili protiv ekipe Barakohbe, uvjerljivim rezultatom 7:0. Svoje prve utakmice Željezničar je igrao na vojnom vježbalištu Egzercir u sarajevskom naselju Čengić Vila.
Borba nakon Drugog svjetskog rata
Rad kluba je zaustavljen tokom Drugog svjetskog rata. U prvoj poslijeratnoj sezoni Željezničar nastupa u prvoj ligi BiH koju osvaja, čime se plasira u prvu ligu Jugoslavije. Tada se dešava neobična situacija. Gradska vlast osniva novi klub Torpedo, iz kojeg će kasnije izrasti FK Sarajevo. Najbolji igrači Željezničara dobijaju naređenje da pređu u Torpedo, što je većina i uradila. Jedini koji je odolio pritiscima bio je Joško Domorocki. Zbog odlaska najboljih igrača, klub je nazadovao i ispao iz prve lige Jugoslavije, u koju se vraća 1953.
Željin put ka Grbavici
Do 1950. godine, Željezničar je utakmice igrao na stadionu “6. april” na Marijin Dvoru, a nakon toga tri godine i na armijskom igralištu na Skenderiji. U maju 1949. u sarajevskom naselju Grbavica počinje izgradnja novog sportskog centra. U pripremi terena učestvovali su radnici željeznice, vojnici ali i brojni dobrovoljci među građanima Sarajeva.
Na veliko oduševljenje navijača, 1953. godine je otvoren stadion "Grbavica", koji je do danas simbol i ponos kluba.
Titula prvaka Jugoslavije
Kao najslavnija sezona kluba, pamti se 1971/72. kada je Željezničar postao prvak SFR Jugoslavije. Pod dirigentskom palicom legendarnog trenera Milana Ribara, „Plavi“ su vodili mrtvu trku s beogradskom Crvenom zvezdom. Na kraju sezone je Željezničar imao čak 10 bodova više, uz samo četiri poraza tokom cijele sezone.
Cjelokupna ekipa se smatra legendarnom, a na osnovu statističkih parametara izdvajaju se najbolji strijelac Josip Bukal sa 14 golova, te golman Slobodan Janjuš. Janjuš je u toj sezoni postao rekorder zbog toga što je primio svega 20 golova, najmanje od golmana u svim šampionatima.
Opsada Sarajeva i povratak na "Grbavicu"
Period rata u Bosni i Hercegovini i opsade Sarajeva (1992-1995) teško je pogodio Željezničar. Stadion "Grbavica" našao se na teritoriji koju je kontrolisala tadašnja Vojska RS-a, tokom godina je doživio razorna oštećenja dok je zapadna tribina potpuno spaljena. Entuzijasti kluba su treninge održavali u školskim salama, kako klub ne bi izgubio kontinuitet.
Nakon završetka rata i reintegracije naselja Grbavica, stadion je vraćen klubu. Prva poslijeratna utakmica na Željinom stadionu održana je 2. maja 1996. Igrali su poznati gradski rivali: Sarajevo i Željezničar, a rezultat je bio 1:1. Bio je to znak da se fudbalska radost vraća u glavni grad Bosne i Hercegovine.
Jedan od najvažnijih trenutaka u historiji kluba je utakmica play-offa za titulu prvaka BiH, koja je odigrana 5. juna 1998. godine na stadionu "Koševo". Pred kraj napete utakmice Željezničara i Sarajeva, u 89. minuti, Hadis Zubanović svojim golom „Plavima“ donosi prvu titulu prvaka BiH. U znak sjećanja, navijači Željezničara 5. juni slave kao "Zubandan".
Nadomak finala Kupa UEFA-e
Sezone 1984/85, navijači se sjećaju sa najvećim ushićenjem, ali i najvećim žalom. Bila je to sezona u kojoj je Željezničar stigao nadomak finala Kupa UEFA-e, drugog najjačeg evropskog klupskog takmičenja. Te sezone, u Kupu UEFA-e, nastupali su brojni veliki klubovi, među kojima su: Real Madrid, Ajax, Atlético Madrid, Manchester United, Tottenham i Inter. U takvoj konkurenciji, na klupi s legendom kluba Ivicom Osimom, Željezničar je ostvario najveći uspjeh u historiji kluba.
Stigli su do polufinala. U jednom polufinalu igrali su Inter i Real Madrid, a u drugom Željezničar i mađarski Videoton. Na prvoj utakmici u Sekesfehervaru, Mađari su slavili sa 3:1.
Revanš se igrao u Sarajevu, a ekipu Videotona je dočekala uzavrela atmosfera i prepuna "Grbavica". Željezničar je poveo 2:0 golovima Bahtića i Ćurića, što je bio rezultat za prolazak u finale. Čekalo se samo da sudija odsvira kraj i da slavlje počne, a onda je došla kobna 87. minuta. Ekipa Videotona je prvi put prešla centar igrališta i postigla šokantan pogodak. Gol je postigao Cuhaji, koji je brojne euforične navijače ostavio bez daha, a Željezničar bez toliko željenog finala Kupa UEFA-e.
Navijači – posebna vrijednost kluba
Još u bivšoj Jugoslaviji, navijači Željezničara su bili poznati kao jedni od najvatrenijih i najprivrženijih klubu. Od druge polovine osamdesetih, zvanično se zovu „Manijaci“. Najznačajniji vođa navijača Željezničara bio je Dževad Begić Đilda, koji je poginuo 1992. godine, kao heroj odbrane Sarajeva.
Kao navijači „Plavih“, javno se deklarišu brojne poznate ličnosti Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije. Među njima su muzičari i glumci Davorin Popović, Mladen Vojičić Tifa, Zdravko Čolić, Davor Sučić (Sejo Sexon), Branko Đurić Đuro, Nenad Janković (Nele Karajlić), političari Željko Komšić, Alija Behmen, Nedžad Branković, pisci Aleksandar Hemon, Miljenko Jergović, Zuko Džumhur, Dario Džamonja te mnogi drugi.
