Rastuće globalne temperature povećavaju rizik da radnici umru ili postanu invalidi zbog rada na ekstremnim vrućinama, rečeno je na međunarodnoj konferenciji.
Na konferenciji koja je održana u Kataru, dok su proljetne temperature skočile na 40 stepeni Celzija, čulo se da je desetine hiljada radnika širom svijeta umrlo od hronične bolesti bubrega i drugih bolesti povezanih s ekstremnom vrućinom tokom posljednjih decenija.
"Nauka nam govori da sve zemlje mogu učiniti više", rekao je regionalni šef Međunarodne organizacije rada za arapske zemlje Ruba Jaradat na konferenciji o toplotnom stresu na radu, koja je bila fokusirana na klimatske promjene i kako rastuće temperature ugrožavaju zdravlje radnika.
Prošlogodišnje Svjetsko prvenstvo u Kataru skrenulo je pažnju na radnike koji su radili na temperaturama koje mogu i do 50 stepeni Celzijusa (122 Fahrenheita) tokom ljetnog vrhunca u zemljama širom Zaljeva.
Katar je od 2021. zabranio rad na otvorenom između 10:00 i 15:30 po lokalnom vremenu (07:00 i 12:30 GMT) od 1. juna do 15. septembra.
Agencija UN-a za rad pohvalila je te reforme, iako neki stručnjaci kažu da se može učiniti više.
„Nema međunarodnog standarda“
Ne postoji međunarodni standard za temperature za rad na otvorenom, ali su klimatske promjene nametnule novo ispitivanje.
Američka administracija obećala je nova pravila 2021. nakon smrtonosnog toplotnog talasa, a Bijela kuća je rekla da je "vrućina vodeći ubica nacije vezan za vremenske prilike". Međutim, još ništa nije urađeno.
Evropa je također vidjela razorne toplotne talase. Ali osim Katara, administracija kiparskih Grka ograničila je radno vrijeme, naređujući dodatne pauze i odjeću koja štiti od topline kada temperature porastu iznad 35 stepeni Celzija.
Ekstremna toplota i sunčevo zračenje izazivaju toplotni udar, bolesti bubrega, srca i pluća i povećavaju stopu raka, tvrde istraživači.
Justin Glaser, šef La Isla Networka, grupe za medicinu rada, rekao je da je više od 20.000 radnika u šećerani u Srednjoj Americi umrlo u jednoj deceniji od hronične bolesti bubrega. On je ukazao na blizu 25.000 smrtnih slučajeva od bolesti bubrega u Šri Lanki.
„Ljudi umiru“
Blizu milijardu poljoprivrednih radnika i desetine miliona u građevinarstvu i drugim industrijama na otvorenom su u prvoj liniji, rečeno je na konferenciji. Ali spasioci u bazenu, baštovani i poštanski dostavljači također se suočavaju s opasnostima od vrućine.
Građevinski radnici mogu biti izloženi dovoljnoj količini ultraljubičastih zraka tokom 30 do 40 godina kako bi se više nego udvostručio rizik od nemelanomskog raka kože.
Tajvanski istraživači upozorili su u istraživanju iz 2020. da bolest bubrega uzrokovana ekstremnim vrućinama "može predstavljati jednu od prvih epidemija zbog globalnog zagrijavanja".
Prema prognozama ILO-a, južna Azija i subsaharska Afrika će u narednim godinama najviše patiti od izgubljenog radnog vremena zbog ekstremnih vrućina.
Indija, Bangladeš i njihovi susjedi imaju ogromnu poljoprivrednu populaciju i veliki broj zaposlenih u neformalnim sektorima bez zdravstvenog osiguranja.
Vidhya Venugopal, profesorica medicine rada na Institutu Sri Ramachandra u Čenaju, istakla je slučaj stotina hiljada farmera soli u Indiji koji rade u pustinjskim uslovima, a koji pate od visoke stope bubrežnih i drugih bolesti.
"Oni nemaju pokriće i cijeli dan stoje u soli", rekla je Venugopal novinskoj agenciji AFP. U ljetnim mjesecima blizu 80 posto pati od neke vrste toplotne bolesti.
Ali milioni radnika na industrijskom sjeveru Indije su u opasnosti, navela je.
Indija i druge siromašnije zemlje ne mogu čekati da se provode međunarodni standardi. "Ljudi umiru, ljudi dobijaju bolesti. Moramo da prilagodimo sve prakse koje koriste drugi i da ih prilagodimo našoj sopstvenoj kulturi."
Zdravstveni stručnjaci kažu da su odmor, voda i hladovina potrebni da bi se ublažili smrtonosni rizici.
"Vlasnici kažu ne, ne, ne, ne želimo da se naši radnici odmaraju jer ćemo izgubiti produktivnost. Ali to se mora promijeniti", rekla je Venugopal.
Glaser iz mreže La Isla sarađivao je sa kompanijama šećera u Centralnoj Americi na poboljšanju uslova. Radnici u devetosatnoj smjeni posjeku 4,75 tona šećerne trske dnevno. Uz bolje pauze, hladovinu i vodu, za četiri sata isjekli su 6,2 tone, rekao je.
