Decenijama se naučna zajednica oslanjala na laboratorijske miševe u proučavanju bolesti mozga povezanih sa starenjem ljudi.
Sada, međutim, naučnici počinju istraživati procese starenja u mozgu mačaka, dešifrujući njihove izuzetne sličnosti s ljudskim mozgovima.
Domaća mačka, često pronađena kako drijema u osunčanom uglu naših domova, možda ima neke od odgovora koje istraživači traže.
Očigledno, kako mačke stare, njihov mozak doživljava promjene koje su iznenađujuće slične onima koje se viđaju kod ljudi, uključujući atrofiju i nakupljanje proteinskih zapleta sličnih Alzheimeru.
Ova sličnost mogla bi rasvijetliti zamršene procese iza kognitivnog pada povezanog sa starenjem.
„Vrijeme prevođenja“
Projekat Translating Time, koji je započeo 1990-ih, u početku je služio kao alat razvojnim biolozima koji su iscrtavali vremenske tokove razvoja mozga raznih sisara.
Sada se proširio na praćenje starenja, uključujući podatke iz više od 150 vrsta kako bi se izgradilo sveobuhvatnije razumijevanje neurodegeneracije.
„Da bismo odgovorili na izazove u ljudskoj medicini, moramo se oslanjati na širok spektar modela sistema“, kaže Christine Charvet, komparativna neuronaučnica na Univerzitetu Auburn College of Veterinary Medicine, koja je predstavila rad.
Charvet naglašava vrijednost diversifikacije subjekata istraživanja kako bi se uključile vrste poput mačaka, lemura, pa čak i pasa, budući da svaka od njih pruža jedinstvene uvide u proces starenja.
Ovaj pristup postaje još uvjerljiviji kada se uzmu u obzir dobro poznata ograničenja kratkog životnog vijeka miševa, posebno u studijama neurodegenerativnih bolesti.
Miševi jednostavno ne žive dovoljno dugo da razviju oštećenje mozga slično onome koje ljudi doživljavaju.
"Evolucijski nesklad između miševa i čovjeka mogao bi biti jedan od razloga zašto su napori da se razviju terapije za liječenje bolesti često padali u vodu", kaže Elaine Guevara s Univerziteta Duke, koja proučava evolucijsku genetiku primata na Univerzitetu Duke u Durhamu, Sjeverna Karolina.
“Miševi ne razvijaju klasična obilježja Alzheimerove bolesti”, kaže ona.
Guevara ističe da miševi ne pokazuju klasična obilježja Alzheimerove bolesti kod ljudi.
"Njihov mozak se prilično razlikuje od našeg", dodaje ona, otkrivajući zašto su naučnici željni da istraže druge, prikladnije modele.
Život se mjeri mačijim godinama
Mačke, s druge strane, žive duže i pokazuju obrasce starenja koji se mogu smisleno uporediti s propadanjem ljudskog mozga.
One ne samo da dijele sličnu izloženost okolišu s ljudima, već i stare u uporedivim biološkim vremenskim okvirima.
Naprimjer, jednogodišnja mačka je ekvivalentna 18-godišnjem čovjeku, dok se do 15. godine mačka poredi s 80-godišnjim čovjekom i pokazuje kognitivni pad sličan onom kod starijih ljudi s promjenama u volumenu mozga.
Charvetov projekt Catage koristi ovaj potencijal i angažuje vlasnike mačaka da daju zdravstvene podatke i uzorke krvi svojih ljubimaca.
Do sada je projekat prikupio skeniranje mozga više od 50 mačaka, dajući detaljnu sliku mačije neurodegeneracije.
Ovi opsežni podaci mogli bi otkriti zašto neki mozgovi stare brže od drugih i ponuditi uvid u usporavanje kognitivnog pada.
Dok mačke postaju ključ za razumijevanje ljudskog starenja, istraživači naglašavaju da jedan model neće odgovoriti na svako pitanje.
Caleb Finch, stručnjak za evoluciju historije života na Univerzitetu Južna Kalifornija u Los Angelesu potiče daljnja istraživanja golih krtica (Heterocephalus glaber), poznatih po neočekivano dugom životnom vijeku za male glodare i izuzetno niskoj stopi raka.
"Mačke su korisne, ali nisu jedine korisne. Potrebni su i drugi modeli sistema", kaže Charvet.
