Rođen 28. maja 1879. u mjestu Dalj kod Osijeka, Milutin je djetinjstvo proveo u imućnoj porodici koja je preživjela brojne gubitke.
Njegova obitelj bila je jedna od najstarijih i najistaknutijih srpskih obitelji koja se naselila na obalama Dunava.
Njegov otac Milan bio je obrazovan, sposoban i bogat trgovac, vlasnik trgovine s kolonijalnom robom koja je dunavskim brodovima dolazila iz Beča. Baveći se poljoprivredom, uspješno je primjenjivao nove metode i mašine za obradu zemlje.
Milutin je bio jedno od šestoro djece, ali su starost dočekali samo on, njegova blizanka Milena i brat Bogdan. Otac Milan umro je vrlo mlad, 27. novembra 1886. godine, kada je Milanković imao samo šest godina, tako je brigu o djeci i imanju, uz majku, preuzeo njegov ujak Vasilije Muačević.
Kao dijete, u svijet nauke uvela ga je njegova dadilja Zorka, koja mu je mnogo pričala o ekvatoru, geografskim širinama i grčkoj mitologiji, te je već tada pokazivao interesovanje za geografiju i mitologiju.
Nakon što je u Osijeku maturirao kao najbolji učenik, obrazovanje je nastavio u austrijskoj prijestolnici, na studiju građevine.
Pa je tako, s nevjerovatnih 25 godina, 1904. već odbranio doktorat na temu "Teorija linija pritiska".
Kada se zaposlio kao građevinski inženjer, posebnu pažnju posvetio je monumentalnim građevinama u Beču, arhitekturi, obilazeći muzeje i galerije slika.
Važni projekti koje je osmislio bili su: rekonstrukcija Tehničke velike škole u Beču, spremnik za vodu u Osijeku, projekt prvih armiranobetonskih mostova u Srbiji (1912. godine) i balistički patent (priznat od Kraljevine Jugoslavije).
Iako je u Beču patentirao i projektovao brojne građevinske projekte, ipak je napustio unosnu karijeru i preselio se u Beograd kao univerzitetski profesor primijenjene matematike.
Beograd - prekretnica njegovog života
Milanković je nastavio da se bavi građevinarstvom u Beču sve do jeseni 1909. godine kada mu je ponuđena katedra primijenjene matematike (racionalna mehanika, nebeska mehanika, teorijska fizika) u Beogradu.
Već 1912. njegova interesovanja su se okrenula sunčevoj klimi i temperaturama koje su prevladavale na planetama.
Osim što se tada počeo baviti problemima klimatskih promjena, Milanković se u Vaznesenjskoj crkvi 14. juna 1914. godine oženio Hristinom Tinkom Topuzović, operskom pjevačicom, koja mu je ubrzo dokazala veličinu svoje ljubavi.
Kada su otputovali u Dalj da provedu prvi dio medenog mjeseca, htjeli su potom da odu u Ženevu. Međutim, izbio je Veliki rat, Austrijanci su uhapsili mnoge znamenite Srbe, pa i Milutina Milankovića.
Njegova žena Tinka požalila se u Beču profesoru Emanuelu Čuberu, koji je na dvoru kod grofa Tise uspio dogovoriti da Milankovića iz zarobljeničkog logora Nežider prebaci u Budimpeštu.
Daleko od domovine i pet godina pod budnim okom austrijske vlasti, jedina radost bilo mu je rođenje sina Vasilija, s kojim se četiri godine kasnije, 1919, uspijeva vratiti u Beograd.
U posjetu se ne ide praznih ruku, tako je i Milanković nešto donio Srbiji.
Iz Budimpešte je prenio kompletnu dokumentaciju „Srpske banke“ i tako spasio njenu imovinu u Austro-Ugarskoj.
Po povratku u Beograd, ubrzo je pronašao naučni problem dostojan njegovih kosmičkih ambicija.
Milankovićevi ciklusi
Šta uzrokuje ledeno doba? Hoće li se pojaviti još jedan? O ovim pitanjima je sredinom 1915. godina žestoko raspravljala evropska i američka nauka.
Odgovore na ova pitanja dao je upravo Milutin Milanković.
Tokom duge historije zemlje došlo je do dramatičnih promjena u našoj klimi. Ledena doba su dolazila i prolazila, i ono što je iznenađujuće jeste da postoji jak obrazac koji objašnjava zašto se ledena doba dešavaju kada se pojave. Ovo se zove Milankovićev ciklus. Njegova teorija objašnjava kako se klima na zemlji mijenja tokom stotina hiljada godina.
Teorija koju je predstavio objašnjava da je osnovni uzrok dugoročnih klimatskih promjena, a posebno ledenih doba, u kvaziperiodičnim varijacijama Zemljine orbite oko Sunca.
Njegovi radovi o klimatskim ciklusima postali su temeljne teorije u geofizici i astronomiji, po kojima ga danas cijeli svijet poznaje.
Osim ovoga, objavio je i blizu 100 radova; znanstvenih priloga, monografija i raznih drugih radova.
Doprinos svjetskoj nauci
Svjetska nauka ga je uvrstila među pet najvećih naučnika 20. vijeka, a NASA među 15 umova svih vremena koji su se bavili planetom, dok je UNESCO 2009. godinu proglasio godinom Milutina Milankovića, povodom 130. godišnjice njegovog rođenja.
Njegovo ime nose krateri na Marsu i Mjesecu, pa čak i jedan asteroid.
Evropsko geofizičko društvo, od 1993. godine, dodjeljuje medalju s imenom i likom Milutina Milankovića za zasluge u geofizici.
Potvrdu i priznanje za svoj rad Milanković nije doživio; tek od 1976. godine, kada je u američkom časopisu ”Science” potvrđena njegova teorija, njegov ugled u znanosti počinje dobivati na važnosti.
Milutin Milanković je umro 1958. godine u Beogradu. Bio je matematičar, astronom, klimatolog, inžinjer i vizionar, čiji ciklusi i dalje pomažu naučnicima da razumiju Zemljinu prošlost, sadašnjost i budućnost.
