“Gas za smijeh“ mogao bi biti znak života u svemiru

Među mnogim astrobiolozima preovladava jedno pitanje, koje zanima kompletno čovječanstvo, a to je: postoji li život izvan naše planete?

Iako nismo direktno posmatrali “vanzemaljski” život, naučnici su tragali za vodom, organskom materijom, tehnologijom ili određenim mineralima i atmosferskim gasovima kako bi saznali postoje li znakovi prošlog ili sadašnjeg života u svemiru gdje bi možda život mogao postojati u budućnosti.

Međutim, gotovo svi ovi pokazatelji, poznati kao biosignature, ograničeni su na život kakav poznajemo. Naša jedina referentna tačka je Zemlja, tako da tražimo život u svemiru tražeći uslove koji su nalik ovima na Zemlji.

Istraživači s Univerziteta u Kaliforniji kojima su se pridružili naučnici iz NASA-inog Centra za svemirske letove Goddard i drugih institucija, sugerišu da je dušikov oksid (N2O) izvan radara kao potencijalni biosignaturni plin jer je njegova koncentracija trenutno niska u Zemljinoj atmosferi.

“Mnogo se razmišljalo o kisiku i metanu kao biosignaturama. Manji broj istraživača ozbiljno je razmišljao o dušikovom oksidu, ali mislimo da bi to mogla biti greška”, rekao je Eddie Schwieterman, vodeći autor studije i astrobiolog u UCR-ovom Odsjeku za Zemlju i planetarne nauke.

N2O, poznatiji kao „gas za smijeh“, sastavni je dio Zemljine atmosfere koji bi mogao biti održiv dokaz života na egzoplanetama ili planetama izvan Sunčevog sistema.


Obilje i uočljivost

Jedna od zabrinutosti zbog razmatranja N2O kao biosignaturnog gasa je da bi ga bilo teško otkriti sa Zemlje s postojećom tehnologijom.

Uz direktnu vezu s oskudicom gasa u trenutnoj atmosferi Zemlje, ova zabrinutost je dovela do toga da se gas smatra nebitnim za naučna istraživanja.

Međutim, Schwieterman ističe da "ovaj zaključak ne uzima u obzir periode u historiji Zemlje u kojima bi okeanski uvjeti omogućili mnogo veće biološko oslobađanje N2O", koji bi potom iscurio u atmosferu.

“Uvjeti u tim periodima mogli bi otkriti mjesto na kojem se egzoplanet danas nalazi.”

Štaviše, izvan našeg Sunčevog sistema, postoje zvijezde poput patuljaka K-tipa i M-tipa koji proizvode svjetlosni spektar koji, u poređenju sa Suncem, ne može efikasno razbiti molekulu N2O.

Stoga, kako zaključuju istraživači, N2O bi se mogao naći u količinama koje se mogu otkriti na nekim egzoplanetama koje sadrže život.

Moguća meta za teleskop „Webb“

S obzirom na to da se očekuje da će svemirski teleskop „James Webb“ prikupiti podatke o atmosferama planeta sličnih Zemlji koje se okreću oko zvijezde crvenog patuljaka TRAPPIST-1, istraživači sugerišu da je N2O jedan biosignaturni plin koji bi mogao biti na meti Webba.

“Željeli smo iznijeti ovu ideju kako bismo pokazali da nije isključeno da ćemo pronaći ovaj biosignaturni plin, ako ga potražimo”, rekao je Schwieterman.

Istraživački tim je čak utvrdio koliko bi gasa proizveo život na planeti sličnoj Zemlji i procijenio koliko bi N2O atmosfera planete sadržavala modelirajući ga kako kruži oko različitih tipova zvijezda.

“U zvjezdanom sistemu kao što je TRAPPIST-1, najbližem i najboljem sistemu za posmatranje atmosfere kamenitih planeta, potencijalno biste mogli otkriti dušikov oksid na nivoima uporedivim sa CO2 ili metanom“, rekao je Schwieterman.