Da li je sve moglo biti spriječeno?
Prethodnih dana bh. građani pokušavaju pronaći odgovor na pitanje ko je glavni krivac za tragediju koja je pogodila ovu zemlju.
Da li je odnos pojedinaca prema prostoru dodatni krivac za ovu katastrofu?
Nekoliko hiljada tona kamenja sručilo se u četvrtak iz kamenoloma iznad Donje Jablanice i tako je sravnilo ovo naselje u kojem je do sada stradalo najmanje 19 osoba.
Šta se do sada zna o ovom kamenolomu?
Vlasnik ovog kamenoloma je privatna firma koja posluje od 2001. godine. Društvo je od Vlade u više navrata tražilo koncesiju za eksploatiranje kamena na području Donje Jablanice, ali je nikada nije dobilo.
Također, tokom godina izvršeno je više inspekcijskih nadzora i izrečeno više novčanih kazni, dok su mještani godinama upozoravali na ovu eksploataciju.
Mediji iz regije tvrde da je iz satelitskih snimaka jasno kako je kamenolom povremeno radio, dok Vlada HNK pojašnjava kako nema podatke o tome te da su formirali predmet u tužilaštvu, nakon čega će moći dati više informacija.
Zbog toga odgovor na ovo pitanje ostaje samo na pravosuđu BiH.
Jedno je sigurno: kamenolom nije uspio izdržati ogromne količine kiše. Voda s okolnih planina slila se na to mjesto, pokrenuvši masivne kamene gromade koje su, kotrljajući se prema Neretvi, rušile sve pred sobom. A nakon povlačenja vode, u naselju su ostali samo tragovi bijelog kamena i bol u srcima porodica koje su izgubile svoje voljene.
Pa, da li se ova katastrofa mogla spriječiti?
Već godinama ekološke organizacije u BiH ukazuju na problem ilegalnih kamenoloma i objekata koji djeluju u zelenom pojasu. Naravno, poštivanje ekoloških praksi ne bi zaustavilo prirodne nepogode, ali bi smanjilo štetu i spasilo živote u katastrofama poput onih na Vratniku '87, Bistriku '86. i u novijoj historiji, u poplavama koje su 2014. zadesile više bh. gradova, a među najteže pogođenima bili su Žepče, Zavidovići, Maglaj i Doboj.
Zbog nedostatka takvih mjera, svjedočili smo katastrofama koje su izbrisale cijela naselja i odnijele mnoge živote.
Iako građani izražavaju suosjećanje i pružaju pomoć sugrađanima iz Donje Jablanice, iz straha da bi i njihova zajednica mogla doživjeti istu sudbinu, odlučno su se usprotivili ilegalnim građevinskim radovima iznad svojih kuća.
Sada, kada smo shvatili da se djelovanjem ljudskog faktora mogu smanjiti žrtve i šteta, pitanje koje ostaje jeste: hoće li se iz ovih tragedija izvući pouka o odgovornosti prema prirodi i prostoru ili ćemo ponovo biti bespomoćni svjedoci katastrofa koje su mogle biti izbjegnute?
