Luan Qukani iz Đakovice, na Kosovu, četvrta je generacija lončara u svojoj porodici koji od zaborava čuva ovaj stari zanat.
Lončarstvo je umijeće proizvodnje keramičkih posuda od gline i jedno je od prvih zanata koji su se pojavili s nastankom ljudske kulture.
Qukani je četvrta generacija porodice koja se bavi ovim poslom koji se nekada obavljao na primitivniji način, a sada uživa i pomoć mašina.
Ovaj zanatlija ima radionicu u dvorištu kuće u kojoj živi i sve poslove, do finalnih proizvoda, obavlja gotovo sam.
Snabdjeva ga glinom iz Đakovice, a zatim koristi materijal postepeno formirajući od njega razne kuhinjske posude, kao što su tiganji za posuđe, čaše i ćupovi.
"Sa 17 godina, poslije smrti mog oca, ispekao sam prvi predmet i od tada do danas nisam prestajao", rekao je Qukani, dodavši da se njegova porodica oduvijek bavila ovim starim zanatom.
Tvrdi da se je za ranije generacije njegove porodice bavljenje ovim poslom bilo teže nego danas.
"Ranije je djed radio rukama i nogama, a sada je mnogo lakše nego prije. S naprednom tehnologijom je mnogo lakše. Ranije je bilo mnogo primitivnije. Glina se uzimala sa brda, sabijala se rukama, sve se radilo ručno, a pečenje se vršilo na drvima", kazao je Qukani za Anadolu.
Istakao je da uprkos napretku tehnologije, ručni rad zadržao najveću vrijednost u ovom zanatu. Iz tog razloga zanatlija i dalje veliki dio estetike u svojim proizvodima obrađuje ručno.
"Danas je mnogo lakše baviti se ovim zanatom. Ali, ipak, ručni rad je ručni rad. Mašina ne uradi posao koji je odradi ruka", dodao je.
Qukani je tokom godina sarađivao s raznim klijentima na Kosovu i van zemlje te se nada da će neko od njegovih potomaka naslijediti zanat i nastaviti njegovati porodičnu tradiciju.
