Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995. godine danas je u Ulici Čekaluša kod broja 33 organizovalo polaganje cvijeća pored spomen-ploče povodom godišnjice stradanja pet građana Sarajeva.
Od ispaljene granate sa agresorskog položaja 3. septembra ratne 1992. godine, u Ulici Čekaluša kod broja 33 (nekadašnja Nemanjina), poginulo je pet građana, od kojih troje djece, a dvoje je teško ranjeno.
Obilježavanju su osim članova porodica žrtava i predstavnika Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995. godine, prisustvovali i učenici sarajevskih škola koji su zajedno s učiteljima i nastavnicima posjetili spomen-ploču kako bi saznali više o dešavanjima tokom opsade Sarajeva.
Predsjednik Udruženja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica istakao je da je vrlo važno da se obilježavaju masakri iz prošlosti.
"Ovo je jedan od oblika njegovanja kulture sjećanja zbog istine iz 1990-tih godina koju prenosimo na mlade naraštaje, za buduće generacije koje trebaju da znaju šta se to dešavalo 1990-tih godina, da ne budu u zabludi", rekao je Grabovica, dodajući da je ovo samo jedno od brojnih mjesta u Sarajevu gdje su počinjeni strašni zločini tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
"Neka od mjesta su posebno emotivna, baš kao i ovo. Ovdje su ubijena dva brata u jednom trenu. Ima mjesta gdje su cijele porodice ubijene, roditelja i djeca. Meni je ovo mjesto privatno posebno emotivno iz razloga što je ovdje ubijena Sanela Lukačević, kćerka Nadire Lukačević, koja je bila učiteljica mojoj Irmi. Moja Irma je ubijena 1993. godine", kazao je Grabovica.
Tog kobnog dana 1992. godine, zbog posjete američkog izaslanika u Sarajevu, bilo je zatišje, bez pucanja. Lijepo vrijeme je izmamilo djecu iz skloništa u dvorište zgrade. Prva granata ispaljena na ovo područje pala je u baštu obližnje džamije „Čekaluša“ koja graniči sa dvorištem, samo dva metra od mjesta gdje su sjedila nastradala djeca: Mirza Hodžić (11) i njegov brat Adnan (12), Vedran Štimac (12), Sanela Lukačević (21) i Faruk Nišić (32), dok je dvoje djece teško ranjeno: Vedrana Lukačević (danas je 60% invalid) i Vanja Štimac (danas je 100 postotni invalid).
