Svake večeri 828 milijuna ljudi odlazi u krevet gladno. Dodatnih 49 milijuna ljudi u 49 zemalja klacka se na rubu gladi. To je samo vrh: 58 posto Afrikanaca, 41 posto ljudi iz Latinske Amerike i Kariba, 25 posto Azijata, 13 posto ljudi iz Oceanije i 8 posto Europljana i Sjevernoamerikanaca nesigurno je u ishrani – oni nisu sigurni što, kako i kad će nešto pojesti.
U međuvremenu, oko 30 posto djece mlađe od pet godina zaostaje u rastu, a mnogo više njih ima manjak esencijalnih vitamina i minerala. Trećina žena u svijetu je anemična. To su uglavnom simptomi i posljedice siromaštva.
Nasuprot tome, jedna milijarda ljudi je pretila, ali znatan dio njih također je među siromašnima. Odaju se energetski bogatim namirnicama i jeftinoj masnoj hrani s minimalnom nutritivnom vrijednošću jer dnevna zdrava prehrana koja se sastoji od 2100 uravnoteženih kalorija može biti pet puta skuplja. Rezultat je eksplozivan rast bolesti kao što su dijabetes, kardiovaskularna i bubrežna stanja te poremećaji mentalnog zdravlja. Već smo saznali da pretile osobe imaju tri puta veću vjerojatnost da budu hospitalizirane zbog COVID-19.
Naš je svijet upravo premašio osam milijardi stanovnika, ali oko četiri milijarde jedu premalo ili previše ili jedu pogrešne stvari.
Ovo su užasne statistike, a trend se pogoršao, uz indeks cijena hrane Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) koji trenutno iznosi 136, u usporedbi s 98 u 2020. godini.
Pandemija COVID-19 doprinijela je nesigurnosti u ishrani. Ali pravi problem leži u raznim oružanim sukobima koji su smanjili zalihe hrane. Jedna trećina svih ljudi kojima nedostaje hrane zaglavljena je usred 130 sukoba koji bjesne diljem svijeta dok prolazimo kroz jedno od opasnijih razdoblja od Drugog svjetskog rata. Globalni poremećaj opskrbe žitaricama uzrokovan ratom Rusije i Ukrajine daje jasnu ilustraciju.
Izgledi za budućnost su alarmantni zbog neumornog napredovanja klimatskih promjena. Granica globalnog zagrijavanja od 1,5 stupnjeva Celzijusa sve je neizvodljivija, a planetarne prijelomne točke poput otapanja ledenjaka i porasta razine mora sve su vjerojatnije. Razorne posljedice za sigurnost hrane prikazane su poplavama u Pakistanu, sušom u Somaliji i čestim, žestokim katastrofama drugdje.
Kratkoročno rješenje je pomoć u hrani. Ali Svjetski program za hranu bit će sretan ako dobije dvije trećine od 20 milijardi dolara koliko se traži za iduću godinu. A kako bi se dostigla “nulta glad” do 2030., prema ciljevima održivog razvoja, potreban je dvostruko veći iznos. Postoji neizbježno – i ponižavajuće – natjecanje među nacijama koje se bore na globalnom indeksu gladi. Tko će ovaj mjesec dobiti dovoljnu pomoć, a tko će gladovati?
Unatoč svim dobrim naporima humanitaraca da pravedno podijele ograničena sredstva, inherentna nepravednost očita je sama po sebi u aranžmanima pomoći koji su nalik nasumičnoj lutriji za život koji ovisi o neizvjesnoj milosti stranaca.
Moramo učiniti bolje kako bismo smanjili ovisnost o pomoći i stvorili održive poljoprivredno-prehrambene sustave. Iako je za to potrebno ulaganje od 265 milijardi dolara godišnje, to nije nemoguć iznos u svjetskoj ekonomiji, za koju se predviđa da će dosegnuti 110 trilijuna dolara 2023. godine.
Evo što možemo učiniti kako bismo riješili ovaj problem:
1. Neka vam to bude prioritet
Za početak, države moraju pristupiti hrani kao strateškom pitanju – sličnom nacionalnoj obrani – a ne samo zbog razvoja ili dobrotvornih razloga. U današnje vrijeme hrana se često koristi kao ratno oružje i s njom treba postupati u skladu s tim, čak i u mirnodopskim uvjetima. To znači da se, naprimjer, strateške rezerve hrane, sposobnosti obavještajnih podataka o hrani, analize prijetnji i rizika i uravnotežene politike za otpornost na hranu temelje na nacionalno određenim kriterijima, a ne na globaliziranim normama gdje bi jedna veličina trebala odgovarati svima.
2. Bacajte manje hrane
Drugo, postoji očita korist od smanjenja bacanja hrane. Trenutačno se trećina hrane gubi i kvari u prehrambenom lancu, što iznosi 24 posto dostupnih kalorija u hrani, a košta 230 milijardi dolara.
Osim što iscrpljuje prirodne resurse, uključujući vodu i šume, otpad od hrane stvara 6 posto emisije stakleničkih plinova. Štetočine kao što su skakavci i loše vrijeme djelomično su odgovorni, ali mnogo toga se može izbjeći obrazovanjem potrošača i poboljšanjem načina na koji skladištimo i transportiramo hranu.
3. Pomozite malom poljoprivredniku
Treće, mali poljoprivrednici, koji proizvode 35 posto svjetske hrane sa samo 12 posto ukupnog poljoprivrednog zemljišta, trebali bi dobiti prioritetna sredstva za prilagodbu kako bi postali održivije produktivni i otporniji na klimatske promjene. To bi učinilo više nego bilo što drugo za stvaranje samodostatnosti i smanjenje ovisnosti o uvozu hrane u golemim potrošačkim regijama Kine, Južne Azije i subsaharske Afrike.
4. Podržite lokalni agroekosustav
Četvrto, u mnogim zemljama s niskim prihodima koje ovise o pomoći u hrani male tvrtke oko lokalne proizvodnje hrane već doprinose 70 posto BDP-a. Dakle, više istraživanja i tehnoloških inovacija moglo bi ih preusmjeriti na to da koriste ekološki osjetljiv način koji promiče bioraznolikost i poboljšava sustave tla i vode, čime se omogućava velika produktivnost.
5. Uzgajajte bliže tržištu
Peto, specifične radnje trebale bi geografski približiti potrošače i proizvođače kako bi se smanjili "prehrambeni kilometri", ne samo da bi se smanjili troškovi i ugljični otisak već i da bi se uključilo učenje iz upravljanja pandemijom COVID-19 da dugi logistički lanci povećavaju ranjivost na nepouzdane dobavljače drugdje.
Takva blizina poljoprivrede znači veću urbanu poljoprivredu. Do 2050. dvije trećine nas živjet će u gradovima: zašto se tamo ne bi proizvodila hrana? Neke tehnologije već postoje za vertikalni uzgoj i hidroponiku. Politike zelenijeg urbanog razvoja također bi mogle smanjiti emisije ugljika i učiniti gradove skladnijima.
6. Kvaliteta ispred kvantitete
Šesto, iako smo o očitim problemima dostupnosti hrane dobro obučeni, kvaliteta se često zanemaruje. Globalna baza podataka o prehrani ukazuje na to da je globalna nutritivna vrijednost onoga što jedemo skromna – s ukupnim rezultatom od 40 bodova od 100. Sigurnost hrane koja optimizira ljudski razvoj nije samo u kvantiteti već i u kvaliteti.
7. Diverzificirajte košaricu hrane
Sedmo, budući da postoje ograničenja za povećanje produktivnosti popularnih usjeva, diverzifikacija je ključna. Postoji oko 50 000 jestivih biljaka, ali dvije trećine naših kalorija dolazi od samo tri: pšenice, kukuruza i riže. Naravno, teško je promijeniti prehrambene navike stare tisućljeća, a naš svakodnevni kruh ili zdjelica riže imaju duboko kulturno značenje.
Ali nužnost nalaže prilagodbu. Manioka, sirak, proso, teff i slatki krumpir, naprimjer, korisne su zamjene i zdravije u sklopu raznolike prehrane. Nedovoljno iskorištene mahunarke i strne žitarice također bi mogle biti otpornije na klimatske promjene zahvaljujući prikladno proizvedenom sjemenu. Revolucija u prehrani bit će središnji aspekt izgradnje sigurnosti hrane.
8. Razmislite o boljim načinima za distribuciju pomoći
Osam, čak i uz potpunu sigurnost hrane, pomoć u hrani će biti potrebna za najugroženije, posebno kada dođe do katastrofe. Ali premještanje kamiona osnovnih prehrambenih proizvoda i fizičko dijeljenje obroka dugim redovima izgladnjelih ljudi je skupo i neučinkovito. Ako trgovine rade kao što je to uglavnom slučaj, čak i u kriznim kontekstima, gotovina je puno bolja i danas je praktično dostupna u digitalnom obliku ili obliku bonova. To daje primateljima izbor i dostojanstvo u trenutku najveće potrebe.
9. Neka hrana bude dio mreže socijalne sigurnosti
Devet, još bolje, bilo bi uključivanje prava na hranu i prehranu u univerzalne sustave socijalne zaštite, ne samo u normalnim vremenima već posebno u vremenima krize. Trenutno je manje od polovice svjetske populacije pokriveno na taj način. Strana pomoć – posebice hrana – mogla bi se kanalizirati kroz nacionalne sigurnosne mreže.
10. Uključite privatni sektor
Konačno, sve zemlje trebale bi imati multisektorske prehrambene politike i strategije u potrazi za zajedničkom nacionalnom misijom, s praktičnim planovima koji uključuju privatni sektor i druge dionike.
