Šta uzrokuje usamljenost?

Kada stari prijatelj ne uzvrati poruku, ili je neka druga značajna osoba više bezosjećajna nego brižna, ta očekivanja zaista mogu ne samo da iznenade nego i da značajno rastuže ljude. Najnovije istraživanje sa Univerziteta Duke objašnjava da ovakva iskustva dovode do osjećaja usamljenosti.

Istraživači predvođeni Leonom Lijem sa Fakulteta za psihologiju i neuronauku istraživali su zašto se ljudi osjećaju usamljeno, posebno kada su u starijoj životnoj dobi, i šta se može učiniti po tom pitanju.

"Usamljenost je posljedica razlike između očekivanih i stvarnih društvenih odnosa", kaže Samia Akhter-Khan, jedna od naučnica koja je radila na ovom istraživanju.

"Problem koji smo identifikovali u svom istraživanju je taj što nismo zaista razmišljali o tome šta ljudi očekuju od svojih veza s drugima. Radimo s ovom definicijom očekivanja, ali zapravo ne identificiramo koja su to očekivanja i kako se mijenjaju u različitim kulturama ili tokom životnog vijeka”, kazala je Akhter-Khan u studiji.

Svaki ljudski odnos zasniva se na skupu osnovnih očekivanja. Većina želi ljude u svom životu kojima se mogu obratiti za pomoć. Svim ljudima također trebaju osobe kojima mogu vjerovati, kao i saputnici s kojima mogu podijeliti različita životna iskustva.

Društveni odnosi

Međutim, prema teoriji autora studije, nazvanoj "okvir očekivanja u društvenim odnosima", starije osobe mogu imati određena očekivanja u smislu društvenih odnosa koja su zanemarena.

Kako je istakla Akhter-Khan, kada osoba provodi određeno vrijeme sama i izolovana, tada se jednostavno počinje osjećati usamljeno.

Ipak, ističe da se njeno prvo otkriće da je usamljenost mnogo složenija od toga desilo 2018. i 2019. godine dok je istraživala temu starenja u Mijanmaru. Tada je prvobitno mislila da se ljudi koje je analizirala uopšte neće osjećati usamljenima.

“Ljudi su mnogo povezani i žive u veoma složnom društvu. Ljudi imaju velike porodice i često su zajedno. Zašto bi se osjećali usamljeno?”

Brzo je postalo jasno da prikupljeni podaci ipak pokazuju drugačije stanje, što ukazuje da se ljudi i dalje mogu osjećati vrlo usamljenima, iako ne provode mnogo vremena sami. Akhter-Khan vjeruje da većina napora u današnjim društvima da se smanji usamljenost nije uspjela da objasni kako se naša očekivanja od društvenih odnosa mijenjaju kako starimo.

Istraživanje pokazuje da je ono što 35-godišnjaci žele od svojih društvenih veza obično drugačije od onoga što žele 70-godišnjaci.

Usamljenost dvaput u životu na vrhuncu

Autori istraživanja navode dva dobna očekivanja koja do sada nisu uzeta u obzir u analizama.

Prvo, starije osobe često žele poštovanje. Žele da ih drugi saslušaju i da se drugi zainteresuju za njihova iskustva, da uče iz njihovih grešaka i da cijene ono kroz šta su oni prošli i prepreke koje su savladali.

Drugo, starije osobe žele da daju svoj doprinos. Oni žele doprinijeti drugima i svojoj zajednici, prenoseći vlastitu tradiciju ili vještine bilo kojom kombinacijom podučavanja i mentorstva, volontiranja ili drugih aktivnosti.

Određivanje smislenih načina za ispunjavanje ovih očekivanja kako ljudi stare može značajno smanjiti nivo usamljenosti među starijom populacijom, ali istraživanja uglavnom nisu uspjela uzeti u obzir ovaj aspekt usamljenosti.

Ovaj previd može biti povezan sa činjenicom da se rad i doprinos starijih osoba često ne uzimaju u obzir u standardnim ekonomskim indeksima, kaže Akhter-Khan, dodajući kako ipak usamljenost svakako nije specifična samo za starije osobe.

“To je i problem mladih ljudi“, rekla je ova naučnica.

“Ako pogledate postojanje usamljenosti kroz životni vijek, postoje dva vrhunca. Jedan je u mlađoj odrasloj dobi, a drugi u starosti.”

Rekordan nivo usamljenosti

Pandemija COVID-19 i kasnije restrikcije i zatvaranja doveli su do rekordne stope usamljenosti u posljednjih nekoliko godina, ali čak i prije toga mnoge su zemlje pokazale zabrinutost zbog usamljenosti kao javnozdravstvenog problema.

Velika Britanija je, naprimjer, 2018. godine imenovala čak i "ministra za usamljenost".

Usamljenost, naravno, može imati daleko veći utjecaj od pukog mrštenja i osjećaja nelagode. Stalna usamljenost povezana je s većim rizikom od demencije, srčanih bolesti, moždanog udara i drugih zdravstvenih problema.

Istraživači sa Univerziteta Duke se nadaju da će njihov rad pomoći u promicanju sveobuhvatnijeg razumijevanja faktora koji uzrokuju usamljenost, što bi idealno dovelo do više načina da se sprečava i rješava ovaj već sada ozbiljni problem u mnogim društvima.

Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu “Perspectives on Psychological Science“.