Trend kuća od jednog eura započeo je u Italiji 2008. godine s ciljem da se spriječi pad broja stanovnika u ruralnim područjima.
Mnogi stariji Italijani našli su se u situaciji da nemaju nasljednike kojima bi mogli ostaviti svoje kuće, pa su odlučili prenijeti vlasništvo lokalnim vlastima koje su morale odlučiti kako dalje postupiti s tim nekretninama.
“Trend kuća za jedan euro počeo je jer se u južnoj Italiji mnogo ljudi iselilo iz područja u kojem su odrasli, jer nemaju mogućnosti za zaposlenjem. Mladima je bilo veoma teško naći posao i zbog toga su se ljudi selili u sjevernu Italiju, SAD ili druge dijelove Evrope gdje ima više mogućnosti za posao”, rekla je za TRT Balkan Meredith Tabbone, vlasnica kuće od jednog eura.
Finansijska savjetnica iz Chicaga Meredith Tabbone odrasla je u Chicagu, ali je odlučila kupiti kuću u Sambuci kako bi oživjela uspomene na svog pradjeda koji je tamo živio.
Bila je inspirirana člankom na CNN-u o aukciji kuća od jednog eura u tom selu te je odlučila učestvovati u procesu kupovine. Njena priča je samo jedan od primjera kako su mnogi ljudi, bez obzira na svoje porijeklo, bili zainteresirani za ovu jedinstvenu mogućnost.
“Prijatelj mi je snimio članak CNN-a gdje su objavili priču o Sambuci i aukciji kuće od jednog eura. Vidjela sam to i dala sam ponudu jer je to bilo isto selo iz kojeg je moja porodica. Htjela sam učestvovati i tako sam odabrala grad.”
Kada su kuće predane lokalnim vlastima, one su zaključile da je prodaja kuća po niskoj cijeni isplativija opcija od njihovog zadržavanja, s obzirom na to da vlasnici moraju plaćati porez na nekretnine.
Osim toga, lokalne vlasti su se nadale da će dolazak novih vlasnika potaknuti ekonomiju u tim područjima. Novi vlasnici kupuju lokalne proizvode, zapošljavaju lokalne građevinske radnike, ulažu novac u lokalne objekte i atrakcije te čak potiču turizam.
Postoje i na Balkanu
Trend prodaje napuštenih kuća po simboličnoj cijeni od jednog eura sve više privlači ljude i širi se po evropskim selima.
Nakon uspješnog primjera u Italiji, gdje je ova inicijativa pokrenuta 2008. godine kako bi se oživjela ruralna područja, slični projekti su se pojavili i u drugim zemljama poput Švicarske, Španije i Hrvatske.
Jedno od takvih mjesta je hrvatski grad Legrad, koji je suočen s gubitkom stanovništva od raspada Austro-Ugarske. Kako bi zaustavili taj trend, lokalne vlasti su odlučile ponuditi kuće za prodaju po cijeni od samo jedne kune.
Ova inicijativa je privukla mnoge pojedince i parove koji su se željeli nastaniti u tom području. Ključni uvjeti za potencijalne kupce su finansijska solventnost i dob mlađa od 40 godina.
Također, kupci se moraju obvezati da će ostati najmanje 15 godina u tom području. Ovaj pristup osigurava da se novi stanovnici zaista integriraju u zajednicu i dugoročno doprinesu njenom razvoju.
Jedan od sretnih primjera je Danijel Harmničar, mladić iz sjeverne Hrvatske koji je zajedno sa suprugom i dvoje male djece prihvatio ponudu Legrada i kupio kuću za samo jednu kunu.
On je istaknuo da im se ovaj projekt svidio jer su živjeli u stanu, plaćali režije i osjećali da nisu imali svoj vlastiti dom. Sada su preseljenjem u Legrad stvorili prostor koji je zaista njihov.
“Dopalo nam se, pa smo se na taj konkurs prijavili. I malo po malo, evo pa smo se preselili. Jer smo bili u stanu. Plaćali smo režije i ostalo, ovo je ipak naše.”
Dosad je u Hrvatskoj prodato više od 17 nekretnina.
Ključni uvjeti za pojedince ili parove koji žele doći živjeti u Legrad su finansijska solventnost i da su mlađi od 40 godina. Također se moraju obvezati da će ostati najmanje 15 godina.
U čemu se krije tajna?
Kuće odabrane za prodaju često su trošne i zahtijevaju renoviranja.
Troškovi obnove još uvijek su relativno niski u poređenju s drugim zemljama - u Italiji od 20.000 do 50.000 eura, ovisno o veličini nekretnine.
Kupci moraju imati finansijska sredstva za sve troškove renovacije, a također trebaju ispoštovati i predviđeni rok za završetak radova.
Ne mogu se davati nejasna obećanja o preuređivanju podloge u budućnosti - novi vlasnici dužni su dostaviti pojedinosti o projektu obnove od dva do 12 mjeseci od kupovine (ovisno o lokaciji), započeti s radovima unutar jedne godine, a završiti ga u sljedeće tri.
Meredith iz Chicaga kupila je i susjednu kuću kako bi proširila izvorni posjed. Ona je do sada potrošila više od 120.000 dolara za kuću, a troškovi uključuju kupovinu susjedne kuće, renovaciju i sve ostale potrebne troškove.
Također je vrijedno napomenuti da se svaka nekretnina ne proda za samo jedan euro.
Popularne kuće postale su predmetom prodajnog rata, a nekoliko ih se prodavalo za 5.000 eura ili čak 20.000 eura. Pravila se razlikuju od grada do grada.
Naprimjer, u slučaju naselja Mussomeli, kupci moraju imati finansijska sredstva za:
- Sve troškove za izradu kupoprodajnih dokumenata (bilježnik, registracija, prijenos);
- Pripremljen projekt za renoviranje nekretnine u roku godine od kupovine, također je potrebno pribaviti sve potrebne dozvole;
- Radovi moraju započeti u roku dva mjeseca od dana izdavanja građevinske dozvole;
- Posao se mora završiti u roku tri godine;
- Potrebno je položiti jamstveni polog blizu 5.800 eura, koji će vlasniti izgubiti ako se posao ne nastavi u roku tri godine.
Kako se prodaju kuće u Italiji za one koji nisu italijanski državljani?
U slučaju da su budući vlasnici stranci (dakle, nemaju prebivalište u Italiji ili nemaju italijansko državljanstvo), potreban je sporazum između italijanske vlade i naše matične vlade.
Opće pravilo je da ako Italijan može kupiti kuću u našoj zemlji, možemo i mi kupiti kuću u Italiji. Morat ćete primiti italijanski porezni broj (kako biste izvršili plaćanje poreza).
Porezni broj, koji je instrument za identifikaciju građanina u odnosima s italijanskim javnim tijelima i upravama, izdaje Agencija za prihode.
Taj broj se može zatražiti u inozemstvu, kako Italijani tako i stranci, preko Konzularnog ureda.
Da biste podnijeli zahtjev za poreznu šifru u Konzularnom uredu, morate podnijeti obrazac zahtjeva zajedno s kopijom identifikacionog dokumenta, piše 1 Euro Houses.
Savjet budućim vlasnicima
Zainteresirani kupci moraju se direktno obratiti općinama ukoliko žele biti vlasnici nekih kuća.
Neke općine zahtijevaju sastavljanje obrazaca putem kojih kupci izražavaju svoj interes, a tek onda su dužni kupiti i obnoviti kuću.
Budućim vlasnicima savjetuje se i da surađuju s lokalnim građevinskim inženjerima mjesta koje su odabrali, jer oni bolje poznaju zakone, protokole i procese kupovine i obnove.
Sve u svemu, kupci su zadovoljni svojim investicijama, te poručuju svima koji žele da kupe kuće da znaju kako neće stvarno potrošiti samo jedan euro.
