U Zoološkom vrtu Bioparco u italijanskoj prijestolnici Rimu posjetioci mogu vidjeti brojne vrste životinja, od sisavaca, ptica, gmazova, vodozemaca do raznih drugih vrsta.
Ipak, posebnu pažnju mnogih privlači mladunče sumatranskog tigra na čije pokrete i poglede niko ne može ostati ravnodušan.
Kako su kazali iz ovog Zoološkog vrta, Kala, žensko mladunče sumatranskog tigra, na svijet je došlo 1. decembra 2023. godine, a prvi put je predstavljeno javnosti 7. marta.
Mladunče Kala uglavnom se ne odvaja od oca Kasiha pored kojeg se često može vidjeti kako se "ponosno" i sigurno igra i šetka.
Sumatranski tigar
Sumatranski tigar je podvrsta tigra koja živi jedino na indonezijskom otoku Sumatra. Njegova populacija je procijenjena na 400 do 500 životinja, koje uglavnom žive u nacionalnim parkovima. Nedavna genetička istraživanja su pokazala prisutnost jedinstvenih genskih oznaka, koje pokazuju da će sumatranski tigar razviti u posebnu vrstu ako ne izumre. To je dovelo do prijedloga da sumatranski tigar ima prednost u zaštiti od drugih vrsta.
Sumatranski tigar je najmanji od svih tigrova. Mužjaci su u prosjeku dugi oko 2,43 metra i teški 120 kilograma. Ženke su u prosjeku duge 2,13 metara i teške oko 90 kilograma.
Sumatranski tigrovi najčešće se pare tokom zime ili proljeća, a trudnoća traje oko 103 dana. Normalno ženka donese na svijet dva do tri mladunca, a može okotiti maksimalno šest. Mladi se kote slijepi i tokom prvih osam sedmica hrane se mlijekom, a poslije počinju jesti čvrstu hranu.
Mladi jazbinu prvi put napuštaju s dvije sedmice, a počinju loviti sa šest mjeseci. Potpuno sami mogu loviti s 18 mjeseci, a potpuno samostalni postaju s dvije godine. Sumatranski tigrovi žive oko 15 godina u divljini i 20 godina u zatočeništvu.
Zoološki vrt Bioparco
Zoološki vrt u Rimu je otvoren 5. januara 1911. godine. U to vrijeme, zoološki vrtovi su imali isključivo rekreativnu svrhu, a jedini cilj je bio uživanje javnosti u izlaganju rijetkih i egzotičnih životinja. Međutim, 1935. godine Zoološki vrt je proširen i tada je dostigao sadašnju površinu od 17 hektara koja je uključivala i kuću za gmizavce i veliku volijeru sa geodetskom strukturom, jedinstvenu u Evropi.
Zoološki vrt u Rimu brzo je postao jedan od najvažnijih u Evropi, nadmašujući po ljepoti čak i one u Parizu i Berlinu izgrađene po starim sistemima.
Već 1994. godine rodila se ideja o transformaciji Zoološkog vrta u Biopark (Bioparco), a 1998. godine projekt je ugledao svjetlo dana, sve do transformacije u sadašnji oblik 2004. godine.
Bioparco danas služi za očuvanje vrsta kojima prijeti izumiranje, ali i za edukaciju o zaštiti biodiverziteta i razna naučna istraživanja.
