U studiji su objedinjeni podaci iz 41 dosadašnjeg istraživanja koja je uključivala 2.265 osoba s depresijom i pokazala da gotovo svaka vrsta fizičke vježbe značajno smanjuje simptome depresije, iako su se neki oblici vježbanja pokazali korisnijima od drugih.
"Pronašli smo velike i značajne rezultate", rekao je Andreas Heissel, naučnik sa Univerziteta u Potsdamu u Njemačkoj, koji je vodio studiju.
Za ljude koji se bore s depresijom, rekao je Heissel, rezultati pokazuju da ne morate trčati maratone ili na drugi način intenzivno trenirati da biste imali koristi od vježbanja. “Bolje bilo šta nego ništa”, kazao je ovaj naučnik.
Efekti su bili dovoljno snažni da se autori istraživanja nadaju da će ovo otkriće potaknuti korak da vježbanje postane standardna i čak propisana terapija za depresiju.
Takav pristup bi predstavljao značajan pomak. Smjernice za kliničku praksu Američkog psihološkog udruženja, ažurirane 2019. godine, preporučuju sedam vrsta psihoterapije i nekoliko antidepresiva za liječenje depresije, ali uopšte ne spominju vježbanje.
Svjetska zdravstvena organizacija promoviše vježbanje za mentalno zdravlje kao dodatak tradicionalnim tretmanima, ali još uvijek ne kao samostalnu metodu. Ipak, autori studije su uvjereni da vježbanje ima mnogo veću moć.
“Očekujemo da će ova studija dovesti do ažuriranih smjernica i preporuka za vježbanje kao prve linije fronta u liječenju”, rekao je Heissel.
Neki stručnjaci za depresiju ipak imaju drugačije mišljenje.
“Svakako mislim da bi vježbanje trebalo biti propisano svima s depresijom”, smatra Murray B. Stein, profesor i potpredsjednik za klinička istraživanja na Odjelu za psihijatriju na Univerzitetu California u San Diegu, koji nije bio uključen u studiju.
“Ipak, još uvijek smatram da su dokazi slabi da se vježbanje smatra lijekom prve linije protiv depresije.”
Istraživanja o vježbanju i depresiji
Naučnici i ljekari već neko vrijeme znaju da vježbanje ljude štiti od razvoja depresije. U opsežnim epidemiološkim studijama, aktivni muškarci i žene postaju depresivni mnogo manje od ljudi koji mnogo sjede, čak i ako vježbaju samo nekoliko minuta dnevno ili nekoliko dana u sedmici.
Ali teško je testirati vježbanje kao tretman za stanje depresije. Morate to proučavati kao i svaki lijek, tako što ćete regrutovati ljude s ovim stanjem i nasumično ih podvrgnuti intervenciji, odnosno vježbi ili kontrolnoj grupi i potom pratiti šta se događa.
Budući da su ovi eksperimenti obično komplikovani i skupi, prethodne studije koje su koristile vježbanje protiv depresije bile su dosta male i obično su uključivale samo nekoliko desetina ljudi, što otežava izvlačenje čvrstih zaključaka o tome da li i koliko dobro vježbanje liječi depresiju.
U studiji objavljenoj u februaru u “British Journal of Sports Medicine“ međunarodna grupa istraživača je spojila sve nedavne eksperimente u kojima je korištena fizička aktivnost kao terapija za depresiju. Oni su prikupili podatke iz 41 studije sa oko 2.265 volontera, što predstavlja najveći uzorak do sada na ovu sve važniju temu za cijeli svijet.
Programi vježbanja uključivali su hodanje, trčanje i trening s utezima. Neki su se sastojali od grupnih časova, drugi od samostalnih treninga, a neki su bili pod nadzorom stručnjaka.
Vježbanje bilo koje vrste liječi depresiju
U suštini, pokazalo se da su efekti vježbanja bili vrlo snažni. Ljudi s depresijom koji su vježbali na bilo koji način poboljšali su svoje stanje za skoro pet bodova na globalno priznatoj dijagnostičkoj skali, te za oko 6,5 bodova na drugoj. Na obje skale poboljšanje od tri ili više bodova smatra se klinički značajnim, navodi se u istraživanju.
Kako zaključuje Heissel, u praksi, ovi brojevi pokazuju da bi, na svake dvije osobe s depresijom koje počnu vježbati, jedna od njih trebala doživjeti “veliko smanjenje simptoma depresije”.
Ovi statistički podaci predstavljaju bolje rezultate od onih uočenih u ranijim studijama o psihoterapiji i lijekovima za depresiju, izjavio je Felipe Schuch, profesor koji se bavi istraživanjem vježbanja i mentalnog zdravlja na Univerzitetu Santa Maria u Brazilu i koautor studije.
Općenito, efekti su bili najbolji ako su ljudi vježbali umjereno, kao što je hodanje, iako su snažniji treninzi, uključujući trčanje, vožnju bicikla i trening s utezima, bili gotovo jednako efikasni, a čak su i lagane aktivnosti poput vrtlarstva ublažile simptome.
Sve u svemu, istraživanje pokazuje da je vježba efikasna opcija u liječenju depresije, rekao je Heissel.
Studija nije razmatrala kako vježbanje može poboljšati mentalno zdravlje. U prošlim istraživanjima na miševima, kao i na ljudima, vježbanje je u mozgu i krvotoku povećalo nivo raznih biohemikalija za koje se zna da pomažu u poboljšanju raspoloženja.
Također, vježbanje je često povećavalo nivo efikasnosti kod ljudi, što daje osjećaj da ste sposobni za više nego što ste nekada vjerovali – promjena koja se obično povezuje s boljim mentalnim zdravljem.
U svakoj studiji koju su istraživači razmatrali, kod nekih ljudi se depresija povukla, dok su kod drugih simptomi ostali tvrdoglavo nepromijenjeni. Slične razlike se vide i u gotovo svim studijama psihoterapije i liječenja lijekovima.
Koja je prava doza vježbanja?
“Da bismo formulisali vježbanje kao recept za medicinu, još uvijek nam je potrebno više istraživanja kako bismo razumjeli optimalnu vrstu, učestalost i količinu vježbanja za različite ljude”, rekla je Karmel Choi, klinička psihologinja i docentica u Centru za preciznu psihijatriju na Harvard Medical School i Općoj bolnici u Massachusettsu.
Proučavala je vježbe i depresiju, ali nije bila uključena u najnoviju studiju. “Depresija nije jednaka kod svih, tako da liječenje uvijek treba biti prilagođeno pojedincu.”
Murray Stein iz UCSD se slaže s njenim stavom. “Vježbanje ima toliko zdravstvenih prednosti da bi ga trebalo propisivati za gotovo sve što muči čovječanstvo”, rekao je.
Međutim, on i dalje nije uvjeren da bi to trebao biti primarni tretman za depresiju. Napominje da bi propisao vježbe kao pomoćnu metodu pacijentima s umjerenom do teškom depresijom, uz psihoterapiju ili antidepresiv kao glavnu terapiju.
“Ne znamo dovoljno o dozi, intenzitetu i vrsti vježbanja”o rekao je Heissel, niti da li traju rana poboljšanja vezana za aktivnost. Buduće studije bi se, smatra ovaj naučnik, trebale stoga baviti ovakvim pitanjima i uporediti vježbanje sa psihoterapijom i antidepresivima.
Možda najvažnije od svega, istraživači i kliničari moraju prepoznati koliko vježbanje može biti težak poduhvat za nekoga ko je već depresivan.
“Mnogi ljudi se mnogo trude da postanu aktivni“, rekao je Heissel. “Dakle, prvi korak je da se pokuša shvatiti koja vježba više odgovara tim ljudima i koja vježba im predstavlja užitak.”
Ako se vi ili neko do koga vam je stalo osjeća depresivno, pojašnjava Heissel, razgovarajte sa ljekarom o vježbanju, bilo kao prvoj terapiji ili kao dodatak drugim tretmanima. Eksperimentišite s različitim aktivnostima dok se ne odlučite za onu u kojoj uživate.
