Mnoge mame i tate vjerovatno još uvijek vjeruju da se “prutom rješavaju stvari“, što znači da ako djeca ne budu oštro kažnjena kada počine nešto loše, njihov lični razvoj će patiti.
Međutim, istraživači u Velikoj Britaniji koji su analizirali preko 7.500 djece u Irskoj otkrili su da su ona djeca koja su bila izložena “neprijateljskom” roditeljstvu imala 50 posto veću vjerovatnoću da imaju “visokorizične” simptome mentalnog zdravlja.
Istraživački tim sa Univerziteta Cambridgea i Univerzitetskog koledža u Dublinu (UCD) otkriva da djeca koja doživljavaju ”neprijateljsko” roditeljstvo u dobi od tri godine imaju 1,5 puta veću vjerovatnoću od svojih vršnjaka da pokažu simptome mentalnog zdravlja koji se kvalifikuju kao ”visokorizični” do devete godine.
Neprijateljsko roditeljstvo može uključivati učestalo grubo postupanje i disciplinu. Također može uključivati i fizičko ili psihičko kažnjavanje.
Istraživači ističu da ovi primjeri mogu uključivati oblik redovnog vikanja na djecu, redovnog fizičkog kažnjavanja, izolacije djece koja se loše ponašaju, narušavanja njihovog samopoštovanja ili kažnjavanja.
Tim istraživača je detektovao simptome mentalnog zdravlja djece u dobi od tri, pet i devet godina. Također su proučavali i internalizirajuće simptome mentalnog zdravlja (anksioznost i socijalno povlačenje) i eksternalizirajuće simptome (impulzivno i agresivno ponašanje ili hiperaktivnost).
Otprilike jedno od 10 djece spada u kategoriju visokog rizika zbog lošeg mentalnog zdravlja, ali je veća vjerovatnoća da će oni koji doživljavaju neprijateljsko roditeljstvo biti dio te grupe.
Stil roditeljstva i razvoj djeteta
Studija, objavljena u časopisu ”Epidemiology and Psychiatric Sciences”, jasno pokazuje da stil roditeljstva ne određuje u potpunosti ishode mentalnog zdravlja. Umjesto toga, više faktora oblikuje mentalno zdravlje djece, uključujući spol, fizičko zdravlje i socio-ekonomski status.
Međutim, istraživači primjećuju da stručnjaci za mentalno zdravlje, nastavnici i drugi stručnjaci moraju biti svjesni potencijalnog utjecaja roditeljstva na djecu koja pokazuju znakove da imaju problema s mentalnim zdravljem. Dodaju da bi pružanje dodatne podrške roditeljima koji već imaju djecu u riziku moglo spriječiti razvoj problema.
Ioannis Katsantonis, doktorant na Pedagoškom fakultetu Univerziteta Cambridge, proveo je studiju s profesoricom Jennifer Symonds sa Škole za obrazovanje UCD-a.
“Zabrinjava činjenica da je jedno od 10 djece u visokorizičnoj kategoriji problema mentalnog zdravlja i trebali bismo biti svjesni uloge koju roditeljstvo može imati u tome”, kazao je Katsantonis u saopštenju za medije.
“Ni na trenutak ne sugerišemo da roditelji ne bi trebali postavljati jasne granice za ponašanje svoje djece, ali je teško opravdati učestalu oštru disciplinu, s obzirom na implikacije na mentalno zdravlje.“
“Naši rezultati naglašavaju važnost da se učini sve što je moguće kako bi se osigurala podrška roditeljima da djeci pruže topao i pozitivan odgoj, posebno ako šire okolnosti dovode tu djecu u rizik od loših ishoda mentalnog zdravlja. Izbjegavanje neprijateljske klime kod kuće neće nužno spriječiti pojavu loših ishoda mentalnog zdravlja, ali će mnogo pomoći”, ističe prof. Symonds.
Jedan stil roditeljstva može zaštititi djecu
Iako je roditeljstvo poznati faktor koji može utjecati na djetetovo mentalno zdravlje, prethodne studije nisu istraživale kako različiti stilovi roditeljstva utječu na mentalno zdravlje tokom vremena, ili kako se to odnosi na internalizirajuće i eksternalizirajuće simptome.
Istraživači na ovom projektu koristili su informacije od 7.507 učesnika u studiji “Odrastanje u Irskoj”, fokusirajući se na djecu i mlade. Svako dijete je dobilo rezultat mentalnog zdravlja na tabeli do 10 za eksternalizirajuće i internalizirajuće simptome u dobi od tri, pet i devet godina. Druga procjena mjerila je stil roditeljstva koji su djeca iskusila u dobi od tri godine.
Autori studije su profilisali roditelje na osnovu njihove sklonosti da koriste jedan od tri stila: ”toplo roditeljstvo” (podrška i pažnja prema potrebama svog djeteta), ”dosljedno” (postavljanje jasnih očekivanja i pravila) i ”neprijateljsko” roditeljstvo.
Tim istraživača je otkrio da djeca također spadaju u tri široke kategorije. Preko četiri od pet (83,5 posto) bilo je niskorizično, sa niskim rezultatima internalizirajućih i eksternalizirajućih simptoma u dobi od tri godine, koji su zatim opali ili ostali stabilni. Samo 6,43 posto imalo je blagi rizik, sa visokim početnim rezultatima koji su se vremenom smanjivali, ali su ostali viši od prve grupe. Preostalih 10,07 posto su bili visokorizični, s visokim početnim rezultatima koji su se povećali do devete godine.
Rezultati pokazuju da je neprijateljsko roditeljstvo povećalo šanse djeteta da bude u visokorizičnoj kategoriji za 1,5 puta i u kategoriji blagog rizika za 1,6 puta do devete godine. Dosljedno roditeljstvo imalo je ograničenu zaštitnu ulogu, ali samo prema djeci koja spadaju u kategoriju blagog rizika.
Na iznenađenje istraživača, toplo roditeljstvo ipak nije povećalo vjerovatnoću da djeca budu u grupi niskog rizika, vjerovatno zbog utjecaja drugih faktora na ishode mentalnog zdravlja.
Kako drugi životni faktori utječu na djecu?
Prethodna istraživanja su analizirala utjecaj drugih faktora na mentalno zdravlje djeteta, od kojih je mnoge potvrdila najnovija studija. Naprimjer, istraživači napominju da su djevojčice češće bile u visokorizičnoj kategoriji nego dječaci.
Djeca u jednoroditeljskim domovima bila su 1,4 puta više u riziku, a djeca bogatijeg porijekla manje su pokazivala simptome mentalnog zdravlja kao adolescenti.
Dr. Katsantonis ističe da ovi rezultati naglašavaju važnost rane intervencije i podrške djeci koja su u riziku od problema mentalnog zdravlja. Ovo bi trebalo uključivati prilagođenu podršku, usmjeravanje i obuku za roditelje.
“Odgovarajuća podrška mogla bi biti nešto tako jednostavno kao što je davanje novih, jasnih i ažurnih informacija roditeljima o tome kako najbolje upravljati ponašanjem djece u različitim situacijama”, dodaje ovaj istraživač.
“Jasno je da postoji opasnost da stil roditeljstva može pogoršati rizike za mentalno zdravlje. To je svakako nešto gdje možemo lako poduzeti korake kako bismo se suočili sa problemom”, kazao je dr. Katsantonis.
