Kako se izmjenjuju plima i oseka, visina Temze u Londonu drastično varira. U jednom danu rijeka može pasti ili narasti čak sedam metara. Kada oseka otkrije obale, skupe se ljudi koji magnetima pregledavaju riječni mulj kako bi pronašli vrijedne predmete.
Osim mobitela, kovanica, satova, nakita i najrazličitijih vrijednih sitnica pronađe se i neki historijski artefakt.
Tragači za izgubljenim blagom nazivaju se mudlarks.
Tradicija sakupljanja predmeta iz mulja, u zemlji poznatog kao "mudlarking" datira još od 18. vijeka.
Na ovaj način se otkopava "blago" skriveno u riječnim vodama.
Mudlarking nije naziv modernog doba, potječe iz gregorijanskog i viktorijanskog razdoblja, kada se Temzom roba prevozila u grad.
U to doba, 1700-ih godina, londonske obale vrvjele su ljudima, uglavnom siromašnim ženama i djecom koji su pokušavali preživjeti skupljajući sve što su mogli prodati, uključujući užad koja bi slučajno pala s broda ili komade ugljena.
Temza je jedno od najvećih arheoloških nalazišta na svijetu, a cijela historija Britanije može se ispričati iz predmeta pronađenih na obali.
Mnogi predmeti u Londonskom muzeju nose oznaku "nađeno u Temzi", a ne fascinira samo njihova količina, nego i očuvanost.
Artefakti od olova, kože i kosti na kopnu mogu propasti, ali anaerobne kvalitete obalnog blata Temze ih čuvaju.
Danas ima oko 5.000 ljudi koji traže predmete u koritu rijeke Temze, koja se pretvorila u svojevrsno međunarodno arheološko nalazište sa predmetima bačenim s brodova koji su dolazili iz različitih zemalja svijeta.
Danas ovi ljudi mogu pretraživati rijeku samo ako dobiju dozvolu od Lučke uprave Londona (PLA) i prijave svoje nalaze Londonskom muzeju. Zabranjeno im je da prodaju stvari koje pronađu.
Historičar i pisac Malcolm Russell, koji ima dozvolu da traži antikvitete u koritu rijeke Temze, uglavnom pretražuje područje u Southwarku, koji se uglavnom povezuje sa zabavom, noćnim životom i siromaštvom.
"Temza je hiljadama godina korištena kao deponija smeća, luka ili praonica veša. Ovdje je postojao samo jedan most i oni koji su željeli da pređu na drugu stranu morali su to raditi uz pomoć čamaca. Ljudi su bacali svoje stvari. Ono što ovdje nalazimo su hiljade godina londonskog smeća. Trenutno gledamo u deponiju blaga", rekao je Russell.
Naveo je da, iako je London bio važan trgovački grad do posljednjih 150 godina, on nije bio razvijen proizvodni centar.
"Ako ste htjeli kupiti luksuzni predmet u to vrijeme, kupili biste svilu ili porcelan iz Kine, začine iz Kine i keramiku iz Italije. Mnogi proizvodi su bili napravljeni od svile", pojasnio je Russell.
Pored historijskih predmeta pronašao je i predmete i otpad koji pružaju informacije o životu iz tog perioda poput školjke kamenice.
"Ova kamenica ne živi u rijeci Temzi. Vjerovatno je bila ulovljena u Sjevernom moru. Konzumira se još od Rimljana", izjavio je Russell.
Rekao je da su se ponekad pronalazile i ljudske kosti pa su znali obavijestiti policiju o tome.
Pronašli su i lobanju najstarijeg čovjeka u Londonu i danas je izložena u londonskom muzeju.
Prema Russellovim riječima, najljepši nalazi dolaze sa mjesta gdje je blato tamno.
Pokazujući primjere nekih predmeta koje je pronašao u prošlosti, Russell je rekao da je tu i lula koja prikazuju brkatog Osmanliju s turbanom.
"Ove lule su bile veoma popularne u 19. vijeku iz dva razloga. Prvo, u to vrijeme, Osmansko carstvo je bilo važan izvoznik duhana u Englesku", rekao je Russell.
Russell kolekcija uključuje i mnoga djela vezana za englesku historiju, od rijetkih novčića koje je kovao engleski kralj Henri VI do prstenova koji se mogu koristiti kao pečati.
Pokazujući otprilike 2.000 godina staru iglu za kosu koju je pronašao ove godine, Russell je rekao: "Ovaj predmet je ležao u blatu 2.000 godina dok ga nisam pronašao. Rimljani iz tog perioda davali su značaj frizuri i provodili su mnogo vremena na spremanje".
Jedan od rijetkih artefakata u Russellovoj kolekciji je uvijač od kosti koji su koristili engleski plemići koji su u prošlosti nosili perike.
