Madj i Bouba se pripremaju za isplovljavanje baš kada sunce zalazi iza oljuštenih zgrada koje gledaju na malu luku Soumbedioune u gradu Dakaru, u centralnom Senegalu.
Kao iskusni zanatski ribolovac u svojim 40-im, Madj poznaje vode Dakara kao svoj džep. On nema čamac, ali često prati Boubau, mladog kapetana jednog od mnogih šarenih drvenih piroga koji se nižu uz luku i čine Soumbediouneovu flotu neformalnih ribarskih plovila.
Zanatski ribolov odnosi se na tradicionalni ili samostalni ribolov – za razliku od komercijalnog koćarstva – što je uglavnom porodična aktivnost koja se prenosi generacijama.
Ribari napuštaju obalu prije noći, krećući se prema otocima Madeleine, arhipelagu samo nekoliko milja od obale Dakara. Za samo desetak minuta, Madj i Bouba su uz obalu jednog od otoka, Sarpana, i kreću do onoga što se smatra jednim od najboljih područja za pecanje lignji u toj oblasti.
Nakon pažljivog posmatranja morskog dna, Madj baca sidro dok Bouba žuri s baterijom od 12 volti, baterijskim lampama i električnim kablovima.
Ovaj tradicionalni način ribolova obavlja se uz pomoć lampi koje se spuštaju nekoliko metara u vodu kako bi privukle mlade i noćne grabežljivce poput lignji.
Horizont je prošaran bijelim svjetlima. „To su strani ribarski brodovi“, kaže Madj. “Morate biti na oprezu jer ako dođu punom brzinom, ne mogu nas vidjeti odozgo i rizikuju da nas udare, kao što se već dogodilo.”
Lignje, sardine i pastrmke tražene su u vrhunskim restoranima i regionalnim tržištima Dakara. Ali najveći dio ulova namijenjen je masovnom maloprodajnom tržištu u Evropi, Aziji i Sjevernoj Americi.
“Zaljubio sam se u ovaj posao gledajući ulove naših očeva, ujaka i djedova. Bile su to prave ribe! Danas uglavnom lovimo sitnu, odnosno afričku ribu”, kaže Madj.
“Ono malo što je ostalo od tune, sabljarke, škampa i najprestižnijih rakova, izvozi se”, kaže Madj, dok baca pijesak iz kante u vodu kako bi privukao noćne grabežljivce.
Avanturistička ruta
Prema Regionalnom programu za ribarstvo Svjetske banke zapadne Afrike, Senegal ima neka od najbogatijih ribolovnih područja na svijetu. Ali tokom posljednjih decenija, neformalna ribarska industrija – koja zapošljava više od 600.000 ljudi u Senegalu, doprinoseći 3,5 posto nacionalnom BDP-u – doživljava najgoru krizu u historiji.
Poput mnogih senegalskih zanatskih ribara pogođenih krizom, Madj je stalno u potrazi za sporednim poslovima za svoju porodicu.
“Mnogo mladih ljudi posljednjih je godina napustilo more kako bi tražili posao na kopnu”, priča on, dodajući da su to neki njegovi prijatelji i rođaci. “Nekoliko ih je krenulo 'avanturističkim putem' migrirajući negdje u regionu, ili u Evropu.”
Ruta migracije ka španskim Kanarskim ostrvima – jednom od najopasnijih ruta na svijetu – ponovo je u centru pažnje od 2020. godine. Od tada je više od 50.000 subsaharskih državljana stiglo na evropske obale preko Senegala, Mauritanije i Maroka. Prema Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM), čak je smrtonosnija od centralnog mediteranskog puta.
U izvještaju koji je UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) objavila prošlog juna upozorava se da je održivost ribarstva ugrožena u nekim zemljama u kojima je proizvodnja ribljeg brašna u porastu, uključujući zemlje zapadne Afrike gdje se ulov sve više pretvara u riblje brašno za izvoz.
Za krizu, koja utječe na zdravlje i prehranu senegalskih građana, uveliko se okrivljuje prekomjerni ribolov stranih brodova. Ali stručnjaci kažu da klimatske promjene također sve više ugrožavaju sredstva za život.
"Lokalno riblje tržište sada je slabo opskrbljeno i precijenjeno zbog prekomjernog izlova i iscrpljivanja ribljih resursa koje pokreću velika strana ribarska plovila", kaže za TRT World Aliou Ba, viši savjetnik za politiku Greenpeace Afrike sa sjedištem u Senegalu.
U izvještaju koji je u junu 2021. objavila Fondacija Changing Markets i Greenpeace procjenjuje se da se više od 500.000 tona ribe svake godine ulovi kod zapadne obale Afrike i čuva u stranim (posebno evropskim) prerađivačkim industrijama. Prirodni resursi koji bi, ističe se u izvještaju, mogli prehraniti 33 miliona ljudi u afričkoj regiji.
“U isto vrijeme na obali cvjetaju industrije, opet strane, za preradu svježe ribe u riblje brašno i riblje ulje za izvoz u evropske, azijske i američke zemlje.”
Ovi proizvodi, koji su sve traženiji na svjetskim tržištima, koriste se kao hrana za životinje u intenzivnom uzgoju životinja ili drugih vrednijih riba – kao što je npr. losos u Norveškoj i Švedskoj – ili kao sastojci u kozmetičkoj industriji i proizvodnji hrane za kućne ljubimce.
"Senegalski ribari, kao i njihove kolege u susjednim zemljama, žive u dramatičnom okruženju", kaže Ba.
Za Baa, strateške resurse kao što je yaboy – ugrožena pelagična sardina koja se posebno koristi u industriji prerade ribljeg ulja i ribljeg brašna – trebale bi afričke vlade štititi i upravljati njima na način koji više gleda u budućnost, posebno u regionalnom i globalnom kontekstu destabiliziranom sukobima i klimatskim krizama. Yaboy je ključna namirnica u senegalskoj ishrani, bogata željezom, cinkom i vitaminima.
“Erozija obale i dna, koja također uzrokuje uništavanje infrastrukture i domova neformalnih ribara, nasilna je u Senegalu i pogoršava mnoge izazove koji prijete zanatskom ribolovu”, dodaje Ba.
Istraživanja su pokazala da su male pelagične ribe, tuna i srodne vrste duboko pogođene klimatskim promjenama koje uzrokuju porast nivoa mora i temperature vode, kao i ekstremnije atlantske oluje. Promjene u brzini vjetra na moru i podizanje voda bogatih hranjivim tvarima kojima se te vrste hrane, također su među negativnim efektima klimatske krize na neformalni sektor ribarstva Senegala.
Vrativši se na Madjov i Boubin brod, mladi kapetan iznenada ustaje dok se plovilo opasno zaljulja. U njegovoj nestrpljivosti da izvuče ulov na palubu, prva mu lignja izmiče iz ruku, prskajući mu lice tintom. Ali to je samo uvod u bogat sat ribolova, s nekoliko ulovljenih velikih lignji i jednom sipom.
Po povratku u luku, Madj viri u sunce koje proviruje iza Dakarovih zgrada, umorno pušući i stežući svoj vuneni šešir. Njegovo napeto lice otvara se u osmijeh tek kada njegove bose noge i kanta puna lignji dotaknu svjež pijesak na obali. Ovom iscrpljenom čovjeku preostaje samo da svoj ulov povjeri prodavačima na tržnici Soumbedioune, vrati se kući, opere se, ispuši i odmori nekoliko sati prije sljedećeg odlaska na more.
