Posljednjih godina Evropska unija je pojačala sigurnost granica kako bi spriječila ilegalnu migraciju, podižući fizičke barijere kroz neke od najvećih šuma na kontinentu.
Prema podacima Evropskog parlamenta, ukupna dužina graničnih ograda na vanjskim i unutrašnjim granicama EU unutar EU/Schengenskog područja proširena je s 315 kilometara u 2014. na 2.048 kilometara do 2022. godine.
Međutim, ove ograde – koje se često protežu kroz bioraznolikost regiona kao što su Karpati, Balkan i Bjelovješka šuma u poljsko-bjeloruskom zidu – predstavljaju značajnu prijetnju evropskom divljem svijetu.
Prema studiji Vijeća za istraživanje prirodnog okoliša, ograde i zidovi dizajnirani da osiguraju granice mogli bi otežati slobodno lutanje za gotovo 700 vrsta sisara, jer to čine sezonski, što bi utjecalo na njihovu sposobnost da se prilagode klimatskim promjenama.
Od risova i medvjeda do gmizavaca, ove barijere blokiraju kritične puteve migracije i izoluju životinjske populacije, oštećujući ionako krhke evropske ekosisteme.
Bjelovješka šuma, koja se prostire na granici Poljske i Bjelorusije, jedna je od posljednjih preostalih prašuma u Evropi i dom vrstama kao što su evropski bizoni, vukovi i risovi.
Ovdje ograde sprečavaju životinje da slijede prirodne migratorne puteve, efektivno ih zatvarajući u izolirana staništa s jedne strane granice.
Nemogućnost prelaska znači da su životinje, poput ugroženog evropskog bizona, koje lutaju velikim područjima u potrazi za hranom, odsječene od osnovnih resursa, što utječe na njihov opstanak.
Osim toga, ovo zatvaranje smanjuje genetsku raznolikost ograničavanjem mogućnosti uzgoja, što dovodi do slabijih populacija koje su podložnije bolestima i promjenama u okolišu.
Degradacija staništa
Planine Karpati, koje obuhvataju više zemalja srednje i istočne Evrope, ugošćuju različite divlje životinje, uključujući mrke medvjede, risove i vukove.
Granične ograde presijecaju ove goleme šume, ometajući kretanje ovih vrhunskih grabežljivaca koji se oslanjaju na velika lovišta. Bez pristupa odgovarajućem teritoriju, medvjedi i vukovi su prisiljeni na manja područja, što dovodi do sukoba oko resursa i tjera ih bliže ljudskoj populaciji.
Barijere i ograde izgrađene kako bi se spriječila ljudska migracija predstavljaju direktnu fizičku prijetnju i mnogim životinjama. Na Balkanu, gdje je prekogranična migracija velikih životinja uobičajena, jeleni i vukovi često pokušavaju proći kroz ove ograde od bodljikave žice, što dovodi do povreda ili čak smrti.
Manje životinje, poput određenih gmizavaca i vodozemaca, bore se da dođu do izvora vode i mjesta za razmnožavanje, dovodeći lokalno stanovništvo u opasnost. Izolacija staništa ograđivanjem utječe na sve, od biljnog svijeta do insekata i malih sisavaca, dodatno potkopavajući lokalnu biološku raznolikost.
Osim fizičke štete, ekološki utjecaj je dalekosežan.
Ograde mijenjaju odnose grabežljivca i plijena, budući da životinje koje su prisiljene biti u zatvorenim područjima mogu prekomjerno da pasu ili love određena područja, što dovodi do degradacije staništa.
