Viseći nad izdignutom klisurom, rijekom Apurimac koja teče daleko ispod, starosjedilački Peruanci ne pokazuju strah dok popravljaju stoljećima star viseći most Inka - posljednji na svijetu.
Svakog juna članovi grupe domorodaca Kečua okupljaju se kako bi ispleli debele konopce napravljene od vrste andske slame, a zatim se hrabro susreli s ponorom bez pojasa kako bi zamijenili istrošene dijelove mosta Q'eswachaka.
To je ritual koji povezuje zajednice jedne s drugima, ali i s njihovim precima, prema vjerovanju Kečua.
"Za nas je stvar ponosa da obnovimo ovaj most", kaže Braulio Huilca, 34-godišnji student za AFP o svojoj ulozi u godišnjem obredu.
Upisan na UNESCO-ovu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa prije 10 godina, most je postao ključna turistička atrakcija i izvor prihoda u peruanskoj regiji Cusco - također doma citadele Inka u Machu Picchuu.
"Kad bismo napustili ovo, tradicija bi se izgubila i ne bi bilo prihoda", rekao je 40-godišnji Felipe Hanampa Huamani.
Ljubomorne sirene
Most napravljen od vlakana dobijenih iz q'oya, biljke nalik slami, prvi put je izgrađen prije otprilike 600 godina.
Dugačak gotovo 30 metara i širok 1,2 metra, visi nad klisurom dubokom blizu 28 metara.
Nekoliko sedmica svake godine stanovnici četiri grada u provinciji Canas okupljaju se i pripremaju slamu za pravljenje užeta.
Žene u raznobojnim suknjama srpovima režu q'oyu i skupljaju je u snopove koji se natapaju u bunar i potom drobe kamenom.
Zatim pletu užad, sjedeći u grupama na strani prašnjavog puta.
U roku nekoliko sati napravili su debele konopce koje muškarci nose na ramenima duž krivudavih staza i strmih stepenica do mosta.
"Ako ga ne obnovimo, (Bog) će nas kazniti. Mogli bismo imati nesreću ili bi nam se nešto moglo dogoditi", rekao je 54-godišnji Emperatriz Arizapana Huayhua, mali farmer u regiji koji se bavi proizvodnjom užadi.
Od ključne važnosti u početnim fazama operacije, ženama nije dozvoljeno da učestvuju u završnim koracima: prema lokalnim vjerovanjima, riječne sirene su ljubomorne.
Žrtvovanje životinja
Da bi garantovao da "ne bude nesreće tokom rekonstrukcije", šaman žrtvuje jagnje bogovima kao dio rituala.
Dok ljudi u "chullosima" - šarenim vunenim kapama sa štitnicima za uši - ruše staru strukturu, izlizane i pocrnjele pletenice strmoglavo se spuštaju u rijeku Apurimac.
Viseći most ima nekoliko debelih užadi koji služe kao platforma, s još dva za držanje s obje strane.
Zamjena starih užadi traje tri dana.
Pored konstrukcije od užeta nalazi se uski metalni most koji zajednice koriste i za trgovinu i transport.
Rad je završen kada se dvije grupe koje rade s obje strane klisure sretnu u sredini.
Uzvici "Haylly Q'eswachaka" čuju se na kečuanskom, signalizirajući da je došlo vrijeme za slavljenički festival.
Iduće godine će sve to ponoviti.
