Međunarodni dan zaštite ozonskog omotača

Svjetski dan ozona ili Međunarodni dan zaštite ozonskog omotača obilježava se 16. septembra širom planete Zemlje. On treba probuditi svijest kod ljudi kako bi se shvatilo koliki je njegov značaj.

Ozon apsorbuje štetno ultraljubičasto zračenje Sunca i predstavlja štit koji sprečava prodiranje UV zračenja na površinu zemlje. Sastavljen je od tri atoma kisika i predstavljen je formulom O3. Ozonski omotač je smješten u stratosferi i nalazi se 15 do 30 kilometara iznad Zemljine površine.
Glavni problem ozonskog omotača je njegovo smanjenje i pojavljivanje ozonskih rupa. Ozonski omotač se konstantno smanjuje, prva takva pojava otkrivena je 1985. godine na južnom polu i postala jedan od prvih primjera negativnog djelovanja čovjeka na Zemljinu atmosferu. Ove rupe su prvenstveno nastale plinovima koji se koriste u aerosolima, frižiderima, rashladnim uređajima i sličnim aparatima. Dovele su do povećanja broja oboljelih od raka kože, katarakte, ali i ogromnih posljedica za kompletne ekosisteme, biljke, insekte ali i negativan utjecaj na poljoprivredne usjeve.
Osamdesetih godina prošlog vijeka, globalna zajednica je odlučila učiniti nešto po pitanju uništavanja ozona. Sve je više dokaza da plinovi u ranije pomenutim proizvodima koje pravi čovjek sadrže hlorofluorougljik (Chlorofluorocarbon – CFC) koji uništava i probija ozonski omotač. Sagledavanjem mnogih posljedica, naučnici i kreatori politike pozvali su nacije da kontrolišu svoju upotrebu CFC-a.
Kao odgovor, Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača usvojena je 1985, a zatim Montrealski protokol o supstancama koje oštećuju ozonski omotač 1987. Oni su prvi međunarodni ugovori o zaštiti okoliša koje je univerzalno prihvatilo 198 zemalja svijeta.
Montrealski protokol je naširoko hvaljen kao veliki ekološki uspjeh. Iako šteta koju smo nanijeli ozonskom omotaču još nije poništena, zahvaljujući ovom sporazumu i zajedničkim naporima nacija širom svijeta, postoje naučni dokazi da se ozonski omotač sam zacjeljuje i da se očekuje da će se oporaviti do sredine ovog stoljeća.
Montrealski protokol je također značajno smanjio zagrijavanje klime, jer su mnoge tvari koje oštećuju ozonski omotač također moćni staklenički plinovi koji doprinose stvaranju klime kada se akumuliraju u atmosferi. Kontrole Montrealskog protokola dovele su do značajnog smanjenja emisija supstanci koje oštećuju ozonski omotač u posljednje dvije decenije.
Ova smanjenja, dok štite ozonski omotač, imaju dodatnu korist od smanjenja ljudskog doprinosa klimatskim promjenama. Bez kontrole Montrealskog protokola, klimatski utjecaj zbog supstanci koje oštećuju ozonski omotač sada bi mogao biti gotovo dva i po puta veći od sadašnje vrijednosti.
Zbog Montrealskog protokola, izbjegli smo svijet u kojem bi se svake godine nad Arktikom i Antarktikom pojavljivale ozbiljne ozonske rupe. Do sredine 21. vijeka ozbiljno oštećenje ozona proširilo bi se širom planete, uključujući tropske krajeve.

Ove godine ovaj dan se obilježava pod temom “Global Cooperation Protecting life on Earth” (“Globalna saradnja štiti život na Zemlji”), koja treba sačuvati i omogućiti bolji život na Zemlji, s naglaskom na zaštitu ozonskog omotača i zaštitu okoliša.
Ozonski omotač predstavlja veoma važan štit od negativnog UV zračenja Sunca, njegovo kontinuirano smanjenje ostavlja negativne posljedice za život na planeti Zemlji. Ovo smanjenje utječe na okoliš, mjenjajući cikluse biljaka, kao i promjene u lancima ishrane.
Mikroskopski organizmi kao što su plankton mogu da nestanu i na taj način ugroze ostale karike lanaca ishrane, što bi predstavljalo velike probleme. Ozonske rupe također utječu na ružu vjetrova, globalno zagrijavanje i druge zdravstvene problem, kako za ljude tako i za druge organizme.