S predizbornom kampanjom u Italiji u punom jeku, sredinom augusta pojavio se viralni videosnimak 19-godišnje Giorgije Meloni, mekih crta lica i okruglih plavih očiju snimljenih u krupnom planu kamerom, kako daje intervju francuskom TV kanalu u kojem govori o Benitu Musoliniju, italijanskom diktatoru koji je postao istaknut u periodu između dva svjetska rata.
Zatim, aktivistica desničarske stranke Nacionalni savez (AN) u Rimu, gdje je odrasla, Meloni kaže novinaru da je Musolini bio "dobar političar".
“Sve što je uradio, uradio je za Italiju. Nije bilo drugih političara poput njega u posljednjih pedeset godina”, izgovara ona na nesavršenom, ali jasnom francuskom.
Godina je bila 1996, neposredno uoči prijevremenih izbora na kojima je stranka Nacionalna alijansa nastupila kao dio koalicije zajedno sa Forza Italia Silvija Berlusconija. Bio je to prvi put nakon Drugog svjetskog rata da je stranka za koju se smatralo da ima direktnu lozu s fašističkom tradicijom ušla u mejnstrim politiku proglasivši jasan raskid s prošlošću.
Nacionalna alijansa je nastala raspadom neofašističkog Italijanskog socijalnog pokreta (MSI), stranke osnovane nakon završetka Drugog svjetskog rata, koja je među svojim redovima računala bivše članove Talijanske Socijalne Republike, nacističke marionetske države osnovane godine u sjevernoj Italiji za vrijeme njemačke okupacije.
Osnovana 1996. godine nakon raspuštanja Nacionalne alijanse od strane nekih od njenih najistaknutijih članova, uključujući Meloni, Braća Italije su službeno prekinula, ali u praksi prihvatila dio njene retorike i simbolike – uključujući trobojni plamen u svom logotipu koji je MSI prvobitno koristio.
Melonijeva braća iz Italije trenutno se nalaze u anketama sa italijanskom Demokratskom strankom lijevog centra, što je čini najjačom strankom u koaliciji koja uključuje stranku Mattea Salvinija, Ligu i Forza Italiju Silvija Berlusconija. Obojica su daleko iza Braće Italije, sa projiciranim udjelom od 23-24 posto glasova, prema anketama. Liga je na trećem mjestu, ali daleko iza sa oko 14 posto – što bi Meloni postala prva žena premijer Italije u slučaju pobjede desničarske koalicije.
Kada je bivši šef Evropske centralne banke Mario Dragi došao na vlast prošle godine nakon što je vlada pala dok se zemlja suočavala s ekonomskim posljedicama pandemije, Melonijina je bila jedina stranka koja je ostala u opoziciji, što je potaknulo meteorski uspon Braće Italije iz 4,3 posto udjela glasova koje je stranka dobila na posljednjim općim izborima 2018.
Za razliku od velikog broja drugih italijanskih političara i članova svoje stranke, Meloni govori nekoliko jezika i uporno se branila od optužbi da njena stranka ima veze sa fašizmom, obraćajući se direktno stranoj štampi.
“Danima sam čitala članke u međunarodnoj štampi o predstojećim izborima koji će Italiji dati novu vladu”, kaže Meloni u videoporuci koju je sredinom augusta objavila na francuskom, engleskom i španskom jeziku.
“Opisuju me kao opasnost za demokratiju, italijansku, evropsku i međunarodnu stabilnost”, dodala je. “Čitala sam da će pobjeda Braće Italije na predstojećim izborima predstavljati autoritarni zaokret, dovesti do izlaska Italije iz eura i slične gluposti”, dodala je ona.
„Italijanska desnica je prije nekoliko decenija predala fašizam historiji“, kaže ona.
Počeci
Kćerka odsutnog oca komunista, Meloni je često ponosno polagala pravo na svoje skromne početke.
Njen otac, računovođa, napustio je porodicu kada je imala samo dvije godine i više se nije vratio. U to vrijeme je živjela sa svojom sestrom i majkom u luksuznom kvartu na sjeveru Rima. Ali kada je požar izazvan plamenom svijeće doveo do toga da porodica izgubi svoj dom, preselili su se u radničko područje na jugu grada.
“Stalna potreba da uspijem, da budem prihvaćena posebno u muškoj sredini, osim straha da ne iznevjerim one koji vjeruju u mene, vjerovatno dolazi od odsustva ljubavi mog oca”, piše Meloni u svojoj autobiografiji.
Njen uspon od političke aktivistkinje iz Omladinskog fronta – omladinskog krila MSI – do parlamenta je meteorski. U kasnim dvadesetim ušla je u italijanski parlament, a dvije godine kasnije postala je ministrica za mlade u četvrtoj Berlusconijevoj vladi.
Godine 2020. izabrana je za predsjednicu Europske konzervativne i reformističke partije Evropskog parlamenta, nakon što je uspjela predstaviti “očišćenu” sliku svoje stranke i desničarskih italijanskih konzervativaca čije su ideje u skladu s francuskom Marine Le Pen, poljskim vladajućim zakonom i Partijom pravde i španskim Voxom.
U svojim govorima se borila protiv migracija i zastupala vrijednosti kršćanske, konzervativne desnice u Evropi, podržavajući “tradicionalnu porodicu” i odbacujući homoseksualne brakove i abortus.
“Kao historijski fenomen, fašizam je gotov”, izjavio je za TRT World Carlo Ruzza, profesor političke sociologije na Univerzitetu u Trentu, koji je pisao o postfašizmu i italijanskoj desnici.
Ali kao “sistem vrijednosti”, dodaje, znači “povratak nacionalizmu, patriotizmu, antievropejstvu, čak i ako je ublažen iz strateških razloga”.
„A onda [ona se zalaže za] populistički inspirisane vrijednosti, uključujući društvenu isključenost etničkih i drugih manjina“, dodaje on.
Ekstremisti u redovima stranke
„Melonin problem je što je rukovodstvo njene stranke ukalupljeno od fašizma, nisu obrazovani i veoma su ekstremni“, rekao je za TRT World Carlo Ruzza, profesor političke sociologije na Univerzitetu u Trentu, koji je pisao o postfašizmu i italijanskoj desnici.
Tokom godina, italijanski mediji su nekoliko puta isticali kako se nekoliko velikih ličnosti Braće Italije prepustilo fašističkoj nostalgiji, učestvujući u događajima koji otvoreno obilježavaju fašizam i fašističke simbole – uprkos činjenici da italijanski zakon kriminalizuje oživljavanje fašizma i reorganizaciju Fašističke partije u bilo kojem obliku.
Jedan regionalni guverner Francesco Acquaroli došao je u centar medijske oluje posljednjih godina kada je učestvovao na večeri u znak sjećanja na marš na Rim, koji je zvanično označio početak fašističke vladavine. Kandidat iz regije južne Kampanije koristio je slogan “me ne frego” – “Nije me briga” – koji su koristile Musolinijeve trupe, na jednom od postera predizborne kampanje 2020. godine.
Općinski odbornik je jednom trčao sa strankom i fotografisao se ispred Hitlerovog portreta dok je bio obučen kao SS oficir. U trenutku kada je fotografija postala viralna, stranka je negirala da je član i rekla da se kandidovao samo na jednoj od stranačkih lista na lokalnim izborima.
Novinarska istraživanja također su ukazala na veze između Braće Italije i samoproglašenih neofašističkih pokreta kao što je CasaPound, uključujući lično prijateljstvo između Meloni i bivšeg vođe pokreta – koji je sada osnovao svoju stranku, tj. distancirajući se od Melonija u izborne svrhe. Istraga je 2019. godine pokazala veze između lobija desničarskih ekstremista i stranaka Braće Italije i Lige.
"Ona će [privući glasače] koji će napustiti Ligu sa zbunjenim Salvinijem, koji je često mijenjao strane i više ga ne shvataju ozbiljno, i čiji proruski stav ne pronalazi uvijek konsenzus", kaže Ruzza, dodajući da je također regrutovala u redove svoje stranke neke političare iz Berlusconijeve Force Italia koji "žele biti izabrani".
„Ali Meloni je dobra govornica, obrazovanija i mlađa, i svidjet će se i širem biračkom tijelu“, kaže Ruzza.
