Migracije su oduvijek bile utkane u tkivo ljudske historije – od vremena kada je prvi ljudski predak izašao iz Afrike u potrazi za novom zemljom i životom prije gotovo dva miliona godina. U modernim vremenima, pojedinci koji traže bolje mogućnosti i dalje su dio dinamičnog obrasca međunarodne migracije, bilo da izbjegavaju sukobe i nasilje, degradaciju životne sredine, klimatsku krizu i još mnogo toga.
Pogledajmo pobliže nekoliko ključnih globalnih statistika o onome što se danas smatra rastućom humanitarnom krizom.
Prema podacima iz Svjetskog izvještaja o migracijama, 2021. godine bilo je blizu 281 milion međunarodnih migranata, što je povećanje od 27 posto u odnosu na 2010. kada je bilo 221 milion migranata koji su putovali preko granice.
Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) saopštio je u septembru da je, do tada u ovoj godini, 2.500 ljudi umrlo ili nestalo pokušavajući da pređu Mediteran u Evropu, dok je blizu 186.000 ljudi stiglo u evropske zemlje u istom periodu.
Prema istraživanju neprofitne Alijansa demokratije, smanjenje migracije u Evropi jedan je od glavnih prioriteta, a Austrija je na vrhu liste zemalja u regionu. Indeks percepcije demokratije 2023. anketirao je gotovo 54.000 ljudi u 53 zemlje i otkrio da 19 posto ispitanika u Evropi podržava smanjenje migracija, dok je samo 12 posto u svijetu smanjenje migracije svrstalo među tri glavna pitanja na koja bi njihova vlada trebala više fokusirati.
Najviši rezultati od sve 53 ispitane zemlje su Austrija (34%), Njemačka (31%), Nizozemska (30%), Francuska (28%) i Švedska (27%). Nasuprot tome, zemlje kao što su Filipini (3%) Indonezija (3%), Kenija (2%), Brazil (1%) i Nigerija (1%), rangirale su smanjenje migracije kao manje prioritet.
Antiimigrantska osjećanja su navodno u porastu uprkos studijama koje pokazuju da migranti doprinose rastu u zemljama iz kojih dolaze, kao i u koje se sele.
Izvještaj o svjetskom razvoju 2023. godine: Migranti, izbjeglice i društva, navodi da stanovništvo širom svijeta stari neviđenom brzinom, zbog čega se mnoge zemlje sve više oslanjaju na migraciju kako bi ostvarile dugoročni potencijal rasta.
U izvještaju se navodi da se dobrostojeće zemlje, koje su tradicionalno bile među glavnim izvorima migranata, kao i sve veći broj zemalja sa srednjim prihodima, suočavaju sa smanjenjem broja stanovnika, što pojačava globalnu konkurenciju za radnike i talente.
Istovremeno, očekuje se da će većina zemalja s niskim dohotkom doživjeti porast broja stanovnika, što će dovesti do većeg pritiska na otvaranje radnih mjesta za mlade ljude.
„Migracija može biti moćna sila za prosperitet i razvoj. Kada se migracijama pravilno upravlja, tam može da koristi svim ljudima u izvornoj i odredišnoj zajednici.“, rekao je viši izvršni direktor Svjetske banke Axel van Trotsenburg.
Velike masovne migracije koje su sada u toku uključuju:
- Istočno-mediteranska ruta,
- Put Sredozemnog mora,
- Centralnoamerička ruta i
- Jugoistočna azijska ruta.
Rastuće antiimigrantsko raspoloženje
Pobjeda krajnje desničarske Stranke slobode (PVV) Geerta Wildersa na nizozemskim izborima izazvala je strah od islamofobije i oštrije kontrole imigracije nakon što je Wilders obećao da će okončati "cunami azila i imigracije" u svom pobjedničkom govoru u novembru.
Wilders, koji je obećao da će okončati "cunami azila i migracija", zapljusnut je valom antiimigrantskog raspoloženja, prebacujući krivicu na tražioce azila i migrante za nedostatak smještaja, rastuće troškove života i preopterećenost zdravstvenog sistema u zemlji.
Poslanici u Velikoj Britaniji glasali su za podršku kontroverznom prijedlogu vlade o prebacivanju neregularnih izbjeglica i tražilaca azila u Ruandu.
Britanski sudovi su prošlog mjeseca prvi put presudili da je plan nezakonit, jer ta istočnoafrička zemlja možda nije sigurna za migrante, koji bi potencijalno mogli biti prisiljeni da se vrate na mjesta gdje se suočavaju s progonom.
Grupe za ljudska prava ponovile su ovo mišljenje, nazivajući prijedlog neetičkim.
Rezultat glasanja je "poraz ljudske pristojnosti i udarac čekićem za vladavinu prava", prema riječima britanske direktorice Human Rights Watcha Yasmine Ahmed.
"Vlada koja je voljna potkopati vladavinu zakona kršenjem ljudskih prava i potkopavanjem pravosudnog nadzora opasna je mogućnost", dodala je Ahmed. 2022. godine, Ruanda se složila da procesuira i naseljava stotine tražitelja azila godišnje iz Velike Britanije, što je vladu britanskog premijera Rishija Sunaka do sada koštalo najmanje 300 miliona dolara.
Italija, jedna od prvih zemalja do kojih su migranti došli u Evropu, zbog svoje strateške lokacije u Sredozemnom moru, nedavno je zauzela oštriji stav po pitanju migracije, dajući vlastima ovlasti da drže migrante u pritvoru čak do 18 mjeseci.
Italijanski desničarski premijer Giorgia Meloni, koji je uglavnom vodio kampanju o antiimigrantskoj retorici, također je najavio plan za izgradnju novih pritvorskih centara za zadržavanje migranata na određeno vrijeme, nakon vijesti o hiljadama dolazaka migranata na južno italijansko ostrvo Lampedusa u septembru.
"U proteklih 48 sati, gotovo 7.000 ljudi stiglo je na Lampedusu, koja ih je uvijek dočekivala raširenih ruku", rekao je gradonačelnik Filipo Mannino za italijanski radio RTL 102.5, a prenosi Reuters.
„Međutim, sada smo došli do tačke bez povratka, a ostrvo je u krizi“, rekao je on, dodajući da „Evropa i italijanska država moraju odmah da se uključe u operaciju brze podrške i brzog prebacivanja ljudi“.
Afrika i Južna Azija su među zemljama najčešćeg porijekla migranata na osnovu podataka o nacionalnosti koje je Statista prijavio po dolasku.
U 2022. godini, Tunis, Bangladeš, Egipat i Sirija bile su četiri najčešće zemlje porijekla, zbog čega dolasci iz Afrike, Bliskog istoka i južne Azije imaju najveći udio nacionalnosti koje su dobile status izbjeglice u Italiji.
Francuska vlada namjerava provesti slične oštre mjere protiv migranata bez dokumenata.
Organizacije za zastupanje kritizirale su vodeći zakon o imigraciji, koji je odbijen u Donjem domu parlamenta, kao prijetnju pravima tražitelja azila i drugih migranata, rekavši da se nacija oslanja na migrante, uključujući radnike bez dokumenata, u mnogim francuskim industrijama.
I krajnja desnica i krajnja ljevica kritizirali su zakon iz suprotstavljenih razloga nakon što je vlada francuskog predsjednika Emmanuela Macrona predložila korake za ograničavanje osoba bez dokumenata i poboljšanje integracije migranata.
U Evropi se čini da politikom u Švedskoj, Njemačkoj i Španiji također dominiraju prepirke oko identiteta i imigracije.
Australijski premijer Anthony Albanese je u međuvremenu rekao da se broj migracija u zemlji mora vratiti na "održivi nivo", dodajući da je "sistem pokvaren".
Dok vlada nastoji da revidira svoj migracioni sistem, Australija je 11. decembra saopštila da će pooštriti vizna pravila za međunarodne studente i niskokvalifikovane radnike što bi moglo prepoloviti njen unos migranata u naredne dve godine.
U novembru je najviši sud Australije poništio kontroverznu decenijsku praksu u zemlji da se tražioci azila drže u pritvoru na neodređeno vrijeme, nakon slučaja u kojem je bio muškarac Rohingya koji se suočio s potencijalnim doživotnim pritvorom.
U međuvremenu, Rohingya izbjeglice i dalje se odbijaju s obala zemalja jugoistočne Azije, poput Indonezije.
Sve više porodica Rohingya smatra da je život u logorima teži i napuštaju izbjegličke kampove u Bangladešu, dok nade za povratak u Mianmar postaju sve daleke.
Većina izbjeglica, koje su napustile kampove, pokušavale su morem stići do Malezije, ali mnoge su završile u Indoneziji. Međutim, lokalni stanovnici Indonezije odbili su nekoliko pokušaja iskrcavanja čamca koji je prevozio Rohingya izbjeglice.
Prema Ministarstvu vanjskih poslova Indonezije, ta zemlja nije potpisnica Konvencije o izbjeglicama iz 1951. godine i stoga nije u obavezi da smješta izbjeglice niti da daje trajno rješenje.
Glasnogovornik Ministarstva, Lalu Muhamad Iqbal, rekao je: "Smještaj je osiguran isključivo iz humanitarnih razloga. Ironično, mnoge zemlje potpisnice konvencije su zapravo zatvorile svoja vrata i čak su provodile politiku odbijanja prema izbjeglicama."
