Jedan 16-godišnji dječak iz glavnog grada Haitija, Port-au-Prince, nedavno je ispričao organizaciji Human Rights Watch da se pridružio kriminalnoj grupi Village de Dieu s 14 godina.
„Prije nego što sam se pridružio, živio sam s majkom... Bilo je zaista teško nabaviti hranu i odjeću“, rekao je. „Kod kuće nije bilo hrane. Ali kada sam bio s grupom, mogao sam jesti.“
Ovo nije jedinstvena priča.
Od 2021. godine, karipska zemlja je utonula u haos, s bandama koje preuzimaju kontrolu nad glavnim gradom i drugim mjestima, izazivajući katastrofalne nestašice hrane i medicinskih potrepština.
Diljem Haitija, veliki broj djece regrutiraju nasilne bande koje su preuzele kontrolu nad glavnim gradom, iskorištavajući najranjivije dok država propada.
„Siromaštvo, slom reda i zakonitosti su ključni faktori koji doprinose regrutovanju djece od bandi na Haitiju“, kaže Amalendu Misra, profesor međunarodne politike na Univerzitetu Lancaster.
Mnoga djeca koja su postala siročad zbog sukoba često ulaze u bande, videći to kao jedini način da pobjegnu od gladi, prema Misri.
„Pošto ne postoji legitimna vlast koja bi spriječila regrutaciju djece u bande, ove grupe rade bez posljedica“, dodaje on.
Kriminalne bande često prilaze djeci obećanjima hrane, zaštite i osjećaja pripadnosti. S ograničenim opcijama, mnoga djeca padaju u njihovu zamku.
Ove kriminalne grupe vladaju putem straha, baveći se otmicama, iznudama i nasilnim ratovima za teritorij. Bez funkcionalne vlade koja bi intervenirala, sada kontroliraju gotovo 80 posto Port-au-Princea.
Bespravna država
Pad Haitija u bezakonje bio je brz i razoran, posebno nakon ubistva predsjednika Jovenela Moisea 2021. godine. Vakum moći koji je nastao njegovom smrću omogućio je bandama da preuzmu kontrolu nad ogromnim dijelovima glavnog grada.
U tim područjima, život je diktiran nasiljem — otmice, iznude i pucnjava su svakodnevna pojava.
Za djecu, opasnosti su stalne, a država se pokazala preslabom da ih zaštiti od eskalirajućeg nasilja.
Grupe za pomoć izvještavaju da glad i ekstremno siromaštvo tjeraju mnoge porodice u očaj, čineći ih ranjivim na iskorištavanje od strane kriminalaca.
Prema podacima Svjetskog programa za hranu, više od polovine stanovništva Haitija sada pati od akutne nesigurnosti hrane, a djeca su najviše pogođena.
U najviše pogođenim kvartovima pod kontrolom bandi, porodice se bore da obezbijede osnovne životne potrepštine, ostavljajući djecu u borbi za preživljavanje.
„Na kraju, u borbi za opstanak, čak i roditelji okrenu glavu od toga što se njihova djeca regrutiraju u bande“, kaže Misra.
Stručnjaci ističu da se ovaj trend značajno pogoršao u poslednje dvije godine, dok se ekonomska kriza na Haitiju produbljuje. Djeca već od 10 godina su prisiljena da djeluju kao stražari, nose oružje i učestvuju u nasilnim radnjama.
Za mnoge od njih, reći „ne“ nije opcija—glad i nasilje ostavljaju im samo jedno rješenje. Jednom kad postanu uključeni, oni postaju zarobljeni u opasnom ciklusu iskorištavanja.
Uznemirujuće seksualno nasilje
Seksualno nasilje također je dosegnulo alarmantne razmjere, pojačano sveprisutnim uticajem bandi u kontekstu političke nestabilnosti i društvenih nemira.
Izvještaj koji je u martu objavio Ured za ljudska prava UN-a opisao je seksualno nasilje u zemlji kao "ozbiljno nedovoljno prijavljeno i uglavnom ne kažnjeno", dokumentujući brojna slučajeva silovanja i prisilnih seksualnih odnosa koje su počinili članovi bandi.
Žene i djevojčice suočavaju se s užasnim nasiljem jer bande koriste ove taktike da bi ostvarile kontrolu i usadile strah unutar zajednica.
„Dok su djevojčice prisiljene na seksualno ropstvo i dodjeljuju im se sporedni poslovi poput čišćenja i kuhanja u njihovim 'logorima', dječaci se obučavaju da služe kao stražari i špijuni, kao i front-linijski 'borci' protiv policije, jer je manja vjerovatnoća da će ih ciljati policijski službenici“, kaže Misra.
„Djevojčice, nakon što su bile silovane od više članova bandi, ili ostaju trudne ili prenose polno prenosive bolesti. Kada postanu trudne, djevojčice se odbacuju i prisiljavaju na prostituciju“, objašnjava on.
Posljedice ovog nasilja daleko nadmašuju neposrednu fizičku štetu, nanoseći duboke psihološke ožiljke preživjelima i dalje destabilizirajući već ranjivu populaciju.
Organizacija Ljekari bez granica (MSF) dokumentovala je ozbiljne probleme u mentalnom zdravlju kod djece koja su bila izložena nasilju, ili prisiljena da ga počine, pri čemu mnogi pate od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), depresije i anksioznosti.
Međutim, usluge mentalnog zdravlja ostaju izuzetno ograničene, što čini gotovo nemogućim pružanje odgovarajuće pomoći djeci koja žive pod stalnom prijetnjom nasilja.
