U zapanjujućem prikazu političkog manevrisanja digitalnog doba, Elon Musk, tehnološki mogul koji stoji iza X-a, nedavno je bio domaćin razgovora s Alice Weidel, suvoditeljicom njemačke krajnje desne stranke Alternativa za Njemačku (AfD).
Ovaj naizgled bezazlen razgovor izazvao je šok u njemačkom političkom krajoliku, podižući uzbunu zbog stranog uplitanja i erozije demokratskih normi.
Ono što se dogodilo nije bila snažna politička debata, već zabrinjavajuća komora neospornih laži.
Weidel je, uz Muskovo prešutno odobravanje i aktivan doprinos, širila niz dezinformacija o imigraciji, Adolfu Hitleru i samoj stranci AfD, koju je njemačka obavještajna agencija klasificirala kao osumnjičenu desničarsku ekstremističku organizaciju.
Muskova podrška AfD-u nije izolovan slučaj, već primjer njegove sve veće uključenosti u evropska politička zbivanja.
Njegovo djelovanje proširilo se izvan Njemačke: U Francuskoj je predsjednik Emmanuel Macron optužio Muska da podržava "novi međunarodni reakcionarni pokret".
U Italiji se Musk uključio u razgovore s premijerkom Giorgiom Meloni, nudeći podršku njenom stavu protiv imigracije.
U Britaniji, koja više nije članica Evropske unije, Musk je zatražio od premijera Keira Starmera da se povuče i pokazao lideru Stranke nezavisnosti Velike Britanije Nigelu Farageu kako brzo može prestati njegova lična podrška.
Finansijska motivacija
Kao vlasnik više kompanija, Musk ima fiskalnu motivaciju da se miješa u evropsku politiku. Naprimjer, stalno se protivio Zakonu o digitalnim uslugama (DSA), koji se može smatrati prekretnicom EU regulative usmjerene na stvaranje sigurnijeg i transparentnijeg digitalnog okruženja.
DSA ima za cilj temeljito preoblikovati digitalni krajolik u Evropi, osiguravajući da se ono što je nezakonito izvan mreža također tretira kao nezakonito na mrežama, uz očuvanje temeljnih načela funkcioniranja interneta.
Takvi propisi zahtijevaju online moderaciju, koja je radno intenzivna i skupa, ograničavajući poslovni model mnogih online poslova, uključujući X. To je također protiv libertarijanskog razmišljanja čovjeka koji vjeruje u poremećaj.
Elon Musk je pogrešno predstavio DSA – kao prijetnju slobodi govora. Musk je također motiviran da se miješa jer slabija Evropa nije samo u njegovom interesu kao vlasniku biznisa, već je i saglasan s filozofijom nove američke administracije prema EU i njenim članicama.
Prethodni američki predsjednici vidjeli su Evropu kao partnera i požnjeli su prednosti diplomatije, multilateralizma i kolektivne sigurnosti.
Trump je, međutim, kao sklapač dogovora fokusiran na maksimiziranje svog kratkoročnog interesa kroz kampanju pritiska.
Ako je Evropska unija jaka i ujedinjena, teže će mu biti izboriti pristup tržištu, narušiti protekcionizam i izbjeći propise ili kazne za američke kompanije koje krše zakon o konkurenciji EU.
Nedostatak posljedica
Nekoliko je faktora ohrabrilo Muskovo uplitanje u evropsku politiku. Prvo, Musk više nije jedini koji se protivi moderiranju sadržaja na društvenim mrežama.
Mark Zuckerberg, izvršni direktor kompanije Meta, nedavno je najavio planove za okončanje provjere činjenica na Facebooku i Instagramu, otvarajući nove puteve za širenje dezinformacija na internetu.
Zuckerbeg je priznao da je taj potez dijelom posljedica administracije novog američkog predsjednika Donalda Trumpa. Trump je ranije kritikovao moderiranje Facebook sadržaja kao cenzuru.
Drugo, Musk vidi da se usprkos istragama o potencijalnim kršenjima Zakona o digitalnim uslugama EU, konkretne kazne sporo ostvaruju.
Osim toga, X-ova jedinstvena pozicija u okruženju društvenih mreža daje Musku značajnu polugu, čak i kada neke institucije napuštaju platformu.
Još jedan faktor koji olakšava Muskovo učešće u Evropi je politička polarizacija, jer je uspon populističkih pokreta širom kontinenta pružio plodno tlo za njegove ometajuće poruke.
Kako Musk nastavlja da koristi svoju platformu i lični brend kako bi utjecao na evropsku politiku, postaje sve važnije da vlasti EU i civilno društvo razviju efikasne strategije za suzbijanje ovog oblika digitalnog uplitanja u demokratske procese.
Naime, u Njemačkoj je Muskov razgovor s Weidel izazvao val kritika iz političkog establišmenta.
Kandidat za kancelara Zelene stranke Robert Habeck je izjavio: "Dalje ruke od naše demokratije, g. Musk", dok je kancelar Olaf Scholz odbacio Muskovu umiješanost šalom: "Nemojte hraniti trola".
Međutim, nisu sve reakcije bile negativne. Liberalni član parlamenta Wolfgang Kubicki posmatrao je ovaj događaj kao primjer slobode govora na djelu.
U međuvremenu, 60 njemačkih i austrijskih univerziteta, dva velika radnička sindikata, pa čak i njemački Ustavni sud najavili su svoj odlazak s X-a.
Ovaj masovni egzodus naglašava rastuću nelagodu Muskovom platformom i njenom ulogom u jačanju ekstremističkih glasova i omogućavanju govora mržnje.
Pravna i etička pitanja
Iako je sadržaj razgovora Musk-Weidel bio zabrinjavajući, prava prijetnja leži u X-ovom algoritamskom pojačavanju.
Podaci pokazuju da su postovi Weidel iznenada dostigli milion impresija u posljednjih nekoliko sedmica, u odnosu na prosjek od 200.000. Ovo vještačko pojačavanje političkog sadržaja nije ništa drugo do vanjska manipulacija njemačkim izbornim procesom.
Kako ukupna potrošnja na kampanju svih stranaka zajedno iznosi samo 70 miliona eura, takvo tehnološko miješanje moglo bi značajno promijeniti ishod izbora. Njemački Bundestag sada istražuje da li razgovor predstavlja ilegalnu stranu podršku kampanji.
Ako bi druge strane morale platiti značajne iznose za sličan doseg na društvenim mrežama, događaj bi se mogao smatrati nepravednim i nezakonitim.
Evropska komisija je također uključila prijenos uživo u tekuću istragu o potencijalnim kršenjima Zakona o digitalnim uslugama EU. X je već pod lupom, a u najgorem slučaju kazne za takve prekršaje mogle bi doseći milijarde eura.
Ovo je veliki rizik čak i za globalne tehnološke gigante poput X-a koji se ponašaju kao da mogu djelovati izvan nacionalnog ili nadnacionalnog zakonodavstva. Poziv za buđenje Razgovor Musk-Weidel bio je više od trivijalnog spektakla.
Naglasio je opasnosti neprovjerenih dezinformacija, moć društvenih mreža da manipuliraju javnim mnijenjem i krhkost demokratskih institucija pred krajnje desnim ekstremizmom.
Kako Njemačka ide na vanredne izbore 23. februara, ulozi ne mogu biti veći. Pitanje nije samo ko će pobijediti, već može li sama demokratija izdržati navalu poremećaja i haosa.
U međuvremenu, Austrija je na rubu da dobije prvog desničarskog kancelara od Drugog svjetskog rata, Marine Le Pen bi mogla postati prva desničarska predsjednica Francuske, a Nizozemska je glasala za Geerta Wildersa, čovjeka koji je otvoreni rasist i antimusliman.
Prema riječima Roberta Habecka - kandidata Zelenih za sljedećeg njemačkog kancelara - vrijeme je da se kaže: "Dalje ruke od naše demokratije". Svijet posmatra.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
