Nakon ponovnog izbora Recepa Tayyipa Erdogana za predsjednika Turkiye prošlog mjeseca, reflektori su ponovo usmjereni na veze između Ankare i NATO-a, posebno u kontekstu nastojanja Švedske da se pridruži sigurnosnom bloku.
Čestitke Erdoganu od svjetskih lidera – pozivajući na nastavak saradnje i čvrste odnose s Turkiye – stizale su sa svih strana.
Ipak, Erdoganova pobjeda je uvela mogućnost promjene kursa za neke zemlje, što bi potencijalno zahtijevalo ponovnu procjenu njihove politike Ankare.
Erdogan je razgovarao s nekoliko lidera nakon ceremonije inauguracije kojoj su prisustvovali visoki zvaničnici iz blizu 80 zemalja i predstavnici međunarodnih organizacija, uključujući generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga.
Nazivajući Turkiye značajnim i veoma cijenjenim partnerom, Stoltenberg je pohvalio ulogu Ankare u rusko-ukrajinskom sukobu, posebno u osiguravanju crnomorske inicijative za žito, koja je omogućila izvoz miliona tona ukrajinskog žita u zemlje kojima je to potrebno.
On je također govorio o svojim očekivanjima od Turkiye o kandidaturi Švedske za NATO, rekavši da se raduje finaliziranju pristupanja nordijske nacije što je prije moguće.
Iste sedmice, Recep Tayyip Erdogan i američki predsjednik Joe Biden razgovarali su o prodaji borbenih aviona F-16 i ulasku Švedske u NATO kada je Biden nazvao da čestita turskom predsjedniku izbornu pobjedu.
Stručnjaci kažu da će sada fokus biti na diplomatskom putu Ankare u odnosima s nekoliko zemalja.
Pristupanje Švedske
Tokom godina, predsjednik Erdogan je bio odlučan u svojoj tvrdnji da se svi saveznici u NATO-u moraju pozabaviti turskim sigurnosnim problemima. U NATO-u je postojao raširen stav da bi drugačiji rezultat na turskim izborima mogao usmjeriti švedsku priču o NATO-u u potpuno drugom smjeru.
“NATO se nadao da bi, ako opozicija pobijedi, mogli glatko dodati Švedsku kao članicu NATO-a. Sada kada je Erdogan postao predsjednik, moraju udovoljiti njegovim zabrinutostima”, kaže za TRT World profesor Sami Al Arian, direktor Centra za islam i globalna pitanja (CIGA) na Univerzitetu Zaim u Istanbulu.
Zbog ograničenog vremena koje je ostalo za samit NATO-a u Vilniusu, Švedska ima vrlo malo vremena da očisti svoj čin.
“Kao što smo vidjeli posljednjih dana, Švedska je poduzela važan korak donošenjem zakona koji kriminaliziraju sve vrste aktivnosti podrške terorističkim organizacijama poput PKK-a”, rekao je bivši američki diplomata Matthew Bryza za TRT World.
Međutim, „jedino preostalo pitanje su zahtjevi Turkiye da osumnjičeni PKK i FETO budu izručeni Turkiye iz Švedske“, dodaje on.
Vrhovni sud Švedske dao je u utorak dozvolu vladi da deportuje pristalicu PKK-a u Turkiye. Odluka suda sada stavlja odgovornost na švedsku vladu da odluči hoće li nastaviti s izručenjem. To bi bio prvi slučaj da Švedska izruči pristalicu PKK-a Turkiye, ako se provede.
Međutim, pojedinci koji izražavaju simpatije prema terorističkoj grupi PKK/YPG otvoreno su učestvovali u protestima protiv novog zakona o borbi protiv terorizma. Prošlog mjeseca, pristalice PKK-a izložile su propagandu usmjerenu na turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i švedske zvaničnike na fasadi zgrade parlamenta u Stockholmu.
Turkiye je pozvala švedske vlasti da ne dozvole simpatizerima PKK-a da se bave propagandom terorizma pod zaštitom policije.
Ali postoje naznake da se krivica Švedske proteže dalje od pukog toleriranja članova PKK-a unutar svojih granica. Prošle godine turske snage sigurnosti zaplijenile su protutenkovske projektile AT-4 švedske proizvodnje u pećini koju su teroristi PKK-a koristili kao skrovište u sjevernom Iraku.
Na konferenciji za novinare ove sedmice, švedski premijer Ulf Kristersson izjavio je da je ona ispunila "sve uslove sporazuma" koji je postigla s Turkiye. "Turkiye je jedina koja dalje mora odlučiti o ulasku u NATO, a ne mi", dodao je on.
Ali za Ankaru, njegove riječi bi zvučale prazno, s obzirom na nedavne provokativne aktivnosti pristalica PKK-a u Švedskoj.
Odnosi s SAD-om
Čini se da uloga Turkiye kao saveznika u NATO-u postaje sve autonomnija i manje se oslanja na njene odnose sa Sjedinjenim Državama. Kako između ove dvije države i dalje traju tekući dijalozi o raznim pitanjima, nove inicijative lidera bi mogle biti u toku.
"Turkiye je izabrala da zacrta nezavisan put i da potvrdi više svoje nezavisnosti i utjecaja u regionu", kaže profesor Al Arian, dodajući da je to jedan od razloga zašto će "odnosi SAD-a i Turkiye morati da se resetuju nakon izbora”.
"Erdoganovo vodstvo još pet godina znači da će SAD morati zadovoljiti sigurnosne potrebe Turkiye", dodaje Al Arian.
Ranije ove sedmice, američki državni sekretar Anthony Blinken i novi visoki diplomata Turkiye Hakan Fidan razgovarali su o brojnim temama kao što su nastojanja Švedske za pridruživanje NATO-u, procesi normalizacije odnosa Turkiye - Armenija i Azerbejdžan - Armenija, kupovina i modernizacija F-16 i ukrajinski dogovor o žitu.
Tokom telefonskog razgovora, Blinken je tvrdio da američka administracija nije eksplicitno povezala prodaju F-16 i švedsku kandidaturu za članstvo.
Turska i američka administracija se pomno promatraju zbog njihove uloge u oblikovanju budućnosti NATO-a.
"Mislim da ćemo vidjeti da će SAD i Turkiye stalno poboljšavati svoje odnose, a prvi korak predsjednika Bidena bit će odobravanje prodaje F-16 Turkiye", rekao je Bryza.
Dva saveznika vode višestruki odnos koji se tiče sigurnosnih briga, potreba odbrane i njihove politike na Bliskom istoku, posebno u sjevernoj Siriji.
Uprkos snažnom protivljenju Turkiye prisutnosti YPG-a, sirijskog produžetka terorističke organizacije PKK u sjevernoj Siriji, SAD se udružio s grupom u borbi protiv Daesha.
U klasičnom slučaju razlikovanja između onoga što oni očigledno smatraju „dobrim teroristom i lošim teroristom“, SAD je pružio vojnu obuku i značajnu vojnu podršku YPG-u, tvrdeći da je to bilo ključno u borbi protiv Daesha.
Unatoč opravdanim sigurnosnim zabrinutostima Turkiye kao saveznika u NATO-u, SAD nastavlja podržavati YPG/PKK – koju su Turkiye, SAD i EU naveli kao teroristička organizacija i odgovornu za smrt više od 40.000 ljudi, uključujući žene, djecu i dojenčad.
Potreba za posredovanjem Turkiye
Bez obzira na njihovu geopolitiku, jedan od prioriteta NATO saveznika, kao i mnogih zemalja koje nisu članice, u vezi s Turkiye mogao bi biti nastavak njene uloge u olakšavanju ukrajinskog dogovora o žitu, koji igra ključnu ulogu u očuvanju globalne sigurnosti hrane.
S obzirom na još jedan mandat vodstva pod Erdoganom, velika je vjerovatnoća da će Turkiye istrajati u svojoj ključnoj ulozi garanta inicijative.
"Uloga Turkiye u posredovanju u sporazumu o koridoru žita je nešto na čemu su zemlje širom svijeta, a ne samo Zapad, zahvalne. Željeli bi da Turkiye nastavi da igra tu ulogu", kaže Bryza.
"Potrebno nam je to ukrajinsko žito da dospije na globalna tržišta, kako bismo pomogli Ukrajini i kako bismo osigurali sigurnost hrane u cijelom svijetu, da ne bismo vidjeli glad, naročito u zemljama u razvoju."
