Mačka "Mia", pronađena 36 dana nakon razornih zemljotresa u turskom Hatayu, postala je prava maskota kontejnerskog naselja u kojem su smještene žrtve zemljotresa.
U prvom zemljotresu koji se dogodio 6. februara, 22-godišnja studentica Fatma Betul Akbulut i njena porodica jedva su izašli iz teško oštećene kuće.
Fatma je ispričala da su mačku uspjeli pronaći tek nakon 36 dana od zemljotresa.
Mačka "Mia" od tada zajedno s drugim ljudima živi u kontejnerskom naselju u Antakyi.
Fatma se prisjetila strašnog zemljotresa, napominjući da je podrhtavanje bilo veoma snažno i da nije znala šta uraditi u tim momentima.
Jedva izašli iz teško oštećene kuće
Kako je kazala, nakon što je s porodicom jedva izašla iz teško oštećene kuće, nije uspjela pronaći svog ljubimca.
"Mi smo živjeli u prizemlju, a moja nana i dedo su živjeli na drugom spratu. Deda je ostao zaglavljen ispod zida. Mi smo prvo uspjeli ukloniti ruševine i izaći, pa smo onda spasili nanu i dedu", ispričala je ova djevojka.
Mačku joj je poklonio njen profesor matematike dok je još bila mače, koje su, kako je kazala, pazili s velikom ljubavlju i pažnjom.
Kako kaže Fatma, mačka je možda izašla iz kuće kada je njen otac otvorio vrata kuće odmah nakon zemljotresa.
"Pokušavali smo danima da je nađemo, ali bezuspješno. Međutim, kada smo kasnije otišli do kuće da uzmemo neke stvari, bila je na vratima i odmah je krenula prema meni. Zagrlila sam je snažno i donijela u kontejnersko naselje gdje je postala prava maskota i svi je mnogo vole", ispričala je Fatma.
Mačka kao uspomena na stradalog prijatelja
Fatmin otac, Mehmet Kadir Akbulut, kazao je da su skoro izgubili nadu da će je naći, ali su bili presretni kada su je ponovo vidjeli.
Podsjetio je da je mačka kod njih već godinu dana i da su je mnogo zavoljeli.
"Mojoj kćerki je ovu mačku poklonio moj dobar prijatelj, nastavnik. Nažalost, on kao i majka ove mačke i druge njegove mačke poginuli su u zemljotresu. Ova mačka nam je praktično ostala kao uspomena na tog prijatelja", kazao je.
Fatma Akbulut (67), koja također stanuje u istom kontejnerskom naselju, ističe kako im je kuća uništena i da su izgubili sve, te da u tim teškim momentima utjehu bar malo pronalaze u ljubavi prema mačkama.
