Turski parlament             Foto: AA

Izbori održani 14. maja pokazali su se razočarenjem za zajedničku tursku opoziciju, jer su bili daleko ispod i u predsjedničkoj trci i na parlamentarnim izborima.

U predsjedničkoj trci aktuelni predsjednik Recep Tayyip Erdogan dobio je 49,52 posto glasova, što ga stavlja daleko ispred opozicionog protivnika Kemala Kilicdaroglua koji je dobio 44,88 posto glasova. Savez predvođen Erdoganom također je osvojio parlamentarnu većinu.

Prije izbora, šest ideološki različitih opozicionih stranaka – od ljevičara do turskih nacionalista i konzervativaca – okupilo se kako bi formirali Nacionalni savez pod vodstvom lijeve Republikanske narodne partije (CHP). Neka predizborna istraživanja čak su dala opozicionom savezu prednost u odnosu na Narodni savez koji predvodi Erdogan.

Ali izborni rezultati su pokazali da sastav opozicionog saveza nije bio toliko privlačan turskom biračkom tijelu jer četiri konzervativna partnera iz „Šestorke“ – Gelecek partija, Deva partija, Saadet partija i Demokratska partija – nisu ispunila očekivanja njihove političke baze, Nacionalnog saveza i Kilicdaroglua.

Male stranke s velikim dobicima

Međutim, ove četiri stranke osvojile su više zastupnika na CHP listi nego što su mogle osvojiti da su se na parlamentarne izbore kandidirale pod vlastitim stranačkim znakom.

Ali u onome što se čini kontradikcijom, udio glasova glavne opozicije (25,3 posto) nije značajno porastao u odnosu na izbore 2018. (22,6 posto) uprkos tome što su četiri stranke izjavile da podržavaju CHP.

Prema prosjeku nekoliko anketnih istraživanja, ukupan udio glasova četiri stranke je projektovan na oko 5 posto. Ali čini se da je udio glasova CHP-a porastao za samo 2,7 posto.

Zanimljivo je da je, uprkos lošim rezultatima, Gelecek partija, koju vodi Ahmet Davutoglu, bivši premijer, osvojila 10 zastupnika, dok je Deva partija bivšeg ministra finansija Alija Babacana dobila 14 zastupnika.

S druge strane, Yeni Refah partija (YRP) pod vodstvom Fatiha Erbakana osvojila je gotovo tri posto glasova, više od Deva i Gelecek partije zajedno. Fatih Erbakan je sin Necmettina Erbakana, osnivača pokreta Milli Gorus, koji je nekada uključivao Recepa Tayyipa Erdogana i neke od njegovih sljedbenika.

Dok je YRP, dio Narodnog saveza koji je na parlamentarne izbore izašao pod svojim logom, osvojio pet zastupnika, Deva i Gelecek partije, koje su kandidovale svoje kandidate na CHP listi, dobile su ukupno 24 zastupnika.

To vrijedi i za Saadet partiju, koja je, prema predizbornim istraživanjima, dobila oko jedan posto. Ali stranka je tražila 10 zastupnika, dva puta više od YRP-a.

Demokratska partija, koja je prema predizbornim anketama dobila mnogo manje od jedan posto, također je tvrdila da ima tri zastupnika u parlamentu, što je nesrazmjeran broj zastupnika u poređenju s njenim stvarnim glasovima u turskom biračkom tijelu.

Nesrazmjeran parlamentarni uspjeh ove četiri opozicione stranke na listi CHP-a je nešto što je privuklo pažnju mnogih političkih analitičara.

„Najveće džeparenje u turskoj političkoj historiji“

Predsjednik Erdogan također je komentirao ovo pitanje nakon izbora.

"CHP je bio podvrgnut najvećem džeparenju u turskoj političkoj historiji, ili, kako oni to vole, najvećem potresu mozga u historiji, preko svojih partnera s kojima je zajedno izašao na izbore", napisao je na Twitteru.

Predsjednik je dodao da su Kilicdaroglua prevarili "njegovi prijatelji za stolom", misleći na nadimak njegovog saveza "Šestorka".

Ako zastupnici četiri konzervativne stranke izabrane na CHP listi napuste glavnu opoziciju, kako neki vjeruju, Kilicdarogluova stranka imat će samo 130 zastupnika, što je lošiji ishod za najstariji politički blok u zemlji od izbora 2018. kada je dobila 146 zastupnika.

Dobitna kombinacija

Izbori 14. maja pokazali su pouzdanost Erdoganovih nacionalističkih i konzervativnih saveznika u rasponu od Partije nacionalističkog pokreta (MHP) do YRP-a, Partije velikog jedinstva (BBP), nacionalističke partije, i Huda-Par, pokreta sa stabilnom bazom u jugoistočnim i istočnim regijama Turkiye.

Jednostavno zbrajanje glasova ovih stranaka pokazalo je da je Erdogan, vješt političar s jakim konzervativnim uvjerenjima, dobro izračunao, za razliku od Kilicdaroglua.

Dok je Narodni savez dobio 49,47 posto glasova u parlamentu, Erdoganova AK partija osvojila je 268 zastupnika sa 35,61 posto. MHP, koji je dugo predvodio Devlet Bahceli, u velikoj mjeri je zaštitio svoj udio glasova od 2018. godine, dokazavši da mnogi anketari nisu u pravu i tvrdeći da ima 50 zastupnika.

YRP je također imao jake rezultate uprkos činjenici da je osnovan prije samo pet godina, dok je BBP zadržao svoj udio glasova na oko jedan posto. Huda-Par, koji se kandidovao na listi AK partije, osvojio je četiri zastupnika.

Kao rezultat toga, Narodni savez, predvođen Erdoganom, dobio je parlamentarnu većinu sa 323 zastupnika, uključujući pet zastupnika YRP-a od ukupno 600 zastupnika.

Gubitna karta

S druge strane, Kilicdarogluovi i konzervativni i nacionalistički saveznici imali su slab rezultat i na predsjedničkim i na parlamentarnim izborima 14. maja.

Dok je Kilicdaroglu dodao još tri partnera Nacionalnom savezu, opozicioni blok je dobio 35,02 posto glasova, što odgovara porastu od jedva jedan posto u odnosu na izbore 2018. godine. Opozicija je očekivala da će dobiti parlamentarnu većinu, ali je uspjela dobiti samo 212 zastupnika.

Dok je CHP dobio četvrtinu ukupnog broja glasova, što je razočaravajući rezultat za glavnu opoziciju, Kilicdarogluov nacionalistički saveznik Iyi partija također nije mogao povećati svoje glasove, ostajući ispod 10 posto sa 43 zastupnika.

Partija zelene ljevice, u okviru koje je HDP, povezan s terorističkom organizacijom PKK, vodio svoje zastupnike, dobila je 8,82 posto glasova. To je pokazalo pad baze podrške HDP-u, koji je na prethodnim izborima dobio 11,7 posto glasova. HDP je izjavio da podržava Kilicdarogluovu predsjedničku kandidaturu.

TRT Balkan / agencije