Tetris: Netipično sredstvo protiv traumatskih sjećanja

Nakon traumatičnog događaja, ljudi mogu ponovo iskusiti traumu u obliku nametljivih sjećanja, koja se mogu opisati kao uznemirujuća sjećanja događaja koji neočekivano prekidaju svakodnevni život – koji se obično nazivaju ‘flashbackovi’. Štaviše, žrtve traume mogu biti nesvjesne da je ono što doživljavaju samo sjećanje i umjesto toga imaju osjećaj da ponovo proživljavaju događaj.

Ova sjećanja su klinička karakteristika akutnog stresnog poremećaja (ASD) i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Američko udruženje psihologa definira ASD kao “onemogućavajuće psihičko stanje koje se može pojaviti odmah nakon izlaganja traumatskom događaju”. Ako simptomi traju duže od mjesec dana, dijagnoza prelazi u PTSP.

Oba poremećaja uzrokuju značajan stres kod ljudi i narušavaju svakodnevno funkcionisanje, a rješavanje ‘flashbackova’ je ključni dio smanjenja tih posljedica. Ovdje dolazi Tetris.

"I dalje postoji vrlo malo preventivnih tretmana zasnovanih na dokazima za ljude koji su bili izloženi traumatičnom događaju", rekla je za TRT World dr. Laura Singh iz Laboratorije za emocionalne mentalne slike na Univerzitetu Uppsala.

To znači da i dalje postoji potreba za preventivnim mjerama protiv PTSP-a, "jer je većina tretmana prilagođena pacijentima kojima je već dijagnosticiran", dodala je.

Ali kako bi tako jednostavna slagalica pomogla kod tako složenog poremećaja? I zašto bi, na prvom mjestu, istraživači razmišljali o tome da daju šansu Tetrisu?

Konsolidacija sjećanja

Formiranje trajne memorije, koja se zove konsolidacija sjećanja, dugotrajan je proces.

Nakon što se svjedoči nekom događaju, postoji teorija da um radi na učvršćivanju tog iskustva, pretvarajući ga u dugoročno pamćenje. Za to je, međutim, potrebno vrijeme. A taj vremenski okvir čini sjećanje podložnim intervenciji.


Dakle, ako se dogodi prekid koji se nadmeće s detaljima traumatskog sjećanja - u ovom slučaju, vizuelnim aspektima - onda bi mozak trebao dodijeliti svoje ograničene kognitivne resurse tom zadatku umjesto da radi na konsolidaciji sjećanja.
Štaviše, psiholozi su dalje teoretizirali da bi svjesno sjećanje na taj događaj dovelo do toga da se pamćenje aktivira, što ga čini ponovo osjetljivim. Stoga bi interferencija nakon prisjećanja ponovo oslabila pamćenje prije nego što bi se ponovo pohranila u mozgu.

Igra poput Tetrisa, koja zahtijeva mentalnu energiju da razradi vizualne i prostorne odnose, mogla bi prekinuti proces konsolidacije sjećanja i ublažiti nametljiva sjećanja na traumu.

Reduciranje traumatskih sjećanja

Sedamdeset i jedna osoba koja je upravo doživjela saobraćajnu nesreću dovedena je na odjel hitne pomoći bolnice John Radcliffe u Oxfordu, UK. U roku šest sati od nesreće, polovina njih je dobila prilično bizaran zadatak: ukratko vizuelizirati i opisati najgore trenutke nesreće, a zatim deset minuta igrati Tetris.

Proces se odvijao dva puta, a pojedinci su igrali Tetris ukupno 20 minuta, kao dio studije koju su, između ostalih institucija, proveli istraživači sa Instituta Karolinska i Univerziteta Oxford.

Svrha traženja od ljudi da se prisjete nesreće bila je reaktivacija sjećanja u umu, čineći ga tako podložnim intervenciji, odnosno Tetrisu. Pacijenti su zatim zamoljeni da zabilježe koliko su nametljivih uspomena iskusili u sedmici nakon nesreće.

Sedam dana kasnije, istraživači su otkrili da su pacijenti koji su igrali Tetris nakon prisjećanja traume prijavili da imaju manje nametljivih uspomena od onih koji nisu. Da budemo precizniji, igranje Tetrisa smanjilo je broj ‘flashbackova’ za 62 posto.

Ublažavanje dugotrajnih sjećanja na traumu

U dvije druge studije, istraživači su uspjeli značajno smanjiti nametljiva sjećanja pacijenata koji su bili izloženi traumatskim filmskim snimcima tokom sedmice nakon iskustva koje je izazvalo traumu.

Od učesnika je također zatraženo da se prisjete traumatskog iskustva, a zatim su dobili uputstva da igraju Tetris. No, dio tih studija vrijedan pažnje je da je proces opoziva-intervencije pokrenut nakon 24 sata u jednoj studiji, a u drugoj nakon četiri dana.

Igra može čak i smanjiti ‘flashbackove’ ljudi s dugotrajnom traumom, kao što je pokazala studija provedena u Njemačkoj koja je uključivala 20 psihijatrijskih pacijenata koji pate od složenog PTSP-a, koji su doživjeli traumatski događaj pet sedmica prije intervencije.

Istraživači su ciljali određene ‘flashbackove’ jedan po jedan, primjenjujući svaki put proces prisjećanja-intervencije. To je, naravno, bilo uz terapije kojima su se pojedinci podvrgavali u psihijatrijskoj ustanovi.

Rezultati su pokazali da su, nakon intervencije, pacijenti prijavili smanjenje od 64 posto bljeskova koji su bili ciljani, za razliku od minimalnih 11 posto smanjenja ‘flashbackova’ koji nisu bili ciljani.

Povećanjem vremenskog intervala između traume i intervencije, ove studije su pokazale da je moguće intervenirati i u učvršćenijim sjećanjima.

Također su ponovili da je Tetris intervencija funkcionirala samo ako je sjećanje opozvano, ili aktivirano, neposredno prije igranja igre − što znači da je kombinacija neophodna da bi se vidjeli efekti.

Koliko traju učinci?

Istraživači s Univerziteta Uppsala ponovili su inicijalnu studiju u odjelu hitne pomoći švedske bolnice i primijenili isti proces opoziva i intervencije na 41 pacijenta koji su bili podneseni urgentnom centru u roku 72 sata.

Ali ovaj put su pogledali broj upada u prvoj i petoj sedmici nakon intervencije u bolnici.

Otkrili su da, u poređenju s ljudima koji nisu imali intervenciju, oni koji jesu prijavili su 48 posto manje nametljivih sjećanja u prvoj sedmici, a 90 posto manje u petoj sedmici, što je mjesec za početak PTSP-a.

Ovom studijom istraživači bi "mogli pokazati prve naznake da učinci mogu trajati do mjesec nakon traumatskog događaja", objasnio je dr. Singh, koautor članka.

Još nije utvrđeno koliko dugo efekti mogu trajati, ali Singh i kolege trenutno provode daljnja istraživanja o ovoj temi. "Kada ovi rezultati budu finalizirani, možemo s većim povjerenjem tvrditi o dugoročnim efektima ovakve intervencije", kaže Singh.

Preventivne posttraumatske intervencije

Iako intervencija Tetrisom još nije dio kliničke prakse i potrebna su daljnja istraživanja, pokazalo se da je to jednostavna, rana i neinvazivna strategija koja bi mogla spriječiti pojavu PTSP-a.

I ovdje nije riječ isključivo o Tetrisu. Istraživači su pretpostavili da bi bilo koja druga igra ili zadatak s visokim vizuelno-prostornim zahtjevima, kao što je Candy Crush, mogao imati isti učinak.

Iako je važno napomenuti da ova vrsta intervencije cilja samo na povratne trenutke i nije zamjena za terapiju, ona nosi ključni potencijal iz nekoliko razloga.

Tetris podrazumijeva intervenciju niskog intenziteta. Nakon studije na odjelu za hitne slučajeve u Oxfordu, pacijenti su izjavili da je, općenito gledano, bilo vrlo lako, vrlo korisno i minimalno uznemirujuće. Nisu uočeni niti prijavljeni nikakvi štetni učinci intervencije.

Studija je citirala jednog učesnika, koji je rekao: „Sigurno sam skrenuo misli s nje (nesreće) u trenutku kada bih vjerovatno sjedio razmišljajući i žalio sam sebe... kada bi ti cjelokupna situacija prolazila kroz glavu i sami ste u ranjivom trenutku nakon što vas je ekipa hitne pomoći napustila.”

Drugi učesnik je rekao da im je Tetris pomogao da se fokusiraju i da im je vratio neku „normalnost“ u misli.

Dr. Singh je također primijetio da „zahtijeva malo resursa (tj. može se uraditi na pametnom telefonu), može zahtijevati malo smjernica od istraživača/kliničara i ima potencijal za samostalnu administraciju u budućnosti.”

To čini intervenciju „šire dostupnom i u dijelovima svijeta gdje je pristup tradicionalnim tretmanima mentalnog zdravlja ograničen, ali je trauma jednaka“.