Manje poznat podatak je da se u Srbiji, tačnije na Institutu „Mihajlo Pupin“ u Beogradu 1963. godine izumila „Beogradska šaka“, prva protetička robotska šaka na svijetu. Ovaj izum, inače preteča svih budućih ortopedskih pomagala, bio je toliko značajan da je za njim uskoro zavladala pomama i u svijetu.
Šta je „Beogradska šaka“?
Naučnici u svijetu su se šezdesetih godina prošlog stoljeća takmičili u tome ko će otići korak dalje u robotici, disciplini koja stasava nedugo nakon Drugog svjetskog rata, a među njima i dvojica srpskih – Rajko Tomović i Miodrag Rakić.
„Ova dvojica profesora Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu željela su riješiti postojeći problem šake, odnosno hvataljke, koja bi bila slična ljudskoj šaci, u cilju pružanja pomoći osobama koje nemaju šaku. Do ovog izuma došli su u Laboratoriji za automatsku kontrolu Instituta 'Mihajlo Pupin' na kojem će se, kasnijih godina, dešavati i druge revolucionarne stvari“, objašnjava za TRT Balkan Ivan Stanić, viši kustos zbirke Automatike i robotike u Muzeju nauke i tehnike u Beogradu.
Robotska šaka je imala pet prstiju, mioelektrično upravljanje i senzorsku povratnu spregu, a mogla je da izvede dvije osnovne radnje - stiskanje u pesnicu i skupljanje sa ispruženim prstima.
Pokretao ju je motor jednosmjerne struje.
Najveći uspjeh njenih izumitelja ogleda se u činjenici da su prvi u svijetu uspjeli, u konačnici, riješiti sinhronizaciju rada prstiju.
Ovo tehnološko čudo svoju namjenu preusmjerava u naučne/eksperimentalne svrhe, pa stiže i do Sjedinjenih Američkih Država.
„Kada su američki naučnici čuli za beogradski izum, tražili su da im se dostavi jedan primjerak 'Beogradske šake'. NASA je željela iskoristiti njene mogućnosti za svoju misiju na mjesecu, s ciljem uzimanja uzoraka s površine Mjeseca. Međutim, 'Beogradska šaka' izumljena je kao zamjena za ljudsku, nije mogla podnijeti prevelik teret, stoga im, u tom smislu, nije bila od koristi. Međutim, ona je poslužila kao uvertira za dalju razmjenu ideja između srpskih i svjetskih naučnika, prvenstveno američkih i ruskih“, dodaje Stanić za TRT Balkan.
Danas se šaka čuva u Muzeju nauke i tehnike u Beogradu, a svoje mjesto našla je i na poštanskoj markici.
Napredno razmišljanje naučnika iz Srbije
Zahvaljujući Rakiću i Tomoviću, na Institutu „Mihajlo Pupin“ u Beogradu formirana je Laboratorija za automatsku kontrolu u kojoj će se kasnije razvijati brojne inovacije iz svijeta robotike.
Međutim, bitno je naglasiti da je Rajko Tomović i prije uspjeha s „Beogradskom šakom“ nizao uspjehe, prije svega, kreiranjem prvog digitalnog računara u bivšoj Jugoslaviji, nazvanog CR-10.
„Sama činjenica da je krajem pedesetih godina samo pet država u Evropi imalo digitalni računar, govori koliko je Tomović bio ispred svog vremena“, zaključuje Stanić za TRT Balkan.
Sve knjige koje su iznikle iz njihovog pera prevođene su na brojne svjetske jezike, a svi njihovi i kasniji izumi bili su referentni za buduća svjetska istraživanja u polju robotike, zbog čega će se istraživanja i djela na tom polju, koja su nastala u Beogradu, svrstati pod naziv „Beogradska škola robotike“, koji je i danas prisutan i itekako priznat.
