Dokumenti poput povelja, statuta i zakonika, koji su pisani kao dokazi akcija ili promjena koje su utjecale na društvo i način života, zabilježili su neke od najvažnijih trenutaka u balkanskoj historiji.
Ovi dokazi se protežu kroz vremena, od pisanih poruka na pločama do drevne tinte na papirusu, a većinu dokumenata su potpisali pojedinci koji su posjedovali veliku moć i utjecaj.
Veliki broj dokumenata koji su preživjeli burna dešavanja tokom godina na Balkanu danas je sačuvan samo u fragmentima.
Mnogi dokumenati koji su ostavili trag u historiji Balkana nisu uspjeli preživjeti zbog raznih faktora koji su doveli do njihova uništenja.
Naprimjer, crni februar 2014. godine u Bosni i Hercegovini, kada je u građanskom buntu izgorjelo nekoliko stotina hiljada dokumenata Arhiva BiH, gdje su se čuvali rukopisi s kraja osmanskog perioda, dokumenti iz 40 godina austrougarske vladavine, perioda između dva rata te vladavine NDH.
Ali, ono što su balkanske ruke uspjele očuvati do danas njeguje se i podsjeća na vremena koja su kreirala prostore modernog Balkana.
Ahdnama
Ahdnama je jedan od najvažnijih pravnih i diplomatskih dokumenata u političkoj historiji Bosne i Hercegovine.
Osmanski sultan Mehmed II Fatih je, nakon osvajanja Bosne, 28. maja 1463. godine, bosanskim franjevcima na polju u Milodražu kod Kiseljaka izdao čuvenu Ahdnamu.
Izdavanju Ahdname prethodio je čuveni govor gvardijana Bosanske franjevačke kustodije fra Anđela Zvizdovića, u kojem je on od sultana Mehmeda II Fatiha zatražio garanciju života i slobodu ispovijedanja vjere za katolike, obećavši mu pri tome da će biti "poštovan kao bosanski kraljevi".
U znak poštovanja, sultan je svojim plaštom ogrnuo fra Anđela Zvizdovića.
Povelja Kulina bana
Najstariji je do sada pronađeni očuvani bosanski državni dokument, ali i jedan od najstarijih kod svih južnoslavenskih naroda i država.
Povelja ne samo da je jedan od najznačajnijih i prvih zvaničnih dokumenata među zemljama ovog dijela Evrope i svijeta o trgovinskoj saradnji, o slobodi kretanja ljudi, ideja, roba, već se njen značaj ogleda i u tome što se tiče boravka u zemlji Bosni i sigurnosti koju garantuje Kulin ban.
Povelja Kulina bana napisana je 1189. godine i najstarija je bosanska isprava, pisana bosanskim književnim jezikom, ćiriličnim pismom bosančicom i latiničnim pismom na latinskom jeziku. To je dvojezični dokument, što znači da je namijenjen i onima koji ne razumiju bosanski jezik.
Povelja je ne samo do sada najstariji pronađeni očuvani bosanski državni dokument, već i Povelja bosanskoga bana i najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država. Potvrđuje državnost Bosne i Hercegovine u 12. stoljeću i prvi je bosanskohercegovački dokument upućen stranom vladaru.
Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika. S prvog aspekta može se reći da je Kulinova povelja "rodni list" bosanske državnosti.
Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća. Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u Dubrovniku.
Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Peterburgu u Rusiji.
Dubrovački statut
Dubrovački statut je srednjovjekovni pravni kodeks grada Dubrovnika koji je nastao u 13. stoljeću. To je bio jedan od najznačajnijih pravnih dokumenata u Evropi u to vrijeme, a ujedno i najstariji sačuvani evropski gradski statut.
Dubrovački statut sadržavao je brojna pravila i propise koji su regulirali gotovo sve aspekte života u gradu, uključujući trgovinu, gradnju, obrtništvo, obrazovanje, ali i društveni i politički život Dubrovnika.
Statut je sadržavao i pravila koja su regulirala javne službe, sudstvo i izbore, a bio je temelj dubrovačkog društva i političkog sistema.
Dušanov zakonik
Dokument koji je izdao srpski kralj i car Stefan Dušan u 14. stoljeću.
Zakonik je regulirao državne poslove, kao i odnose između vladara i naroda.
„Sve sudije da sude po zakonu pravo, kako piše u Zakoniku, a ne da sude po strahu od cara", citat iz Dušanovog zakonika na postolju spomenika ispred Palate pravde u Beogradu.
Zakon je donesen s ciljem da se srpska država uredi propisima koji bi važili za kompletno carstvo i podjednako za sve podanike. Prava i obaveze pojedinih staleža, kao i odnosi među staležima, detaljno su regulisani kako bi se uveo red u državi.
Pored propisa koji uređuju položaj srpske crkve i vladara, Zakonik je sadržavao i propise o bračnom pravu, građanskom pravu i krivičnopravne propise, kao i pravila sudskog postupka. S obzirom na širinu oblasti društvenih odnosa koje je uređivao, Zakonik se može smatrati ustavom srednjovjekovne Srbije.
