Tog ljeta 1995. godine, Omer, Hazim i Beriz Mujić, otac i sinovi, kao i mnogi drugi ljudi iz Srebrenice krenuli su u potragu za slobodom, ne znajući šta ih čeka na putu.
Beriz i Hazim su bili premladi da bi shvatili užas koji se sprema.
Nažalost, nisu preživjeli kao ni hiljade drugih koji su se kretali u istoj koloni, koloni Marša smrti.
Beriz Mujić, koji je imao samo 17 godina kada je ubijen, najmlađa je žrtva koja će biti ukopana ove godine na kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica. Njegovi posmrtni ostaci nedavno su ekshumirani, a bit će ukopan uz brata Hazima, koji je ukopan 2013. godine.
Njihov brat Seid, koji je tada imao 10 godina, danas se na mezarima svoje braće prisjeća te tragične 1995. godine.
„Ukopao sam oca 2010. godine, tri amidžića pa sam onda 2013. ukopao mlađeg brata koji je imao 15 godina. Za vrijeme pada ja sam imao 10 godina. Beriz je imao 17, a ovaj srednji je imao 15 godina. Ja sam preživio sigurno jer sam imao 10 godina. Da sam bio stariji, možda ni ja ne bih bio ovdje, ali šta ćeš... Gotovo je prošlo 30 godina, a njegovi ostaci su nađeni, vrlo, vrlo malo. Jedna noga i možda malo kostiju“, izjavio je Seid Mujić.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci preživjelih članova porodica.
Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića. Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta, od čega je 77 masovnih grobnica.
Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine. Za više od hiljadu žrtava genocida i dalje se traga.
