Svako od nas danas proživljava svoj Veliki petak vrijeme kada osjećamo ostavljenost od drugih ljudi, vrijeme kada osjećamo odvojenost od obitelji pogotovo one obitelji koje imaju djecu, a koja su otišla daleko i rijetko dolaze, poručio je u intervjuu za Anadoliju fra Mario Katušić, gvardijan i župnik Franjevačkog samostana "Duha Svetoga" u Fojnici.
"Nalazimo se u Velikom tjednu koji je jako sadržajan. Obilježili smo Veliki četvrtak kada se sjećamo Kristove posljednje večere. Danas je Veliki petak vrijeme muke Kristove, vrijeme poniženja. To je trenutak kada svi oni ljudi koji su mu klicali na Cvijetnicu pri njegovom ulasku u Jerusalem, okreću mu leđa taj dan i viču - raspni ga, raspni ga. I mi živimo u teškom vremenu, vremenu poslije korone, vremenu kada i u Bosni i Hercegovini svjedočimo odlascima. Obitelji su rasturene. Zatim su to ekonomske prilike koje teško našem čovjeku omogučavaju jedan normalan i dostojanstven život. Tu su poskupljenja u kojima se nalazimo i kojima svjedočimo stalno gdje su cijene otišle jako visoko, a gdje plaće i mirovine naših ljudi se nisu pomaknule ili su otišle tek neznatno što opet ne omogućuje dostojan život. Tu su onda razni drugi životni problemi sa kojima se suočavamo. Rat je tu na pragu Europe, odnosno u Europi. Sve to utječe na nas, na našu komociju, na naš dobar život. Sve su to pojedinačni Veliki petci sa kojima se jedni lako, a drugi teško nose", poručio je fra Katušić.
Uskrs je pobjeda
Ali, kaže, nakon Velikog petka i nakon te Velike subote kada Isus boravi u grobu dolazi uskrsnuće.
"To je pobjeda života. Pobjeda nad svim tim patnjama koje su se desile. Pa evo možda bi i našem čovjeku bio vjernik ili nevjernik, bio ove ili one vjere važno je razumjeti da nakon Velikog životnog petka, nakon tih muka i tragedija, ako zaista vjerujemo u bolje, ako zaista želimo sebi bolje da možemo mijenjati. I to da možemo mijenjati političku situaciju, da možemo mijenjati ekonomsku situaciju, da možemo mijenjati osjećaj loš u društvu koji se ponekada stvara, da mi svojim radom, mijenjanjem sebe možemo puno doprinijeti. I to je taj Uskrs. To je ta pobjeda nad grobom, pobjeda nad križom, nad mukom, nad patnjom, pobjeda nad onim ljudima koji su nam negdje u životu okrenuli leđa kao što su Isusu okrenuli. Evo da to sve negdje ujedinjujemo u Uskrsu i da nakon svake muke dolazi život samo ako mi to želimo", navodi fra Katušić.
Uskrs kaže nije samo ofarbano jaje i poklon nego mnogo više od toga.
"Svjedočimo da je Božić najviše medijski popračen i najviše prisutan u trgovini, dok Uskrs zbog svoje ozbiljnosti, svoje težine i tog vremena koje dolazi pred Uskrs, odnosno vremena Korizme ono je uvijek tiho. Ono je uvijek mirno. Nema veselih boja, nema slavlja tako da i sam Uskrs nije otišao u smjeru samo farbanja jaja. Nije otišao u smjeru u kojem želi da se proda. Uskrs i to vrijeme pred Uskrs kroz cijeli tjedan je vrijeme posvećenosti, duhovnosti, priprave sebe, priprave negdje svog unutarnjeg stanja za proslavu Uskrsa. To je vrijeme spokojnije kada više razmišljamo o svojoj nutrini. To je vrijeme ispovijedanja, vrijeme razmišljanja o svojim propustima i pogreškama. Ono nije obuzeto veselim pjesmama kao što su neki drugi blagdani i svetkovine, šarenilom. Ono je tiho i mirno. To je važno. i to je ta ljepota velikih dana, velikih naših obreda koji se događaju počevši sa Cvjetnicom pa do Uskrsa. Puno je sadržaja. Puno je simbolike. Puno je svečanosti. Ali, ne te svečanosti koja je površna i prazna nego ona koja u sebi nosi jednu dubinu, jednu poruku. Gdje svaki pokret govori nešto i govori za sebe", ističe fra Katušić.
Mnoge općine i dalje izgledaju kao da je rat tek stao
Govorio je i o tome kako obitelji u Bosni i Hercegovini dočekuju ovogodišnji Uskrs, odnosno kako bi to zapravo trebalo biti.
"Jedna obitelj u Bosni i Hercegovini danas teško da normalno dočekuje Uskrs. Jer, to su uglavnom obitelji koje su razorene, koje su se razišle i više nisu jedni sa drugima. Dobro bi bilo da jedna bosanskohercegovačka obitelj može u svojoj domovini Bosni i Hercegovini dočekati Uskrs, da može u zajedništvu obitelji proslaviti tu najveću kršćansku svetkovinu na kojoj počiva cijela jedna kultura, počiva graditeljstvo, počiva umjetnost u glazbi, u slikarstvu. To je puno toga. To bi jedna obitelj trebala dočekati. No, nažalost svjesni smo da u Bosni i Hercegovini odavno to više ne možemo očekivati. Ali, možemo se nadati. Jer, Uskrs uvijek okuplja obitelj kroz liturgijsko zajedništvo, kroz blagovanje posvećene hrane na Uskrs, koja je vrlo lijepa. To je lijep običaj kada se nosi hrana na blagoslov u crkvu, a onda obitelj sa posebnom pozornošću, sa posebnim poštivanjem blaguje tu hranu koju su dobili radom svojih ruku, na svojoj zemlji. Proljeće je i normalno da u tom svom buđenju i prirodi budi se i čovjek. Budu se život. Budi se volja za životom kao što i Uskrs jeste buđenje na život. To bi možda bilo najbolje. Ali, vidimo kako jeste", ističe fra Katušić.
Dao je i ocjenu da li na pravi način znamo koristiti vrednote i blagodeti kakve se recimo dešavaju u aprilu u Bosni i Hercegovini, mjesecu kada obilježavamo najveće blagdane kršćana, hrišćana, muslimana, ali i Jevreja, odnosno Uskrs, Vaskrs, ramazan i Bajram, te Pesah.
"To je i uloga i zadatak religijskih zajednica da svojim propovijedanjem, svojim životom, svojim primjerom nadopunjuju i izgrađuju društvo u kojem živimo. Nažalost, mi smo svjesni da često to nije bila uloga vjerskih zajednica, da su bile na drugoj strani, na onoj na kojoj ne bi trebali biti. Svjesni smo da i danas postoje ljudi koji su na takvoj lošoj strani. Ali, u Bosni i Hercegovini religije jesu jedno veliko bogatstvo. To je jedna livada puna šarenog cvijeća koja bi na dobro uvijek trebala izgrađivati društvo. Žalosno je što vidimo da oni koji su najbliži crkvi i džamiji i bilo kakvoj vjerskoj instituciji da su religiozni samo izvanjski, da su religiozni samo obredno, da su religiozno samo u velikim danima, a da u svojim postupcima u biti nisu. A, oni upravo najviše reklamiraju vjerske institucije i ono čemu su posvećeni. Tako da mi bi smo trebali imati u Bosni i Hercegovini svijest da su drugi ljudi pored mene, da su drugi ljudi od Boga dani, da drugi ljudi imaju pravo na život u ovoj državi Bosni i Hercegovini jednako kao i ja i da je kao takvu izgrađujemo. Vjerujem da bi smo na tome mogli pokupiti dobre one obične bodove. Privukli bi smo ljude iz svijeta da dođu u Bosnu i Hercegovinu da vide prekrasna jutra u kojima vas istovremeno može probuditi crkveno zvono i ezan i da u takvom jednom ambijentu doživite susret religija, ali u dobru, u ljubavi, bratstvu, a ne u sukobu, ne u razdvajanju, ne u mržnji. Zato mislim da mi uvijek kao vjerski ljudi možemo i trebamo puno više raditi danas na izgradnji Bosne i Hercegovine za budućnost", ističe fra Katušić.
Govorio je i o tome kakvo je stanje vjernika katolika u Fojnici, ali i srednjoj Bosni i kakav je odnos politike spram toga.
"To su pitanja uvijek teška. Brojčano, naime mi smo u opadanju vrlo, vrlo rapidno. Toga smo svjesni. I vrlo mali broj katolika ostaje ovdje. Kakav je odnos vlasti prema svemu tome? Mi znamo kakva je vlast u Bosni i Hercegovini. Uvijek je usmjerena na sebe, a ne na narod. Na kraju krajeva da su usmjereni na dobrobit Bosne i Hercegovine ne bi živjeli u ovakvoj državi iz koje svi žele otići. Trideset godina nakon sukoba je dovoljno da se razvije strategija o budućnosti. Dovoljno je da se razvije strategija jedne općine, jednog kantona, nebitno. Mi to nismo uspjeli. Mi još imamo, milijun ministarstava, milijun ovih ili onih stvari. I to je sam pokazatelj odnosa vlasti prema vjernicima, prema mladima. Mi vidimo kako škole još uvijek izgledaju, kakve su nam neke općine bez osnovne infrastrukture. Tu kod nas u srednjoj Bosni ti gradovi izgledaju kao da su jučer izašli iz rata, a ne prije puno, puno godina. Trebali bi oni, mi nismo u vlasti, puno više posvetiti pažnje svakom pojedincu, potrebi pojedinca", cijeni fra Katušić.
Ne možemo mi, kaže, o društvu misliti samo kao o društvu, o zajednici, nego o svakom pojedincu koji živi na području općine, na području kantona ili države jer svaki pojedinac ima svoju težinu života, svoju žrtvu.
"Mnoga djeca žive u udaljenim mjestima, nemaju osnovne uvjete za dolazak u školu. Takvim se kategorijama treba posvetiti. Treba to razvijati. Jednostavno natjerati ljude da vole ovdje biti. Natjerati ljude da vole svoju državu. Natjerati ljude da su zadovoljni vlašću. Ali, mislim da je rezultat i ocjena tridesetogodišnjeg rada u Bosni i Hercegovini upravo ta da mladi odlaze i druga da više nema radne snage. Mi smo svjedoci, nekada se šuškalo, a danas se otvoreno govori da neke firme ne mogu pokrenuti proizvodnju, jer nema radne snage. Znači, ne trebamo puno razmišljati o nekome kako je radio, nego samo pogledati stanje u kojem se nalazimo. To je sva ocjena. Koliko mladih ostaje, koliko mladih želi otići? To je dovoljna ocjena za rad do sada", poručuje fra Katušić.
Bosanci i Hercegovci su uspavani, moraju se pokrenuti
Dao je i svoju ocjenu o tome šta bi smo trebali učiniti da nam budućnost bude bolja.
"Budućnost Bosna i Hercegovina ima. Ovdje uvijek neko živi. Uvijek su ljudi dolazili. Jedni su odlazili. Mi možemo krenuti, zapravo mi možemo preokrenuti svoju situaciju na bolje. Ali, do nas je. Mi ne trebamo očekivati izvana, ne trebamo očekivati da će nam neko doći nego mi trebamo kazati šta hoćemo ovdje. Hoćemo li razvijati turizam, hoćemo li privredu, školstvo, znanje? Hoćemo li dati ljudima mogućnost da se zaposle zato što su konkurentni, a ne zato što su podložni. Hoćemo li slobodu medija? Puno je stvari sa pitanjem hoćemo li mi to?! Ili ćemo imati svako svoga božanstva koja će poklopiti cijelu državu i držati nas u jednom ropstvu. Ljudi su otkrili da ne žele biti robovi i da ne moraju biti robovi. Zato i odlaze. Ali, do nas je. Ja vjerujem možemo bolje. Uvijek se može bolje. Ali, sa ovakvom uspavanošću teško, jer ljudi se uglavnom nizašta ne bune, nemamo proteste, a vidimo u Francuskoj oni se pokreću, vidimo i u našoj okolini dešavanja. Kod nas uglavnom po cijeli dan se pije kava i tumači se kako je stanje loše. Šta sam ja uradio da to stanje promijenim? Moramo se kao Bosanci i Hercegovci pokrenuti. Mi smo uspavani ljudi. Nemamo dovoljno samopoštovanja očito. Dozvoljavamo da nas vode nekada polupismeni ili nepismeni ljudi, vidimo da danas za mnoge stvari ne moramo imati ni diplome. Trebamo se pokrenuti. I onda možemo svoju budućnost preokrenuti. Jer, ovo je prelijepa zemlja. Ovo je zemlja lijepih planina, lijepog krša, lijepe ravnice, lijepih šuma i jezera i ovo je mjesto za odmoriti dušu i biti produktivan i biti inovativan i uživati u prirodi. Malo gdje ćemo ovako, a pošto je ovako mi za ovo možemo kazati - ovo je moje. Mogu ja otići u Bavarsku, ali to je tamo njihovo, a ovo je ovdje moje", naglasio je fra Katušić.
Govorio je i o stanju i projektima Franjevačkog samostana koji čuva veoma vrijednu kulturno-historijsku baštinu u svom muzeju.
"Franjevački samostan u Fojnici je više posjećen od stranaca nego od domaćih turista što je malo tužno i žalosno. Samostan je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine i kao takav je vrijedan. Muzejska zbirka je vrijedna. Ljudi se uglavnom iznenade kada dođu ovdje da podno Vranice, negdje u nekoj skoro pa šumi nalazi se jedna tako lijepa crkva i muzej. Zato ja pozivam ljude dođite i upoznajte svoju povijest, upoznajte sebe kroz franjevačke muzeje da i mi negdje vidimo da nismo samo skup plemena koji se ovdje kroz povijest znao tuči, nego smo mi ovdje skup ljudi koji je itekako imao svoju slavnu povijest, umjetničke dosege. To upravo treba upoznati kroz naše muzeje", kaže fra Katušić.
Imaju velike planove
"Šta je naš budući projekat? Naša crkva vapi za restauracijom. Mi imamo ovdje jedan veliki problem, a to je novac. Projekat je sam po sebi skup, crkva je velika. Tako da evo hoće li neko prepoznati važnost da fojničku crkvu treba restaurirati, da ona treba zasjati u starom svome sjaju, vidjet ćemo. Ona je sada trenutno u stanju da je statika dobra, ali je potrebno osvježenje iznutra. Potrebno je vratiti ono što je nekada imala. Hoće li to neko prepoznati, ne znam. Ali, mi svakako počinjemo razgovor sa restauratorima da vidimo što i kako bi smo mogli. Sami svojim snagama ne možemo, nemamo novca za to. Ali, ja se nadam da će i država Bosna i Hercegovina prepoznati fojničku crkvu kao važan svoj spomenik i onaj koji nas prezentira negdje vani kao kulturnu zemlju, kao zemlju koja je imala svoje lijepe trenutke i danas ih ima naravno. Pozivam sve naše sugrađane da dođu u naš muzej. Svojom posjetom ovdje oni daju obol u radu ovoga samostana, podržavaju ovaj samostan, njegovu muzejsku zbirku kao i naše izdavaštvo. Naši fratri u samostanu jako puno rade na arhivu, pronalaze termine i događaje iz povijesti koji su zanimljivi za Bosnu i Hercegovinu koji nikada nisu prezentirani, a to se posebno odnosi na Fojnicu. Time, svojom posjetom građani pomažu naš izdavački rad. Mi se uglavnom finansiramo od milodara naših vjernika, poneke donacije. Ali, to je sve premalo da bismo cijeli ovaj kompleks održavali na životu, odnosno da bi popravljali sve one kvarove koji se događaju. Zgrada je stara. Tako da svojom posjetom i tu nam pomažu", poručio je fra Katušić.
