Svrzina kuća, ljepotica Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine, biser bosanske i bošnjačke stambene kulture orijentalnog tipa, nakon obnove koja je trajala gotovo 17 mjeseci danas je ponovo otvorila svoja vrata za posjetitelje.
Jutros je upriličena i svečanost otvaranja Svrzine kuće, a tim povodom svi građani su mogli besplatno posjetiti ovaj biser arhitekture, a na samom ulazu bili su i počašćeni tradicionalnim đulbešećerkinim himberom (sokom od ruže).
Direktorica Muzeja Sarajeva Indira Kučuk-Sorguč kazala je za AA kako je u proteklom periodu urađeno mnogo toga u Svrzinoj kući.
“Prije nekih 17 mjeseci mi smo ustanovili da krovna konstrukcija kuće popušta i onda smo alarmirali javnost, Vladu Kantona Sarajevu i našeg ministra Kenana Magodu. Odmah smo dobili urgentno sredstva za sanaciju i obnovu Svrzine kuće. Završili smo krovnu konstrukciju, vanjske zidove, strehe sa čeramidom, oluke, očistili kuću, okrečili. Naravno bilo je tu mnogo još drugih radova, restauracije, preparacije, ali suštinski mi smo zapravo kuću potpuno obnovili, ono što je bilo najosjetljivije, ono što je bilo najalarmantnije”, kazala je Kučuk-Sorguč.
Podvlači kako je Svrzina kuća “naš dijamant, dijamant bosanske graditeljske, stambene kulture, bošnjačke kulture življenja”.
“Jedan atraktivni primjer ustvari kako se živjelo nekad, jedan prostor koji je intiman istovremeno i otvoren, jedan i društven i socijalan, a istovremeno i nekako tradicionalan”, kazala je Kučuk-Sorguč, te dodala:
“Možete ovdje vidjeti kamariju, dolafe, musandare, lijepe primjerke naših nošnji. Može se vidjeti kako smo mi to jeli, objedovali, kakva je sofra bila, kakva je kultura jedenja bila. Ne samo kultura življenja i stanovanja u globalnom smislu, nego svaki dio kulture naše bosanske kuće i našeg bošnjačkog, dakle muslimanskog stanovništva. Može se vidjeti koliko je kult vode bio značajan, jer čujete ovdje vodu. Ova kuća ima dvije otvorene česme. Zar to nije dovoljno reći koliko je nama važna voda bila u simbiozi sa prirodom. Koliko je voda bila važna za čišćenje tijela, za čišćenje cijelog organizma, za čišćenje duše. To se može vidjeti u svakoj od ovih soba.”
Među građanima koji su danas posjetili Svrzinu kuću bila je i Mejasa Dupanović, Bišćanka koja već nekoliko godina živi u Sarajevu. Prvi put je u Svrzinoj kući i kazala je kako je impresionarana.
“Rekla bih da je zaista čovjek civiliziran onoliko koliko čuva svoje spomenike. Ovo je jedan spomenik grada Sarajeva, preteča jedne lijepe arhitekture gdje se nekad živjelo i oličenje načina života tadašnjeg. Impresionirana sam”, kazala je Dupanović i nastavila:
“Znalo se gdje se sjedi, znalo se gdje se gosti dočekuju, znalo se gdje djeca borave. I to je ono, naša kultura, tradicija i naša baština koju mi moramo njegovati. Zaista naši mladi moraju doći, ovo obići, da vide kako su i nekada ljudi bili i kulturni i čisti i vrijedni i znali su, bili veliki, dunđeri što kažu, graditelji.”
Iz Vlade Kantona Sarajevo naveli su da je Svrzina kuća prošla kroz opsežnu rekonstrukciju, a svi radovi izvedeni su prema stručnoj projektnoj dokumentaciji certificirane projektantske kuće, uz poštivanje visokih standarda za očuvanje kulturno-historijskih objekata.
Osim sanacije, Muzej Sarajeva je izveo i tekuće radove održavanja, uključujući krečenje unutrašnjih i vanjskih zidova, te obnovu fasade. Eksponati su detaljno očišćeni, preparirani i restaurirani, a stalna postavka ponovo je uređena, kako bi posjetitelji mogli uživati u autentičnoj atmosferi ove kuće. Sada, okružena zelenilom, ružičnjakom i osvježena česmama koje simboliziraju vrelo života, Svrzina kuća je spremna da zablista u punom sjaju.
Svrzina kuća predstavlja kulturu stanovanja gradske muslimanske porodice s kraja XVIll i kroz XIX stoljeće. Kuću je sagradila ugledna sarajevska porodica Glođo, čiji je jedan od članova poznati kadija Munib ef. Glođo, koji je bio poznat po borbi za autonomiju Bosne u okviru Osmanskog Carstva. Ostavši bez muških nasljednik kuća porodičnim vezama prelazi u vlasništvo također ugledne porodice Svrzo. Svrzina kuća predstavlja tipični primjer arhitekture tog vremena, podijeljena na selamluk - javni dio i haremluk - porodični dio. Otkupljena od porodice Svrzo, sanirana je i otvorena za javnost šezdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon opsade Sarajeva, kuća je rekonstruisana i ponovo otvorena za javnost 1997. godine. Tokom 2005. godine izvršena je još jedna veća rekonstrukcija objekta, prije svega sanacija krova, kaldrme, dotrajalih instalacija i vraćanje slikarija na musandari u Velikom halvatu, koje su vremenom izgubile boju.
