Povodom smrti akademika Dževada Jahića, jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih lingvista koji je preminuo prošle sedmice, u srijedu je u svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Sarajevu održana komemorativna sjednica.
Sjednici su prisustvovali predstavnici Univerziteta u Sarajevu, Filozofskog fakulteta, Instituta za jezik, Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”, Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti i članovi porodice.
Akademkinja Hasnija Muratagić Tuna kazala je da se Jahić zalagao za afirmaciju bosanskog jezika, Bošnjaka i Bosne i Hercegovine.
"Bosna mora biti ponosna što je imala takvog čovjeka u svojim redovima", rekla je Muratagić Tuna.
U ime Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca Emir Zlatar kazao je da odlazak Jahića ostavlja prazninu koja će se teško nadoknaditi.
"Taj najveći, najznačajniji, najsveobuhvatniji, najkompleksniji projekat izrade višetomnog rječnika bosanskog jezika ostaje nezavršen. Imao sam čast da budem dio tima koji je zadnjih desetak godina intenzivno pomagao profesoru u tom autorskom radu. Vidjećemo da li će se moći skupiti snage koje bi dovršile taj projekat, koji se jednom radi u istoriji jedne zemlje", kazao je Zlatar.
Lejla Nakaš, profesorica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, kazala je da je profesor Jahić ostavio veliko djelo te je ispunio svoju naučničku svrhu.
"Sigurno je da je rječnik djelo po kojem je postao poznat izvan naučnih krugova i sigurno je djelo koje je osiguralo njegovo trajno prisustvo među budućim generacijama filologa", istakla je Nakaš.
Sanjin Kodrić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture "Preporod“, kazao je da je akademik Jahić temeljna ličnost savremene lingvističke bosnistike.
"Najznačajniji bosnistički filolog našeg vremena i jedan od najvećih koje smo ikada imali. Možemo reći na neki način naš nacionalni lingvističko-filološki bard. Njegov naučni opus, složen je i obiman, kretao se od dijalektologije, kao nauke, koju je najprije upoznavao ono što je osobenost bosanskog jezičkog bića preko sociolingvistike, preko koje ulaze u te složene društvene odnose unutar kojih funkcionira i sam jezik, pa sve do historije jezika, historije bosanskog jezika, leksikologije i leksikografije, pri čemu je historija jezika profesoru Jahiću davala na dubini njegovih lingvističkih, filoloških uvida, a leksikografija davala na toj pojavnoj širini. U tom smislu možemo pratiti i razvoj njegova naučnog opusa. Počev od početnih radova i prvih knjiga preko fundamentalno važne trilogije o bosanskom jeziku, u kojem je još krajem prošloga stoljeća 1999. godine trasiran magistralni put njegovih kasnijih radova", rekao je Kodrić.
Kako je kazao, Jahić je bio "tragalac za bitima bosanskog jezika i to je ona perspektiva iz koje je motrio i sebe i svijet oko sebe i razumijevao ono što je bosanska ne samo jezička, već uopće naša kulturna i društvena, pa i povijesna zbilja".
Dženaza-namaz akademiku Dževadu Jahiću klanjaće se u srijedu u Begovoj džamiji u 13 sati, a ukop će se obaviti u 17 sati u Prači.
Jahić je rođen 15. augusta 1948. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Rogatici. Završio je studij srpskohrvatskog jezika i jugoslovenske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu 1973. Magistarski rad pod nazivom "Lovačka terminologija i lovački žargon u govoru rogatičkog kraja" odbranio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1977. Doktorsku disertaciju pod nazivom "Ijekavskoštakavski govori istočne i jugoistočne Bosne" odbranio je 1981. na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Radio je u Institutu za jezik i književnost u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu radio je od 1975. Godine 1983. izabran je za docenta, 1989. za vanrednog, a 2002. za redovnog profesora na predmetima Historijska gramatika i Historija bosanskog književnog jezika. Od 1989. do 1993. bio je lektor i predavač srpskohrvatskog jezika i jugoslavenskih književnosti na Katedri slavenskih jezika Filološkog fakulteta Moskovskog državnog univerziteta.
Područja Jahićevog naučnog zanimanja bila su dijalektologija, historija jezika, sociolingvistika, iz kojih je objavio veći broj radova u naučnim časopisima.
Bio je član Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti.
Osim naučnog, bavio se i književnim radom, a objavio je i više zbirki pjesama.
Autor je djela: "Sedra pelinova", "Trešnjev bunar", "Vitorin vrijes", "Ijekavskoštakavski govori istočne Bosne", "Stakleni mejt", "Bošnjački narod i njegov jezik", "Rječnik bosanskog jezika" i drugih.
