Porodica, prijatelji, saradnici i poštovaoci lika i djela Hakije Turajlića okupili su se danas u Sarajevu kako bi odali počast i prisjetili se tog velikog čovjeka, na 30. godišnjicu njegovog svirepog ubistva.
Njegov život nasilno je prekinut u 57. godini na današnji dan 1993. godine.
Porodica, prijatelji i saradnici posjetili su danas njegov mezar u haremu Alipašine džamije u Sarajevu gdje je proučena Fatiha i gdje su se prisjetili mnogobrojnih djela kojima je zadužio bh. društvo i politiku.
Među prisutnima su bili i ambasador Republike Turkiye u Bosni i Hercegovini Sadik Babur Girgin i turski vojni izaslanik u BiH brigadir Mustafa Sitki Tatar. Razgovarali su s Turajlićevom porodicom i prijateljima.
Nakon toga, posjetili su i spomen-obilježje koje se nalazi na mjestu svirepog ubistva u blizini Aerodroma Sarajevo.
Među danas prisutnima je bio i Midhat Branković, Hakijin prvi saradnik i prijatelj.
"Bio sam njegov prvi saradnik od 1971. pa do njegove smrti. Ovo je tužna prilika povodom koje smo se okupili, jer je prošlo 30 godina od nesretne pogibije našeg Hakije. Prije svega, bio je veliki čovjek, ali i definitivno najkvalitetniji rukovodilac u Energoinvestu, kojeg sam ja upoznao, a tamo sam radio oko 35 godina", rekao je Branković.
Kako je kazao, Energoinvest mu je značio sve.
"Maksimalno je bio posvećen Energoinvestu koji je imao velike koristi, jer mu je Hakija bio rukovodilac. Da se nije desilo to što jeste, sve bio bilo drugačije", istakao je Branković.
Bisera Hadžialjević, direktorica Energoinvesta, poručila je da je danas tužna 30. godišnjica ubistva Hakije Turajlića.
"Za nas je bolna. Energoinvest je bio porodica i Hakiji i svima nama. Imala sam tu sreću i privilegiju da radim s rahmetli Hakijom. Bila sam mladi komercijalista koji je htio sve i učio, a oni su prepoznavali takve, koji žele da idu naprijed. Ubistvo Hakije Turajlića za nas je bio prekid nečega i što se tiče Energoinvesta i države. Da je Hakija Turajlić danas živ i svih ovih godina, sigurna sam da bi Energoinvest i privreda BiH imali itekakve koristi i privilegije. Sigurna sam da ništa ne bi išlo u pogrešnom pravcu", kazala je Hadžialjević.
Naglasila je da se oni danas, kao kompanija, bore za opstanak na inostranim tržištima, čak i u zemlji.
"To je nekada bilo mnogo drugačije, a Hakija je bio taj koji je donosio u Energoinvest sa svojim kontaktima, načinom nastupa", dodala je Hadžialjević.
Hakija Turajlić, kao potpredsjednik Vlade RBiH, otišao je 8. januara 1993. godine na Međunarodni aerodrom u Sarajevu da dočeka turskog zvaničnika Orhana Sefa Kilercioglua, koji je pratio pošiljku pomoći iz Turkiye. U cilju da se vrati u Sarajevo, morao je proći kroz teritoriju pod kontrolom bosanskih Srba gdje je UNPROFOR trebao omogućiti zaštitu. Konvoj UN-a koji je vozio Turajlića u Sarajevo je zaustavila patrola srpskih vojnika na ilegalnoj barikadi nekoliko kilometara od aerodroma.
Nakon 90-minutnog zastoja, francuski oficir UNPROFOR-a je otvorio vrata na oklopnom transporteru u kojem je Turajlić sjedio, pri čemu je srpski vojnik otvorio vatru iz kalašnjikova. Turajlić je pogođen sa sedam-osam hitaca. Francuske trupe nisu uzvratile vatru, nisu pozvale pojačanje niti su zadržale ubice.
Ubistvo Turajlića je zateglo odnose između bosanske vlade i UNPROFOR-a te je bilo razlog zašto su mirovni pregovori u Ženevi prekinuti. Ujedinjene nacije i srpska vojska su odbili sarađivati sa bosanskom vladom u istraživanju i pronalasku ubice. Srpski vojnik Goran Vasić je optužen za Turajlićevu smrt, ali je oslobođen 2002. godine.
