Brojne delegacije i zvaničnici iz Bosne i Hercegovine, ali i svijeta, posjetili su danas Ahmiće kod Viteza gdje je obilježena 30. godišnjica od masakra nad bošnjačkim civilima.
U sklopu obilježavanja još jedne godišnjice masakra upriličena je posjeta Centralnom šehidskom mezarju u Vitezu, a potom je održana komemoracija u Ahmićima.
Komemoraciji su prisustvovali član Predsjedništva BiH Denis Bećirović, reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u BiH Husein ef. Kavazović, bivši komandant britanskog bataljona u okviru mirovnih snaga Ujedinjenih nacija u BiH Bob Stewart, predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Graciela Gatti i drugi zvaničnici.
Tokom obilježavanja 30. godišnjice od zločina nad Bošnjacima u Ahmićima, član Predsjedništva BiH Bećirović poručio je da je trajna obaveza govoriti istinu i tražiti pravdu.
"Zločin protiv čovječnosti ne zastarijeva. Nastavit ćemo svjedočenje o prekinutim ljudskim životima, prekinutim djetinjstvima i ukradenim nadama žrtava. Naša je stalna odgovornost da prenosimo i čuvamo činjenice o svirepo ubijenim, ali i da osiguramo preživjelim stanovnicima Ahmića dostojanstven život, istinu i pravdu", kazao je Bećirović.
Istakao je da se pravosnažne presude najviših međunarodnih sudova ne mogu izbrisati i poništiti.
"Najviši svjetski sudovi su utvrdili da je na Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija i da je počinjen genocid nad Bošnjacima. Nažalost, prijetnja od ponavljanja zločina i genocida nije otklonjena. Na sceni su i dalje političari koji otvoreno prijete Bosni i Hercegovini. Te prijetnje nemamo pravo ignorirati i potcjenjivati", naglasio je Bećirović.
Dodao je da se nikada ne smije prestati tražiti kazna za one koji su činili zločine.
"Naša je trajna obaveza da govorimo istinu i tražimo pravdu. Jednako tako, naša je dužnost da se borimo da svaki zločinac bude izveden pred lice pravde. Nemamo pravo odustati od prenošenja i čuvanja istine o stradanju Bošnjaka u Ahmićima. Nikada nećemo prestati tražiti kaznu za one koji su počinili zločine. Istovremeno, mi želimo graditi zajednički život sa svim dobronamjernim ljudima koji se bore za mir i napredak", rekao je Bećirović te zaključio:
"U Bosni i Hercegovini moramo izgraditi kulturu sjećanja. To nije kultura osvete. To je kultura educiranja o politikama koje donose zlo i nasilje. Svrha kulture sjećanja nije stvaranje razdora i mržnje, već preveniranje zla i nesreće. Samo osviješteni i okupljeni oko strateških tema za budućnost naše domovine, svjesni historijskih, kulturnih, moralnih, duhovnih i drugih vrijednosti naše države, možemo izgraditi društvo slobode i ravnopravnosti za sve građane i narode Bosne i Hercegovine."
Podsjetio je također da su važnu ulogu u otkrivanju istine o Ahmićima imali britanski vojnici iz sastava UNPROFOR-a, a jedan od prvih ljudi koji je stigao na mjesto užasnog zločina bio je pukovnik Bob Stewart.
Britanski komandant Stewart prisjetio se trenutka kada je ušao u Ahmiće sa svojim vojnicima, napominjući da nije bio svjestan šta se dešava te da su svjedočili pravoj ljudskoj strahoti.
U ranim jutarnjim satima, 16. aprila 1993. godine, pripadnici jedinica za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane (HVO) "Džokeri" i "Maturice" izvršili su napad na selo Ahmići, u centralnoj Bosni. Ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad. Ubijeno je 116 bošnjačkih civila, a najmlađa žrtva u Ahmićima bila je tromjesečna beba.
Presude
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakru, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.
Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, među kojima i zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.
Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a "Džokeri", bosanskog Hrvata Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora. Na slobodu je pušten nakon što je odslužio kaznu od osam godina i četiri mjeseca.
