Borbu i ustrajnost Selmine porodice poznaje gotovo sva BiH.
Od četvero djece Musića, najstarija je bila Selma, koja je imala sedam godina. Alen je imao pet, Elvira dvije godine, a Sadik šest mjeseci.
Rođena je 17. septembra 1987.
Pročitajte u nastavku šta se, prema dosadašnjim poznatim informacijama, desilo sa Selmom.
11. juli 1995.
11. jula 1995. Vojska Republike Srpske ušla je u Srebrenicu.
Civilno stanovništvo je u panici i općem haosu bježalo prema Potočarima, tražeći zaštitu unutar i oko baze Ujedinjenih nacija.
Nekoliko hiljada izbjeglica presjeklo je ogradu baze Ujedinjenih nacija, tražeći sklonište u skladištima, dok su se ostali zadržali oko baze, u halama fabrika i na poljima.
Sljedeći dan, “Vojska Republike Srpske” je organizirano i planski vršila deportaciju žena, djece i staraca iz Potočara prema Kladnju. U toj masi jedna majka je izgubila svoju kćerku.
12. juli 1995.
U Potočarima je bio haos, velika gužva, strah na svakom koraku.
Selma, Alen, Elvira i šestomjesečni Sadik zajedno su s majkom tražili spas od smrti. Alija Musić je nosila u naramku najmlađeg sina Sadika, ostalo troje djece išlo je ispred nje.
Djevojčica Selma se u gužvi tokom čekanja autobusa u trenutku odvojila od porodice. Pretpostavlja se da je djevojčicu uzela ženska osoba s ciljem lakšeg bijega iz Potočara, a Selmina porodica je zbog poznatih okolnosti i ne krivi zbog toga.
Alija ju je satima tražila u toj ljudskoj masi, čak se obraćajući i Ratku Mladiću.
"Povukla sam ga za rukav košulje govoreći da sam izgubila dijete, ali on me je odgurnuo i strpali su nas u autobuse”, ispričala je Alija.
Zajedno sa stotinama interno raseljenih, poslani su na tzv. "slobodni teritorij" pod kontrolom Armije BiH, dok je Alijin muž bježao preko šuma, jer je bila poznata sudbina vojno sposobnih muškaraca.
Mart 2019.
24 godine o nestaloj djevojčici nije bilo ni traga ni glasa, a onda je, pregledajući fotografije izbjegličkih kolona iz Srebrenice, Selmina majka na jednoj od njih ugledala svoju kćer. U žutim čizmama koje joj je ona obula. S kikicom koju joj je ona svezala.
Selma je viđena živa na jednoj od slika, u Kladnju, na slobodnoj teritoriji. Identifikovane su i žene s fotografije, međutim, niti jedna od njih se po saznanjima ne sjeća Selme.
„Moguće da ju je ona uzela sa sobom kako ne bi bila provocirana od pripadnika vojske. Da izađe iz Srebrenice i da se domogne slobodne teritorije. Djeca su bila broj 1 koja su mogla pomoći nekome da ne budu maltretirani na neki način, a pogotovo žensko“, rekao je za TRT Balkan Selmin brat Alen Musić.
5. august 1995.
Nakon saznanja da je Selma viđena živa na slobodnoj teriroriji, porodica je uložila sve napore da dođe do još neke informacije.
Pa su pronašli i fotografiju iz izbjegličkog kampa u Dubravama. Ujedno, tu je Selma posljednji put i viđena.
Ovaj dokument pokazuje da su Ujedinjene nacije raspolagale podacima o broju ljudi koji su bili u bazi UN-a u Tuzli do 4. augusta 1995.
Ali, Selmin brat Alen još čeka njihov odgovor.
„Ako su je dali nekom na usvajanje, pa dali su, Bože moj. Ne mogu ja sad ništa promijeniti. Znači, samo da se zna da je živa, i to je to“, rekao je on.
20. juli 2020.
Godinu nakon otkrivanja prvog traga, službenici Televizije Živinice su pregledali na desetine kaseta i 2020. godine došli do konkretnog traga.
Razić Jasminko i Kovačević Nihad su primijetili djevojčicu u jednoj grupi prognanika i zaključili da se zaista radi o nestaloj Selmi.
Lik djevojčice na videu se u potpunosti slaže s likom djevojčice na fotografiji, koja se u to vrijeme nalazila na slobodnoj teritoriji.
U BiH se i dalje traga za više od 7000 nestalih osoba. Jedna od njih je i Selma, za kojom potraga traje već 28 godina.
