Prije sto godina, sovjetski lider Vladimir Lenjin i predsjednik SAD-a Woodrow Wilson umrli su u razmaku od dvije sedmice. Stogodišnjica je dobar trenutak za ponovno procjenjivanje naslijeđa njihovih geopolitičkih akcijskih planova - lenjinizma i vilsonijanizma.
Usred Velikog rata u aprilu 1917. godine, Wilson i Lenjin su iznijeli dva suprotstavljena messijanska i univerzalistička viđenja novog svjetskog poretka.
Označili su tektonski pomak u geopolitičkom razmišljanju ubacivanjem ideologije u vanjsku politiku s ciljem spašavanja Europe od same sebe, i ostatka svijeta od Europe.
Sve duboke geopolitičke promjene su proizašle iz ratova - Vestfalski sistem nakon Tridesetogodišnjeg rata, Kongresni sistem nakon Napoleonovog požara i bipolarni sistem nakon Drugog svjetskog rata.
U svakoj prekretnici, revizionistički državnici su kodificirali nove geopolitičke paradigme. Kriza u Ukrajini i Gazi 2024. potkopava globalnu dominaciju Zapada i omogućava globalnom jugu da konačno učestvuje u oblikovanju svjetskog poretka.
Postoje li svjetski lideri poput Lenjina i Wilsona koji mogu oblikovati novom međunarodnom sistemu? U svom čuvenom obraćanju Kongresu 2. aprila 1917.
Wilson je reinterpretirao Veliki rat kao borbu “slobodnih i samoupravnih naroda” protiv “sebične i autokratske moći”. Pozivajući da se svijet "učini sigurnim za demokratiju", Wilson je artikulirao temeljni princip američke vanjske politike, danas poznat kao "teorija demokratskog mira".
Wilsonova pretpostavka je bila da će svjetski poredak pod vodstvom Amerike razbio evropsku tradiciju tajnih dogovora, tajnih ugovora i špijunaže. Transparentnost bi postala tkivo novog liberalnog svjetskog poretka.
Tražeći mir bez doprinosa i aneksija, Lenjin je zamislio transparentni revolucionarni svjetski poredak izvan tradicionalne evropske diplomatije.
Dvije sedmice kasnije, po dolasku u Petrograd, Lenjin je iznio svoje poznate “Aprilske teze” koje su razotkrile Veliki rat kao “predatorski imperijalistički” sukob potaknut “kapitalističkom prirodom” kolonijalnih buržoaskih vlada.
Pozvao je na “novu internacionalu” oslobođenih radničkih i seljačkih demokracija. Boljševička vizija također je sadržavala milenarističko obećanje mirnog zlatnog doba. Lenjin je internacionalizam tretirao kao sastavnu komponentu socijalizma.
U potezu koji je anticipirao Wikileaks, boljševici su diskreditirali evropsku diplomatiju objavljivanjem tajnih sporazuma između Rusa i njihovih saveznika, što je najvažnije na štetu Otomanskog Carstva.
Tražeći mir bez doprinosa i aneksija, Lenjin je zamislio transparentan revolucionarni svjetski poredak izvan tradicionalne evropske diplomatije.
Obojica su oblikovala svijet narativima koji su strukturirali i kanalisali široko rasprostranjeno nezadovoljstvo naroda.
I Lenjin i Wilson vjerovali su da ideologija može osloboditi čovječanstvo od imperijalizma i dekolonizirati međunarodne odnose nakon tri stoljeća dominacije Starog svijeta. Poznata je sistemska kriza kada se alternative pojavljuju iz geografskih i političkih ekstrema.
S ciljem prevladavanja geopolitičkog naslijeđa “dugog devetnaestog stoljeća”, Wilson i Lenjin pretpostavili su da će proliferacija ideološki sličnih režima osigurati mir. Takmičarska simbioza njihovih vizija definirala bi sudbinu svijeta sve do naših dana.
Nakon raspada SSSR-a 1991. godine, Wilsonova vizija je prevladala u unipolarnom trenutku SAD-a, ali se liberalni globalistički projekat sada raspliće zbog samonanesenih rana. Vožnja ka regionalizmu povećala je uticaj malih sila usred haosa duboke geopolitičke transformacije.
Čini se da će i postzapadni svijet postati postideološki. U nedostatku koherentne diplomatske strategije za upravljanje hegemonističkim padom SAD-a, administracija predsjednika Joea Bidena vratila se na vilsonovski binarizam.
Umjesto da tumači svijet kroz prizmu politike ravnoteže snaga i traži kompromis s konkurentima, Washington je ukrajinsku krizu reinterpretirao kao bitku između demokratija i autokratija. Dobici su bili mali.
Dok su članice NATO-a (osim Turkiye) i njihovi pacifički sateliti sankcionisale Rusiju, više od 80 posto svjetske populacije živi u zemljama koje to nisu učinile.
U međuvremenu, ruski predsjednik Vladmir Putin uspješno je apelirao na globalni jug sa antikolonijalnim narativom čija silueta po formi podsjeća na lenjinizam
Ali postoji ključna razlika u sadržaju – ne samo da je moskovska retorika potpuno lišena socijalističkog sadržaja, već Kremlj zagovara kapitalizam i sociokulturni konzervativizam.
Do sada je to funkcioniralo, uprkos upornim naporima Washingtona da rusku invaziju predstavi kao kolonijalno otimanje zemlje.
Iako je globalni jug osudio invaziju na Ukrajinu i neće priznati ruske aneksije ukrajinske teritorije, ovaj rat tumači kao reakciju na nepromišljeno širenje NATO-a koje liči na kolonijalnu ekspanziju.
Promjena režima u Kijevu 2014. koju podržava Zapad i blanko ček Bidenove administracije Izraelu u njenoj operaciji protiv Gaze razotkrili su očigledne dvostruke standarde Zapada u pogledu aneksija, okupiranih teritorija i civilnih žrtava.
Wilsonov krstaški rat za širenje demokratije bio bi teži da nije američki dolar postao svjetska rezervna valuta nakon Drugog svjetskog rata.
To je Sjedinjenim Državama dalo neusporedivu moć da utiču i na saveznike i na protivnike. Ali porazni dug od 34 biliona dolara s kojim se SAD trenutno suočavaju i opsesija naoružavanjem dolara i zapadnih finansijskih institucija katalizirali su stvaranje ekonomskih i finansijskih institucija nezavisnih od Zapada.
Najbrže rastuće međunarodne organizacije ovih dana nisu NATO, već Šangajska organizacija za saradnju (SCO) i grupa Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika (BRICS).
Hoće li proizvesti ekonomsko blagostanje koje zamišljaju ostaje da se vidi, ali ekonomski učinak slijepog praćenja američkih naredbi postao je hendikep za saveznike Washingtona. Tokom Hladnog rata boravak u zapadnom ideološkom taboru rezultirao je ekonomskim bogatstvom—uporedite ROK i DNRK, Zapadnu i Istočnu Njemačku.
Ovih dana, međutim, skakanje na vagon ekonomskih sankcija protiv Rusije deindustrijalizuje i bankrotira Evropu.
Plan Bidonove administracije da konfiskuje 300 milijardi dolara ruskih finansijskih rezervi koje su zamrznule zapadne institucije samo će ubrzati isparavanje zapadne finansijske i ekonomske dominacije.
Stoljeće nakon njegove smrti, Wilsonov san je na izmaku. Za njegovo ponovno oživljavanje bit će potrebno mnogo kreativnije i harizmatičnije američko vodstvo nego što je dosad bilo uočljivo.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
